Kreditna agencija Fitch nam je izglede promijenila iz negativnih u stabilne. Koliko je to uopće važno? Mislim da je vrlo važno. To, sigurno, nije pokazatelj dramatične promjene gospodarske situacije, ali očito jest pozitivan pokazatelj. Bolja prognoza je izniman psihološki poticaj, ne samo za Vladu nego i za cijelu zemlju. Pokazuje da možemo loš trend preobratiti u pozitivan. Zato mislim da trebamo iskazati podršku i zadovoljstvo činjenicom da je politika Vlade dovela do pozitivnog koraka. Svi znamo da time nismo riješili probleme, ali nešto lijepo i poticajno se dogodilo.
Iz Linićevih riječi se dalo zaključiti da se nisu vodili pokazateljima u gospodarstvu, poput BDP-a, nego najavama rezova. Dobro, sasvim sigurno da takve ocjene nisu definitivne ni sveobuhvatne. Znamo za sve ove negativne pokazatelje koji postoje – od pada proizvodnje, potrošnje i zaposlenosti, do rasta duga. Ali imamo konačno i pozitivnu vijest, krenimo tim stopama.
Snimka: Danas.hr
Zaslužne su i najavljene privatizacije Hrvatske poštanske banke, Croatia osiguranja i eventualno davanje autocesta u koncesiju. Smatrate li da su stranci bolji gospodari našom imovinom od nas samih? Bilo je nekih iskustava koja su to potvrđivala, ali načelno ne mislim da bi itko morao biti bolji od nas. Međutim nije stvar u tome, nego je pitanje imamo li sada alate za dobro upravljanje – kapital, resurse i infrastrukturu. A drugo je načelno pitanje, kada je u pitanju monetizacija autocesta, je li, u trenutku kada nedostaje novca, dobar aranžman u kojem država odmah dobiva novac za čiju bi zaradu trebalo više vremena. To je primanje unaprijed. Ako je to razlog, možemo razumjeti. Nikada jednom i zauvijek ne treba reći da ili ne toj vrsti aranžmana. Treba imati konkretnu situaciju u vidu. Hrvatska ima ljude, kadrove i pamet da sama upravlja, ali okolnosti, nažalost, nisu uvijek najpovoljnije.
Gospođa Dijana Pleština mi je baš ovih dana kazala da je iz perspektive pokojnog Ivice Račana dobar dio privatizacija proveden jer sami ne znamo dobro upravljati – pokrademo sva poduzeća. Nažalost, bilo je toga jako puno, pogotovo devedesetih. Neki su iskoristili rat za pljačku. Ja sam na to često ukazivao i jedna od najvažnijih političkih akcija mi je bila, još otkad sam bio zastupnik, upravo promjena Ustava koja omogućava sankcioniranje pretvorbenog kriminala i ratnog profiterstva. Neki postupci se već sada vode temeljem tih promjena.
Kako ocjenjujete dosadašnji rad Vlade? I za vrijeme prošle Vlade izbjegavao sam ocjene jer nije na predsjedniku da daje ocjene, pogotovo školske. On mora biti partner Vladi, mora je poticati, pogotovo u dobrim stvarima. Naravno, ustavni profil predsjednika je i da bude glas građana, koji će manje ili više diskretno, kad treba i glasno, ukazivati na ono što ne valja. Ova Vlada se našla u vrlo nezahvalnoj situaciji. Svi skupa dnevno otkrivamo nove strahote u gospodarskom stanju. Vlade ne vuku samo dobre ni samo loše poteze. Posljednje poboljšanje gospodarske prognoze ukazuje na dobar trend. Veselim se tome i želim Vladi biti od pomoći.
Kruže glasine da ste zahladili odnose sa Zoranom Milanovićem. Nisam. Mi se povremeno čujemo i vidimo, uvijek kada je to potrebno. Postoje i poslovi u kojima po Ustavu zajednički odlučujemo i naš je odnos vrlo korektan.
Prije puno godina REGOS je od mene zatražio mišljenje, ali i neki odvjetnici, tvrtke, pojedini prijatelji i kolege. Nema potrebe iznositi njihova imena. Sve postoji u knjigovodstvu i karticama.Velike se promjene događaju i na HRT-u, a kao kandidat za novog ravnatelja se spominje i Goran Radman. Kako vam se sviđa ta ideja? Ako kažem da mi se sviđa ili ne sviđa, reći ćete da kadroviram na televiziji. Neću o mogućem izboru, nisam nadležan. A g. Radmana poznajem niz godina, neovisno o televiziji, i mislim da je sposoban i pametan čovjek.
Vidim da ste se već ogradili, no u javnosti se može čuti da nastojite pribaviti što jaču kontrolu nad HRT-om. Kako to komentirate? Tko može kontrolirati HTV? To, naprosto, pogotovo u uvjetima sve veće otvorenosti i demokracije, ne samo da nije moguće, nego se dosad obijalo o glavu svakome tko je to pokušao. Niti imam potrebe niti načina da je kontroliram.
Građani su u prilično teškoj situaciji koja se neće brzo promijeniti, ako ćemo gledati najave Vlade. Nezaposlenost raste, sve poskupljuje, standard pada. Planirate li se obratiti naciji? Ja se stalno obraćam i naciji i pojedinim institucijama države u različitim formama. Nije uvijek bitno da to bude neka dramatična izjava za koje bih pozivao sve televizije i druge medije. Vrlo često govorim o potrebi socijalne osjetljivosti, kao i ovih dana na gospodarskom forumu u Poljskoj. Dao sam puno intervjua i izjava u kojima govorim da država nema smisla ako nije socijalna država. No, socijalnost države u dobroj mjeri ovisi i o raspoloživim financijama, pa bi se moglo reći da je danas teže biti socijalna država nego u vremenima kada je bilo više novca. Upravo kriza i činjenica da ima manje novca, pa i za socijalu, traži osmišljenu socijalnu politiku koja će biti selektivna i koja će paziti da pomoć primaju oni kojima ona zaista treba. Mislim i da se koncept socijalne solidarnosti nikako ne smije iscrpljivati na tome da se na šalteru nekome daje minimalan iznos da bi preživio.
Snimka: Danas.hr
Moramo osmisliti nove, inovativne oblike pomoći građanima – od javnih radova, edukacije, kombinacije više poslova u jedno radno vrijeme, poticanja samozapošljavanja… Naravno, tu je i osposobljavanje mladih ljudi zbog kojih je nastao novi Zakon o poticanju zapošljavanja. Upravo ću ovih dana primiti nekoliko ljudi na način kako predviđa taj zakon. Naravno, važno je da država u vremenima krize posebnu pozornost daje najugroženijima. U krizi je solidarnost na najvećim iskušenjima.
Složit ćemo se da su građani u posljednje dvije i pol godine doživjeli brojne nepravde i krize, ali Vaš ton i rječnik nikada nisu izašli iz 'gabarita' dok niste ušli u sukob s Miloradom Pupovcem. Teško je uspoređivati različite situacije. Način obraćanja, razgovora i političke konfrontacije, nikada osobne, ovisi o okolnostima. Bilo je trenutaka kada je trebao čvršći nastup. Imao sam vrlo tvrdu raspravu s prošlom Vladom oko imenovanja veleposlanika, razmijenili smo teške riječi. Smatram da je bitno da iz svake rasprave, one mekše ili one tvrđe, izađe nešto dobro. Uvjeren sam da će i iz ove izaći nešto dobro.
Ali ne sjećam se da ste ikada koristili izraze poput 'politički reket', 'monopolist na srpstvo', 'etnobiznis'... Pa dobro, možda je to bilo malo isprovocirano i okolnostima. Ali problemi su realni. Ne bih se posebno vraćao na to, to je završilo. Možda su te riječi, gledano s moje strane, bile isprovocirane pismom u kojemu je g. Pupovac iznio određene optužbe na koje sam ostao zaprepašten.
Kakve? O tome da želim da se dokine financiranje Srpskog narodnog vijeća, da hoću utjecati na ovo ili ono, bez ikakvog argumenta. Poslije je to pismo ekstenzivno preneseno i još "nakićeno" u jednom članku u Novostima. Ja sam tu prepoznao ne znam čime motiviran napad, koji je izazvao i potrebu da artikuliram određena kritička razmišljanja o funkcioniranju sustava financiranja manjina, pa i o radu SNV-a. Tome je doprinos dao i velik broj pisama koje sam primao od pripadnika srpske manjine, u kojima su se žalili da se ne čini dovoljno za njihova prava.
'Možda sam što propustio'
Nedavno sam se raspitivao zbog jednog čovjeka iz šibenskog zaleđa koji devet godina ne uspijeva dobiti vodu. Ne kažem da su stvari crno-bijele i apsolutno priznajem sve ono dobro što su g. Pupovac i druge institucije koje vodi učinili, ali nekako je došlo do trenutka da se razmisli rade li sve baš najbolje, pogotovo u pogledu financiranja. Evo, i Vlada je zaključila da to nije najtransparentnije.
Nisam svirao Dodiku, bilo je cijelo, veliko društvo. Zar nije lijepo propagirati našu, hrvatsku glazbu i tamo gdje žive drugi narodi?Zato mi je neobičan Vaš angažman ako su oni još proljetos problematizirali financiranje iz pričuve. Spominjali su, ali je to nastavljeno i dalje. Nadam se da će, ili sada ili već iduće godine, financiranje biti drugačije.
No, ako se Vlada već odlučila na taj korak... Nisam imao taj dojam, možda sam što propustio… Ali vjerujem da će sad biti onako kako je premijer rekao.
Bivša premijerka Kosor apsolutno odbacuje da ju je g. Pupovac reketario. Kaže da je bio iznimno korektan i čudi je Vaš rječnik. Osim toga svaka stranka se bori za onu skupinu iz koje joj dolaze birači – od stranke umirovljenika, seljaka, radnika. Nije za očekivati da netko kome su – neću sada reći reketom, nego određenim pritiskom – iznuđene odluke to i otvoreno prizna.
Baš je naglasila da je bio korektan. Nije samo novac u pitanju, nego i izborno zakonodavstvo koje je preferiralo SDSS. To je bilo tipično iznuđeno i očigledno neustavno zakonodavstvo. Uostalom, Ustavni sud ga je srušio na inicijativu druge srpske organizacije. To je primjer neprincipijelnog ponašanja, što razlikujem od borbe ljudi u politici za određene interese i stavove. A ovdje je način borbe i rezultat prelazio prihvatljive moralne okvire.
I to ste baš prepoznali u SDSS-u i reagirali, a ne u drugim strankama? Ovo je vrlo izrazit primjer, posebno kod financiranja koje je nastalo na ovaj način nakon što je Račanov SDP izgubio izbore, ali i kod ovog izbornog zakonodavstva koje je bilo eklatantno neustavno. Političke stranke vladajuće većine su bile prisiljene to prihvatiti.
Kosor je imala velike probleme s Pupovcem zbog stana, ali kaže da u ovom slučaju... Poštujem njeno stanovište. Ako je ona bila zadovoljna, meni je drago.
Smatrate li da je Ivica Đikić zaista trbuhozborac političara, što se da iščitati iz istog Vašeg odgovora? Gledajte, on je znao napisati dobre tekstove, pogotovo književne.
Pratili ste njegov rad? Naravno, on je prepoznatljiv na sceni. Ali ako ja danas dobijem pismo jedne osobe, a sutra izađe njegov tekst s, rekao bih, 80 posto pisma u tekstu drugog autora, onda nemate drukčijeg zaključka. Možda je koincidencija, ali je u to, posebno s obzirom na okolnosti, teško povjerovati.
U prošlotjednom intervjuu ste mu spočitali što je tekst iz 2003. godine završio sa 'za dom spremni'. To je nešto što ni u šali ne treba govoriti.
Niste shvatili ironiju? Prvo, tekst nije pisan u rubrici u kojoj se iznose ironični i satirični tekstovi, a drugo – možda moj osjećaj za humor nije na najvišoj razini, možda nisam razumio njegovu profinjenost. Ali i da jest, nije u redu u javnim medijima potpisivati tekst na takav način.
Ni ironično? Ne. Ja to nikad ne bih nikad napravio, to je stvar ukusa. Posebno kad satira nije prepoznatljiva.
Govorim o slobodi izražavanja. Super.
Znate da je u zapadnim demokracijama uobičajeno da se lideri oslikavaju nacističkim obilježjima? Ne volim tu vrstu korištenja. Sve simbole, tekstove i pozdrave koji sadrže nacističku ideologiju ili je otvaraju kao legitimnu... Ali ovaj tekst sigurno nije karikatura kakvom je želite prikazati.
Ovdje je bila riječ o šali, a iz Vašeg odgovora se iščitava da stvarno mislite da je izrazio nacionalističke, proustaške stavove. Što je htio izraziti, ne želim nagađati. Samo kažem da je neprimjereno koristio ustaški pozdrav. Osim toga govorio je da nije bio u HOS-u, a bio je u HOS-u. To nije grijeh po sebi, samo to ne treba tajiti.
Shvaćate razliku što znači imati 15 godina u HOS-u od onoga što mu je Veljko Džakula spočitavao? Sve razumijem.
A Džakula je s druge strane imao ulogu u balvan-revoluciji. Ne bih ulazio u ono što je mislio g. Džakula u odnosu na g. Đikića i obrnuto. Uopće ne želim uspoređivati njih dvojicu. Vraćam se na tezu – neprimjereno je koristiti nacističku frazeologiju u javnom prostoru, neovisno o Džakuli, Pupovcu, meni ili Vama.
Ne stvara Vam nelagodu što Vam u ovom sukobu na stranu staje Džakula protiv daleko građanskije opcije? Argumenti ad hominem nisu nikad dobri. Treba uvijek ići ad rem. Mene su podržali i drugi, vrlo ugledni intelektualci, pripadnici srpske manjine, koje ne želim nepotrebno izlagati i imenovati. Pa čak i sadašnji i bivši suradnici g. Pupovca. Nije g. Džakula ni uzrok ni odgovor na problem o kojemu sam govorio. Uostalom, on je bio vrlo blizak suradnik g. Pupovca.
Ali kad pogledate koja se djela Džakuli sve prigovaraju... Kakve to veze ima?
Kako nema? Mogao me podržati bilo tko ili biti protiv mene.
Pupovca ste optužili i za narušavanje međunacionalnih odnosa. Nije baš tako bilo. Po meni, aktivnosti organizacije kojima je na čelu su ušle u kolotečinu i njihov doprinos pomirenju nije danas kakav je bio prije. Rekao sam da mi se ljudi javljaju jer nemaju vodovoda, kuću, struju i slično, da nema brige za njih. Spriječili su i da se organiziraju zajedničke škole u Slavoniji.
U Vukovaru? Tako je.
G. Pupovac mi je skrenuo pozornost na tu priču jer ste Vi novinarima govorili da lokalni SDSS stvara probleme sa zajedničkom školom, iako je g. Pupovac ostvario kontakte i pokrenuo tu priču sa stranom investicijom. Da? Za to sam da g. Pupovac i ja zajedno poradimo na tome da se ta škola otvori, jer prije nekoliko godina, kada se u nadležnom ministarstvu o tome odlučivalo, upravo je SDSS bio kočnica. Pozdravljam što je g. Pupovac to rekao da je za zajedničku školu i prvom prilikom kad budem išao u Vukovar, zamolit ću ga da pođe sa mnom i da zajedno promoviramo tu školu.
Shvaćate li da se zbog toga g. Pupovac smatrao prozvanim bez razloga. Mi smo u raspravi jedan drugome rekli nešto loše – on o mojoj, ja nešto loše o njegovoj politici – pa možda je i to neki prostor da poradimo na stvarima za koje obojica želimo da se ostvare. Evo, zajedno učinimo sve da se u Vukovaru otvori zajednička škola.
Kada ste spomenuli etnobiznis, mediji su izvukli Vašu i Pupovčevu imovinsku karticu, na kojima se vidi da 'vodite'. Etnobiznis ste upotrijebili u pogrešnom kontekstu. Kada sam govorio o tom, nisam mislio da g. Pupovac krade novce i zarađuje. To sam odmah rekao jer su me pitali što ga nisam prijavio.
'Nema potrebe iznositi imena prijatelja s kojima sam poslovao'
Nisam mislio da je on počinio kazneno djelo, da je krao. To je, kao i mnogo toga, tek skretanje s teme. Etnobiznis sam nazvao politiku koja na račun etničke pripadnosti uzima nešto što nije uobičajeno po političkim i moralnim standardima. Kada je riječ o imovini, moja je imovinska kartica dostupna i provjerljiva otkad sam u Saboru.
Prijavili ste se da ste imali i izvanredne prihode, pa je možda vrijeme da javnost zna s kim ste poslovali, uz redovan posao. Javnost sve zna, sve piše u karticama i izvješćima, izvolite provjeriti.
Ne piše s kojim tvrtkama. Bilo je sigurno pedesetak različitih subjekata i pitanje je bi li bilo korektno da iznosim kome sam davao pravne savjete vrlo osobne i poslovne naravi.
Ali dobivali ste novčanu naknadu za to. Sigurno, u doba dok sam se time bavio bio sam profesionalac.
Jasno, ali možete li nam nabrojati tri klijenta? Evo, prije puno godina REGOS je od mene zatražio mišljenje, ali i neki odvjetnici, tvrtke, pojedini prijatelji i kolege. Nema potrebe iznositi njihova imena. Sve postoji u knjigovodstvu i karticama.
Kada se počelo pisati o ZAMP-u, najprije se za to okrivljavalo Karamarka. Pa je onda Mesić bio taj koji gura priču, a sad, kad se priča aktualizirala zbog izvješća koji je Emporion podnio Fini i u kojem se vidi da ta dobit baš i nije mala i papirnata, kriv je Pupovac. Nikoga od tih ljudi nisam krivio da to fabriciraju, ni Karamarka, ni Pupovca, ni Mesića. Niste to čuli od mene. Medijskim prostorom i kuloarima valjaju se razne priče koje često ne prelaze razinu trača.
Nije za očekivati da netko kome su – neću sada reći reketom, nego određenim pritiskom – iznuđene odluke to i otvoreno prizna... Ako je Kosor bila zadovoljna, meni je drago.U medijima koji su Vas branili spomenuta su ta imena. Mediji pišu svoje. Sloboda medija! Ali kad se govori o ZAMP-u, bitno je reći da je to posao između dviju privatno-pravnih osoba. Ne radi se o državnim novcima i njihova nadležna tijela donosila su odluke u svom interesu. Ja sam bio jedan od 13 ljudi upravnog odbora koji je donio odluku o poslu, a to bih apsolutno učinio i danas. Glasao bih za produljenje jednog poslovnog odnosa koji traje gotovo 17 ili 18 godina, koji je vrlo specifičan i na dobrobit obiju strana. Posao je rezultirao time da su i skladatelji dobili pristojne novce, da je partner koji je u posao puno uložio i dobro zaradio. Državi su plaćeni porezi i doprinosi u milijunskim iznosima, a zaposleno je stotinjak ljudi. Zar je to posao koji je štetan?
Evo, i g. Marko Vojković je neki dan izjavio da je to privatna firma, ali zašto je onda HDS registriran, a g. Nenad Marčec iz ZAMP-a govori da je to udruga građana? Udruge i jesu privatno-pravni subjekti. Po zakonu i inače po međunarodnim konvencijama koje uređuju zaštitu autorskih prava, udruge autora provode taj oblik zaštite. Imate i udruge koje štite prava članova, poput izvođača, novinara, književnika, filmskih umjetnika. I svi oni rade preko ZAMP-a koji je tehnički osposobljena ekipa. Vas isto štiti ZAMP ako ste član odgovarajuće novinarske udruge.
U Nedjeljom u 2 ste ostavili dojam da je dobit Emporiona oko milijun kuna. Da, to je informacija koju sam dobio i koja, kažu, odgovara stvarnosti. Točno je i postoje dokumenti koji pokazuju veće brojke, zato knjigovodstveno u dobit ulaze i računi koji nisu naplaćeni, a možda se i neće naplatiti. Ali čak i da se sve naplati, ukupna dobit Emporiona o kojoj se priča ne prelazi niti 3 posto ukupne veličine posla, godišnje naplate autorskih i izvođačkih prava, što je ispod neke standardne komisije u poslovnim odnosima.
Što je s isplatom dobiti u izvješću Fine o kojoj se nedavno pisalo? Detalje provjerite u tvrtkama o kojima se radi, ne vodim knjigovodstvo ni poslovanje. Prenosim podatke koje sam dobio. To što je evidentirano kao dobit, a što je od toga bila efektivna dobit, ne znam i ne zanima me. Zanima me je li posao zakonit, jesu li se svi držali ugovora i jesu li svi zadovoljni. A i da je sva evidentirana dobit bila i efektivna dobit, da je isplaćeno sve kako su napisali u Novostima, u čemu je problem? Plaćen je porez, ljudi dobivaju plaće, zadovoljni su i korisnici usluga. Ako ima primjera dobrog poslovanja, to je to. Otkad su dobri poslovi, u kojima su svi zadovoljni, nešto loše.
Novostima ste prigovarali i što se šire bavi politikom. Nisam, oni su prvi izašli s tom tezom. Mislim da tu treba razmišljati o nečem drugom što se vezuje za financiranje medija. Živimo u vremenima kada mnogi mediji, nažalost, propadaju.
Upravo ste u tom smislu spomenuli Novosti – zašto one dobivaju novac, a ti drugi mediji ne. Novinari ostaju bez posla, pa čak i u državnom Vjesniku ljudi su otišli na cestu. To sigurno nije nešto što treba podržavati. Trebalo vidjeti kako ojačati položaj medija i novinara. Jedan je oblik državno financiranje, ali ono očito nije primjenjivo za sve, tek za manjinu. Ima posebnih slučajeva, recimo manjinske novine za koje je po meni opravdano da se pomažu iz proračuna, ili ekskluzivna kulturna glasila poput Zareza.
Ali država ne može sufinancirati Večernji, Novi list, Glas Slavonije ili portale poput Vašeg, komercijalne televizije, svejedno. Mediji jesu od posebnog javnog i državnog interesa i postoji mogućnost da se kroz legislativu ojača pozicija novinara. Najprije, isključivanjem mogućnosti da tvrtke koje se bave medijima i informacijama u svojim aktivnostima imaju i druge stvari – prodavanje krumpira ili gradnju nebodera, time osnovnu djelatnost izlažu riziku. Možda bi se našli i neki motivirajući porezni mehanizmi, jačanje uloge sindikata i strukovnih organizacija...
To govorite za Europapress Holding? Ne, o poslovanju EPH nisam informiran, ali to je moje stanovište, bez obzira o kome je riječ.
Oni su radili i s Adriatica.net-om Marka Vojkovića, pa je g. Ninoslav Pavić ulagao i u nekretnine... To zaista ne znam i ne mogu komentirati. Ali želim istaknuti i da je novinarskom cehu u interesu da poradi na visokim standardima struke. Poneki mediji bi se trebali zapitati zašto ih ljudi ne kupuju – samo zato što nemaju novca ili postoji i nešto drugo.
Hrvoje Šimićević iz ugaslog Nacionala navodi da ste preko patera Ivana Tolja pokušavali promijeniti naslov na intervjuu koji ste dali. Naslovi moraju odgovarati sadržaju. Istina je, pokušao sam promijeniti naslov, ali ne preko patera Tolja. Nacional me tražio intervju. Znajući da naslovi u tom tjedniku često ne odgovaraju tekstu, a s obzirom da je intervju dominantno moj iskaz, ne novinarov, kao uvjet sam tražio da se usuglasimo oko naslova. Kao, uostalom, i s nekim drugim medijima. Oni su na to pristali i to je bio dio dogovora.
Zar naslov nije stvar uređivačke politike? Nije, ne, ne sasvim. Naslov mora odgovarati sadržaju i ja koji govorim na to imam pravo. Drugo je kad novinar piše komentar, onda može kako hoće. Ali ne pristajem da se na tekst stavljaju naslovi koji ne odgovaraju sadržaju. To nije etički i predstavlja zlouporabu, ne slobodu. Posebno, ako je dogovoreno da se naslov usuglasi.
Koliko sam shvatila, tekst nije bio u sukobu s naslovom. Krivo ste shvatili. On je bio izvan globalnog sadržaja koji sam govorio. Molio sam jednom, pa drugi put. I onda je izašao naslov koji je bio prihvatljiv. Ne vidim to kao pokušaj utjecaja na uređivačku politiku. A ako ja i predlažem neku promjenu, tko kaže da se to mora prihvatiti.
Vi ste jedan od rijetkih zagovaratelja ACTA-e u Hrvatskoj. I to je nategnuto.
Pratila sam Vas na Facebooku. Jesam li napisao da podržavam ACTA-u? Nisam. Molim Vas, jeste li vidjeli moje tri teze na Facebooku? Rekao sam, otprilike: prvo, autorsko pravo trebamo štititi jer je temelj kreativnosti i napretka; drugo, kreativni ljudi zaslužuju našu podršku i treće, internet mora ostati područje slobode izražavanja. Zar iz toga iščitavate podršku ACTA-i?! Moja podrška je fokusirana na podršku zaštiti autorskih prava, a ne ACTA-i kao takvoj. Cijela ta priča oko moje podrške ACTA-i je izašla iz jedne moje usputne izjave kad me novinar pitao mislim li da će ACTA narušiti ljudska prava. Ja sam rekao da možda i neće i da ne znam. Moje stanovište je i danas na internetu, na Facebooku, to možete provjeriti.
I, na kraju, što smatrate najvećim postignućem u svom mandatu? Smijem li izdvojiti dvije stvari?
Naravno. Jedna je borba protiv korupcije i pretvorbenog kriminala. Ne istražujem i ne procesuiram, ali sam se izborio za promjenu Ustava koja to omogućila i poticao sam nadležna državna i sigurnosna tijela, što je u mojoj nadležnosti, da profesionalno rade svoj posao.
Jeste li zadovoljni rezultatima? Pa vidite koliko je ljudi i kojega ranga optuženo u posljednje dvije i pol godine! Možete li se uopće sjetiti ijednog razdoblja naše povijesti kad se tako što događalo. Drugi uspjeh mi je uspostavljanje boljih odnosa u regiji. Sjećate se mog odlaska u Sarajevo i koliko sam otpora imao. Ali nakon toga odnosi su krenuli nabolje. Sastanci s Borisom Tadićem otvarali su puno toga dobroga između Hrvatske i Srbije, iako, nažalost, još nismo učinili dovoljno.
Jesam li napisao da podržavam ACTA-u? Nisam. Zasigurno je ogromna razlika između Vašeg odnosa s Miloradom Dodikom i onog koji je njegovao s Vašim prethodnikom Mesićem. Pojedini komentatori su zapazili da bi Jadranka Kosor da je recimo otišla Dodiku i na klaviru mu svirala Moj galebe naišla na osudu. Nisam njemu svirao, bilo je cijelo, veliko društvo. Zar nije lijepo propagirati našu, hrvatsku glazbu i tamo gdje žive drugi narodi?
On je zaista kontroverzna ličnost. On je izabrani predstavnik, tada premijer. S njim razgovaraju i Bošnjaci i Hrvati iz Bosne i Hercegovine i drugi, koji se slažu ili ne slažu s njim. Zašto ne bih i ja? Vi znate da postoje bitne razlike između onoga što zagovaram i želim i onoga što on propagira. Ne treba biti licemjeran i da, kad već poštujemo BiH i njene institucije, kažemo: "Znate, onaj čovjek nam se ne sviđa, s njim nećemo razgovarati." Uostalom, čak i njegov najveći oponent g. Lagumdžija, kada je imenovan za ministra vanjskih poslova, prvo je otišao razgovarati s Dodikom u Banju Luku.
