Problema s plastikom ima napretek: premalo razdvajamo pa na kraju završava na dnu oceana i u ribi koju jedemo, a i ono što razdvojimo nema tko preuzeti - prije se plastika prodavala, danas primjerice grad Zagreb plaća njezino preuzimanje. Naposljetku, bespotrebno uvozimo plastični otpad iz drugih zemalja i na tome gubimo milijune kuna.
Ekologija za mnoge u Hrvatskoj ima svoju cijenu. Ona vrijedi 50 lipa. Odlučili smo provjeriti može li tih 50 lipa dobiti i ako je boca kupljena izvan Hrvatske. Primjerice u Srbiji, BiH ili Sloveniji? Naš reporter Dario Todorović otišao je u popularnu slovensku trgovinu u Brežicama po nekoliko različitih pića različitih proizvođača.
Ono što je zajedničko svim tim proizvodima jest da je na njihovoj ambalaži otisnuto ''povrat naknade 50 lipa''. Međutim, riječ je o proizvodima koji uopće nisu kupljeni u Hrvatskoj pa se tako u Hrvatskoj može vratiti limenku pića na kojem piše da je proizvedeno u Srbiji, prodaje se u Sloveniji i ima slovenska uputstva.
''U nadi da nije baš tako, napravio sam test. Pića sam odnio žednom društvu i za čas je ostala samo prazna ambalaža. Za koju ne bih trebao dobiti povratnu naknadu jer nije ni planirano da se zbrine u Hrvatskoj. Ali bez ikakvog dodatnog pitanja, gospođa koja radi u centru za preuzimanje ambalaže dala mi je potvrdu, pomoću koje sam dignuo novac'', ispričao je naš Dario.
I otkrio: ''Sad me malo muči savjest jer nisam siguran jesam li upravo državu oštetio, ali neskrivena rupa u sustavu mi je to omogućila. Budite sigurni kako postoje oni koji tu rupu dugo i organizirano koriste kako bi zaradili malo više od moje dvije kune''.
Procjenjuje se da Hrvatska na takvim primjerima na godinu gubi
oko 16 milijuna eura jer barkoda na bocama nema i one od bilo
kuda mogu ući u naš sustav što debelo koriste neki u pograničnim
područjima koji uvoze mnogo boca i dobivaju po pola kune za
svaku.
Jedan je to od problema za koji znaju i u Ministarstvu zaštite
okoliša pa do četvrtka traje javna rasprava o promjenama Uredbe o
otkupu ambalaže. ''Upravo aktivnosti koje radimo na zakonodavstvu
i na kontroli, informatizaciji i automatizaciji sustava su
pretpostavka da se u budućnosti pozabavimo i dijelom koji se tiče
nacionalnih i internacionalnih kodova pa će se te situacije i
izvanredne situacije koje se dešavaju u nekim pograničnim
područjima prevenirati'', istaknula je Anamarija
Matak, pomoćnica ministra zaštite okoliša i energetike.
Pravi barkodovi, preko kojih će se točno pratiti gdje je i za koje tržište ambalaža proizvedena, ipak će pričekati neke bolje dane. A povratne naknade u Hrvatskoj mnogo vrijede.
Prošle je godine otkupljeno više od 400.000 komada PET ambalaže, više od 100.000 staklenih boca i više od 150.000 limenki. Ukupno je za njih isplaćeno 333 milijuna kuna.
No, još uvijek je sustav zastario i svodi se na to da netko ručno preuzima ambalažu, pregledava je, stavlja je u vreću i printa račun.
Daniel Rolph Schneider, profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, proveo je 2017. godine istraživanje koje je pokazalo da Hrvatskoj hitno treba automatizacija: ''Počevši od bolje kontrole, preko identifikacije barkoda, online clearinga, poništavanja ambalaže koja se ne može višestruko vraćati ... Smanjuje se administrativno opterećenje u sustavu, neće biti dvostrukog i trostrukog brojanja u sustavu i još neke druge pogodnosti''.
Naknada za ambalažu mlijeka ukinuta je 2015. i od tada ogromne količine te plastike završavaju na odlagalištima. Povrat pola kune se iduće godine ponovno vraća.
