Nakon što je u ponedjeljak ujutro 22-godišnji Danijel Bezuk došetao na Markov trg, rafaljnom paljbom zasuo zgradu Vlade i Sabora te potom ranio policajca, a onda si oduzeo život, u javnosti se provlači teza kako je on bio "vuk samotnjak". Taj pojam je obično povezan s terorizmom, no moraju postojati određeni preduvjeti da bi se ovakvi napadi mogli sa sigurnošću nazivati djelima "vuka samotnjaka".
"Napad na državne institucije radi unošenja nemira u opću populaciju svakako definiramo kao teroristički čin. No, motiv je nešto što može razlikovati hoće li se neki čin nazvati terorizmom. Mislim da se u ovom konkretnom slučaju radi o napadu osobe koja je imala određenih mentalnih problema, no to će sigurno kasnije definirati psihijatri. Mislim da je njegov motiv vrlo vjerojatno bio drugačiji, a ne unošenje nemira. Pojam 'vuk samotnjak' obično koristimo kad se radi o osobi koja je samostalno odradila ono što inače radi neka grupa ljudi. Taj se pojam koristi uglavnom za terorizam i djela povezana s terorizmom.
Znamo da kod većih terorističkih napada postoji grupa ljudi koja radi izvide, donosi odluke o tome što će se napasti, kako i kada, određuje se nekakav modus operandi. Kad sve to radi jedna osoba, zovemo je 'vuk samotnjak'. Taj termin nema veze ni s kojim vjerskim ili nacionalnim predznakom. Moraju postojati ovi elementi, inače bi se svaki čin koji počini jedna osoba, razbojstvo i slično, moglo nazivati djelom vuka samotnjaka", objasnio je za Slobodnu Dalmaciju stručnjak za sigurnost i neposrednu tjelesnu zaštitu osoba, Marijan Škiljić.
Tri faktora
On pojašnjava kako Bezuk ne bi bio "vuk samotnjak" da se istragom utvrdi da je napad na Markovu trgu počinio zbog svoje impulzivne reakcije ili aktiviranja "okidača" takvog ponašanja.
"Postoje tri faktora koja se moraju poklopiti da bi neka osoba učinila nešto ovakvo: genetika, odrastanje i okidač. Sve tri stvari moraju se poklopiti. Većina populacije, hajmo reći 'normalni' ljudi, svaki dan imaju neke okidače, svaki vas dan netko naljuti, možda i toliko da ga poželite odgurnuti ili čak udariti. No, čak i kad to želite, želite da ga boli, a ne da ga ozbiljno ozlijedite. Želite da on podijeli tu bol s vama, ali ne želite fatalne posljedice.
Problem je kad u sebi nosite i ova prva dva preduvjeta, kad se sve to poklopi i dođe do kontinuirane frustracije. Motivacijski ciklus u nama funkcionira na četiri elementa – radnja, stanje, potreba i cilj. Problem nastaje kad poduzimaš radnje da ispuniš cilj, ali ne možeš ga ostvariti. I kad se to opetovano događa, kad oko sebe gledaš ljude koji su uspješni, koji ostvaruju svoje ciljeve, koji prema tvojem viđenju žive sretnim životom, a ti ne možeš ostvariti svoje, tada lako dolazi do aktivacije okidača", pojašnjava.
Promjena ponašanja
Česti su okidači gubici voljenih osoba ili pozicija te omalovažavanje društva. Škiljić tvrdi da će se normalan čovjek protiv toga boriti normalnim sredstvima, ali uz genetiku i nepovoljne uvjete odrastanja, vrlo lako može doći do agresije. Pojasnio je i kako se mogu otkriti "vukovi samotnjaci".
"Ono se u biti predvidi jedino ako netko nešto dojavi. Primjerice, da si kupio pušku 'na crno', da si nekome zaprijetio, da si, na primjer, rekao kolegi da ćeš mu skinuti glavu i sutra nisi došao na posao. I onda se krene istraživati i to se može otkriti. Problem je kod 'vukova samotnjaka' taj što oni u pravilu ne komuniciraju, a kad i javno komuniciraju preko društvenih mreža, to nisu poruke koje se direktno mogu shvatiti kao da će se sad nešto dogoditi. Nego napišu: 'Dosta mi je svega, sad je gotovo.' I tada ne znaš hoće li ugasiti profil ili nečiji život. Kod 'vukova samotnjaka' koji se otkriju dojava najčešće dolazi od njemu bliskih osoba. Kad, na primjer, djevojka kaže 'ne mogu svog momka prepoznati zadnja tri mjeseca', kad njegova majka kaže isto i slično", ističe stručnjak za sigurnost.
Zatvaranje Markova trga
Takvih dojava ima na stotine, a Škiljić tvrdi da ih policija sve provjerava. No, ističe, problem je ako osoba dotad nije počinila nikakvo kazneno djelo. Naime, policija je u tom slučaju nema razloga zadržati, već samo ispitati u postaji. Možebitni "vukovi samotnjaci" uglavnom kažu da su se šalili ili da je netko to krivo shvatio, a imao i onih koji to doživljavaju kao izdaju osobe koja ih je prijavila. Stručnjak naglašava kako 99 posto takvih situacija završi, u najgorem slučaju, samoozljeđivanjem ili materijalnom štetom u stanovima.
"Što se tiče struke, najmanji je problem sve zatvoriti. Političko je pitanje što želimo dobiti na Markovu trgu. Je li Markov trg centar moći do kojeg običan čovjek ne može doći ili je sjedište institucija države koje su barem na neki način dostupne svim građanima, mjesto gdje se mogu okupiti, prosvjedovati...? Ako politika kaže da na Markov trg nitko ne smije doći, onda je najlakše zatvoriti krug oko trga. Ja ne smatram da je to dobro rješenje. Možda treba koristiti malo više moderne tehnologije, možda i pojačati ljudstvo, ali na nevidljiv način. Mislim da nije rješenje imati teško naoružane policajce koji stoje vani. Ako već netko treba biti vani, onda to trebaju biti dobro opremljeni, ali što diskretniji ljudi. Kad se dogodi nešto ovakvo, uvijek se pitamo je li se moglo bolje. Uvijek se može, ali po koju cijenu? Mi sutra možemo smanjiti broj mrtvih u prometu, samo trebamo zabraniti vozila. Može se bolje, ali ne možemo doći do točke da nema nikakve šanse da se nešto ovakvo dogodi. Za to bismo trebali biti Sjeverna Koreja", dao je Škiljić svoje viđenje uvođenja sigurnosnih mjera na Markovu trgu.
