Terapijska zajednica Papa Giovanni (Ivan Dobri) XXIII. u Velikom Prologu jedina u Hrvatskoj zbrinjava i maloljetne ovisnike od drogama. Surađuju s liječnicima dr. Ivanom Ćelićem iz zagrebačkog centra Vrapče i Željkom Ključevićem iz Splita, a u timu imaju i nekoliko socijalnih radnika.
"Maloljetnici koji dođu nekad ispočetka doslovce vegetiraju, pogotovo ako imaju neku jaču terapiju s koje se postupno skidaju kako vrijeme odmiče. Oni su mladi, ranjivi i već "izudarani životom"; njih nekad treba i zagrliti, a ne samo s njima stručno porazgovarati. Oni su još djeca kojoj treba mama", govori Gordana Cavicchi, socijalna radnica pri zajednici "Papa Ivan Dobri" za Slobodnu Dalmaciju.
Odvojen od braće i sestara
Jedan od onih kojima je cijeloga života nedostajala majka jest 17-godišnji mladić podrijetlom s Hvara, odrastao u Domu za nezbrinutu djecu "Maslina" u Dubrovniku, točnije na Zlatnom potoku.
Za dva mjeseca ovaj dečko će biti punoljetan i moći će svojevoljno izići iz zajednice u Velikom Prologu. No, on će ipak iskoristiti mogućnost ostanka – do daljnjega.
Imao je desetero braće i sestara, majka ih je sama hranila, a otac je puno pio. Skoro pa sve su ih odveli dovedeni su u Dubrovnik jer tada u splitskom "Maestralu" nije bilo mjesta. Jedan mu je brat ostao na Hvaru s ocem jer je bježao iz Doma i nije htio ostati. Jedan je posvojen i živi u Italiji. Polusestra mu živi isto na Hvaru, dok neke nije nikada ni vidio. Mama mu se preudala u Čakovec i živi s nevjenčanim mužem, mojim očuhom. Otac ima penziju i slabo ga viđa, ali čuje se s njim i s mamom.
Uzimao kokain, speed, marihuanu
Marihuanu je počeo uzimati s dvanaest godina.
"Stalno se pušilo, družio sam se sa starijima pa mi je sve to bilo dobro poznato i nekako brzo postalo normalno. S četrnaest sam već uzimao kokain, speed. A što vam mogu reći? Ne krivim ja za to odgajatelje iz doma, ja sam stalno bježao, nisam htio učit niti bit poslušan: ne smiješ ovo, ne smiješ ono, nema vani poslije osam navečer, bla, bla. Zatvarali su me, branili izlaz, ali ja bih provalio vrata i onda pobjegao kroz jedan prozor. Nisam se nikako mogao smirit...", govori ovaj mladić.
S četrnaest godina bio je u popravnom domu u Zadru zbog krađe automobila jer se htio provozati. Nakon odgojne mjere od dva mjeseca vraćen je u Dom "Maslina" u Dubrovniku. Nastavio je s bježanjem i svađama. Kada je završio osnovnu školu zaposlio se sezonski kao kuhar. Zaradio je nešto novaca i potrošio ga na speed i kokain.
Htio bi biti kuhar
U zajednicu "Papa Ivan XXIII." došao je kao šesnaestogodišnjak, prije godinu i pol dana. Njegovo ponašanje u Domu bilo je agresivno, nepodnošljivo, i postavljen mu je izbor: ili ide u maloljetnički zatvor u Turopolje, ili u zajednicu "Papa Ivan XXIII.".
"Sad sam ovdje, našao sam mir, idem u treći razred kuharske škole, pomažem radit u kuhinji. Dva puta sam bio kod mame po tjedan dana otkad sam ovdje. Volio bih ostat još malo u zajednici, pa poslije nać neki poso u Vrgorcu kao kuhar, tu negdje okolo, u blizini", zaključuje mladić.