Ivica Todorić u ponedjeljak je
objavio novi tekst na svojem blogu
u kojem piše
o Knighthead fondu, za kojeg tvrdi da je najveći
dobitnik lex Agrokora.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
"
Knighthead Capital Management (dalje:
Knighthead) američki je fond specijaliziran za ulaganja u
posrnula društva koja uslijed lošeg boniteta nemaju mogućnost
redovnog zaduženja kod poslovnih banaka. Za razliku od poslovnih
banaka koje zaradu ostvaruju primarno dugoročnim ulaganjima, cilj
Knightheada je visoka zarada u kratkom vremenskom razdoblju, tzv.
rizična ulaganja s visokim prinosima.
Prema vlastitom kazivanju Thomasa Wagnera,
jednog od suosnivača Knightheada, Knighthead počinje kupovati
Agrokorove obveznice još u siječnju 2017. godine po cijeni 85 do
90 centi za dolar (dakle, prije bilo kakvih početaka spominjanja
Lex Agrokora u javnosti). Kako cijena od 85 do 90 centi za dolar
nije povoljna, postavlja se pitanje zašto jedan američki fond
koji posluje rizičnim ulaganjima s visokim prinosima plaća visoku
cijenu za obveznice Agrokora?
Nadalje, prema daljnjem kazivanju Thomasa Wagnera već u
mjesecu ožujku Knighthead postaje najveći imatelj obveznica
Agrokora, a nastavlja kupovati obveznice (po 30% njihove cijene)
i nakon otvaranja postupka izvanredne uprave. Daljnje je pitanje,
zašto Knighthead to čini kad sve najavljuje «propast Agrokora»,
čime navedene obveznice postaju bezvrijedne?
Uistinu, sve ukazuje na to da obveznice i jesu bezvrijedne,
odnosno da postoji krajnje neizvjesna mogućnost naplate po
istima. Izvanredna uprava prikazuje situaciju krajnje alarmantnom
(nije se plaćalo dobavljačima, društvo je prezaduženo, prijetila
je izgledna mogućnost stečaja…), javnosti se prezentira izvješće
izvanrednog upravitelja, koje je sačinjeno kao likvidacijska
bilanca (sve dugoročne nedospjele obveze prikazane su dospjelima
u trenutku otvaranja postupka izvanredne uprave, vrijednost
žigova svedena je «na nulu», nisu uzete vrijednosti iz budućeg
poslovanja društva itd..).
Postavlja se pitanje, zašto bi netko tako sumanuto gomilao
obveznice Agrokora u takvoj situaciji? Ili srlja u propast, ili
ima pravu informaciju…
Sve postaje jasno nakon 8. lipnja 2017. godine, dana kada se
potpisuje Ugovor o najstarijem kreditu do EUR 1.060.000.000 (tzv.
Ugovor o roll-up kreditu). Knighthead, kao značajan kreditor,
sudjeluje i u davanju tog kredita s prednosti namirenja.
Nažalost, javnost saznaje za ugovorene uvjete tek putem objava
medija krajem listopada 2017.
Kako Ugovor o roll-up kreditu utječe na vjerovničku poziciju
Knightheada?
Primarno, Ugovorom Knighthead stječe «dvostruki senioritet»,
tj. osim što stječe pravo prvenstva u odnosu na namirenje
tražbina s osnova danog novog roll-up kredita (koji povrat je
osiguran založnim pravom na navodno bezvrijednoj imovini, a u
stvarnosti vrijednim žigovima), Knighthead stječe i pravo na
namirenje svojih tražbina s osnova obveznica u cijelosti (dolar
za dolar) i to do iznosa danog novog roll-up kredita. Drugi
vjerovnici koji nisu sudjelovali u roll-up kreditu neće imati tu
mogućnost već će morati otpisati cca. 70%-85% svog potraživanja
po istom osnovu. Na navedeni način izravno se remeti načelo
razmjernog namirenja vjerovnika za tražbine nastale prije
otvaranja postupka izvanredne uprave, a što nije u skladu s
odredbama niti Lex Agrokora, niti ostalih pozitivnih pravnih
propisa. Nažalost, sud prema Lexu nema mogućnost na bilo koji
način intervenirati na sklapanje takvog ugovora.
Nadalje, 50% iznosa dobivenog temeljem roll-up kredita
koristi se upravo za namirenje dugova nastalih prije otvaranja
postupka, tj. za namirenje po obveznicama. Dakle, ako je
Knighthead dao 100 dolara, 50 dolara mu se odmah vraća po drugom
osnovu (opisanom gore u toč. 1.). Navedeno je također protivno
odredbama Lex Agrokora, jer temeljem odredaba tog zakona novac
dobiven temeljem roll-up kredita mora biti korišten isključivo za
smanjenje sistemskog rizika, nastavak poslovanja, očuvanje
imovine ili podmirenje tražbina iz operativnog poslovanja (a ne
za namirenje starih dugova po obveznicama). Dakle, osim što se
remeti načelo razmjernog namirenja vjerovnika, novac iz roll-up
kredita se troši suprotno zakonom predviđenoj svrsi. Bez ikakve
mogućnosti nadzora suda.
Samim time, financijski gledano, umjesto značajnog gubitka na
otpisu potraživanja temeljem obveznica Knighthead iznenada
postaje financijski pobjednik koji namiruje 100% potraživanja po
obveznicama. Za obveznice koje je u početku plaćao 85-90 centi za
dolar, a kasnije, u većem dijelu, samo 30 centi za dolar, sada
dobiva dolar za dolar. Zaključak: enorman profit već samo na
temelju potraživanja iz obveznica.
Usto, osim što na uloženih 100 dolara Knighthead odmah dobiva
gore opisani povrat od 50 dolara (dakle, stvarno kreditiranje je
u biti samo 50 dolara), Knighthead po roll-up kreditu ima pravo
na povrat ponovo svih 100 dolara, uvećano za ugovorenu kamatu na
tih 100 dolara. Primjer: ako je Knighthead imao u obveznicama
potraživanje od 50 dolara, koje je platio samo 15 dolara (30
centi za dolar), za danih novih 100 dolara po roll-up kreditu, uz
ugovorenu kamatu od npr. 5%, Knighthead je dobio natrag 50 dolara
po obveznicama, i ima pravo na povrat danih 100 dolara po roll-up
kreditu uvećanih za 5 dolara s osnova kamate. Dakle: Knighthead
je uložio 115 dolara (15 za obveznice i 100 za roll-up), a na
kraju dobio 155 dolara za godinu dana. To je zarada od čak 35%, i
to bez uzimanja u obzir otpisa koji će po obveznicama morati
vršiti drugi vjerovnici. Kada bi se simulirala situacija da nije
bilo roll-up kredita, Knighthead bi imao veliki gubitak na
uloženo po obveznicama (otpis od 85%), kao ostali vjerovnici.
Ovako, u odnosu na druge vjerovnike, ima poziciju višestruko
bolju (a na štetu drugih vjerovnika). Nažalost, Lex brani drugim
vjerovnicima pokretanje bilo kakvih postupaka kojima bi se moglo
utvrditi da je navedeno štetno i zabraniti takav pravni posao.
Također, sam Lex tvrdi da niti u slučaju stečaja stečajni
upravitelj ne može pobijati takav posao.
Ali to nije sve, temeljem Ugovora o roll-up kreditu
Knighthead dobiva pravo da izravno odobrava tekst nagodbe, koji
bi prema Lexu morao biti u autonomiji izvanrednog povjerenika i
vjerovničkog vijeća. Osim navedenog, Knighthead dobiva pravo i da
se izvanredni povjerenik mora savjetovati s njime u svezi
imenovanja osoba u upravu i nadzorni odbor novih društava koja će
nastati provedbom nagodbe, pa čak i pravo da kao novi kreditor po
Ugovoru o roll-up kreditu ima svoju posebnu skupinu u nagodbi i
predstavnika u vjerovničkom vijeću. Sve odredbe u izravnom su
sukobu s Lexom.
Konačno, Ugovorom o roll-up kreditu onemogućen je sud u
ostvarenju svog najjačeg prava – mogućnosti da smjeni izvanrednog
povjerenika Ramljaka i savjetnika za restrukturiranja
(AlixPartners). Navedena smjena smatrala bi se kršenjem Ugovora i
cjelokupna obveza po Ugovoru bi dospjela, čime bi se onemogućilo
poslovanje a Agrokor završio u stečaju. Ugovorom je
postavljen iznad zakona, što je nedopustivo, neovisno o tome
koliko je sam zakon loš.
Pitanje je, zašto je Knightheadu bitno da se ne može
smijeniti Ramljaka i AlixPartners? Odgovor je jednostavan. Zato
što je netko primarno morao sprovesti mogućnost ovakve zarade,
napisati zakon kojim se to omogućuje, a kojim se isključuje bilo
kakva mogućnost suda da nadzire postupak. Također, netko je morao
i provesti takav ugovor o roll-up kreditu. Kada bi se takva osoba
mogla smijeniti, kada bi se u posao mogao umiješati sud, tada bi
postojao rizik za takav posao. A rizične poslove ne voli nitko,
pogotovo ne fondovi specijalizirani za rizična ulaganja s visokim
prinosima".