Više od 60.000 hrvatskih srednjoškolaca svakog dana putuje iz grada u grad na nastavu. Epidemiološka pravila izazvala su nove probleme, a zbog smanjenog broja putnika neke su linije ukinute. Tako primjerice u Moravicama, učenici i profesori Željezničke tehničke škole dolaze tek na treći sat jer su Hrvatske željeznice ukinule jedinu liniju kojom su mogli doći na vrijeme. U Srednju školu Topusko, 90 posto učenika dolazi iz drugih mjesta, a neki od njih putuju i po šest sati dnevno.
"Iz škole u školu putujem vlakom, zbog ove situacije ujutro putujem u 8.45. Ne stignem na prva dva sata, tek na treći", rekao je Sven, učenik Željezničke tehničke škole Moravice, čiji je ravnatelj, Borivoj Dokmanović ogorčen postupkom HŽ-a: "To mi je nevjerojatno da se može dogoditi. Netko tko nema znanja u HŽ-u je napravio tako da taj vlak ne vozi, to je tradicija."
25 kilometara za 45 minuta
Nakon nekoliko dopisa i molbi raznim institucijama uspjeli su ishoditi da svi u školu stignu na vrijeme. Tako će od ponedjeljka nastava opet počinjati od osam sati, a ne od "velikog odmora". No, iako od Delnica do Moravica ima 25 kilometara, putovanje podosta traje. "Samo dolazak traje 45 minuta i povratak isto. To je ne računajući koliko moramo čekati vlak ovisno o remontu", objašnjava za HRTMasimo, učenik moravičke škole.
Ništa bolja situacija nije ni s autobusnim linijama. Zbog epidemioloških razloga, autobusi primaju samo 40 posto putnika, pa učenici nastavu u školi imaju svaki drugi dan. Oko 80 posto učenika Željezničko-tehničke škole su putnici, a za one iz najudaljenijih krajeva osiguran je smještaj u učeničkom domu.
Učenici u podstanarstvu
A učenički dom priželjkuju i đaci Srednje škole u Topuskom. Ravnateljica Željka Gajdek tvrdi da dio učenika iz udaljenih krajeva živi u svojevrsnom "podstanarstvu", odnosno u privatnom smještaju. Oni koji za to nemaju mogućnosti, putuju i po nekoliko sati; po kiši, snijegu, suncu, debelim minusima, sparini...
"Treba mi skoro sat vremena pješice do stanice pa sat vremena busom, pa natrag, pa pješice tako da skoro cijeli dan ode na putovanje", govori učenica Ana iz Petrinje. I nastavnici navode neke neobične primjere. "Bila je situacija učenika iz Gline koji je došao biciklom. On je došao na treći sat, ali je došao", prisjetila se Dijana Šćrbak, nastavnica hrvatskog jezika.
U oba se slučaja radi o dobrim školama, s kvalitetnim i inovativnim programima, zbog čega su ih učenici i izabrali. No, zbog toga podnose sav teret putovanja. Iako će uskoro lokalni izbori, pa će političarima biti puna usta obećanja, već krajem ove školske godine sve će se svesti na čestu i netočnu parolu jednakog obrazovanja za sve.
