Priča o eksploziji odbačene NATO-ove bombe, koju kao mogući uzrok kornatske tragedije spominje Frane Lučić, jedini preživjeli vatrogasac iz te akcije, ponovno je aktualizirala temu o opasnim tvarima i vojnom otpadu koji prijete iz jadranskih dubina.

Nekoliko je kritičnih točaka u Jadranskome moru za koje se pouzdano može govoriti o prisutnosti opasnih materijala, piše Slobodna Dalmacija . Rizično područje prije svih je Jabučka kotlina, koju je nekadašnja Jugoslavenska narodna armija koristila za iskrcaj streljiva. Sumnjivi tereni su potom i oni oko Ancone i Brindisija, gdje se nalaze potopljeni brodovi, te zaljevi poput Kaštelanskog i Bakarskog, u koje su se godinama (ne)izravno slijevale ili odbacivale opasne tvari.

No, prema mišljenju talijanskog novinara Gianna Lannesa, i u talijanskim i u hrvatskim vodama nalaze se 24 zone s odbačenim NATO-ovim bombama od 1999.

Uz to kritična je točka i pored Otrantskih vrata, gdje je 1974. potonuo brod Atlantske plovidbe Cavtat, koji je prevozio gotovo 500 bačava s otrovnim tetraetilom, spojem olova koji služi za 'pojačanje' benzina.

"Prije osam godine ispred Ancone potopljen je brod Nicole, koji je prema službenim ispravama prevozio 2.800 tona mineralne sirovine za proizvodnju stakla, ali sumnja se da je teret zapravo bio radioaktivan. Brod još uvijek leži na 30-ak metara dubine ispred talijanske obale Jadrana. Sličan slučaj zbio se i 1990. godine nakon eksplozije tankera Val Rosandra, koji je potonuo kod Brindisija. Iako je brod većim dijelom bio nakrcan polivinilkloridom, vrlo je vjerojatno da je u spremnicima bilo i kemijskog otpada", navodi talijanski novinar u svojoj knjizi u kojoj se posvetio toj tematici.

arti-201011220011006 arti-201008210018006 arti-201004280368006