Sva zbivanja ove školske godine idealna su i za “čišćenje” sustava pa stručnjaci i stručnjakinje smatraju da bi ovo mogla biti idealna prilika za stvaranje što boljeg obrazovanja.
VEZANE VIJESTI
''Pokazalo se da je sustav sposoban u kratkom vremenu prilagoditi se izrazitim promjenama i to prije svega zbog izrazito fleksibilne reakcije odgojno-obrazovnih radnika i roditelja. Na samom početku krize Ministarstvo znanosti i obrazovanja također je pokazalo brzinu i odlučnost. Sve to pokazuje da se u sustavu nalazi velika mogućnost promjene i u normalnim uvjetima. Ova je situacija također potvrdila da je djeci i njihovim roditeljima obrazovanje najvažnija stvar u njihovu razvoju. Riječ je o vrlo važnoj spoznaji jer ona ukazuje na izrazito pozitivne perspektive razvoja Hrvatske. Situacija je razotkrila i velike nedostatke, obrazovna politika pokazala se nedoraslom izazovima. Pri odlučivanju nije se vodilo računa o učenicima i odgojno-obrazovnim radnicima. Takav način odlučivanja i donošenja odluka već sada čini goleme štete, a u budućnosti se može pokazati izrazito pogubnim za sustav'', istaknuo je Boris Jokić u razgovoru za Večernji list.
Sljedeća školska godina bit će, upozorava, problematična:
''Već sada je potrebno napraviti precizne planove za to kako
izvesti školu u različitim uvjetima. Postojeća rješenja nisu
održiva za cijelu školsku godinu jer nedostaje interakcije između
učitelja i učenika (niži razredi), jasne strukture opterećenja
(viši razredi osnovne škole i srednja škola). Potrebno je također
odmah krenuti na izradu rješenja za vrednovanje i ocjenjivanje.
Nužno je osmisliti posebna okružja za učenike s poteškoćama i
darovite. Izrazito je bitno održati proces državne mature, a ova
situacija omogućuje i rekonceptualizaciju modela što je već
odavno trebalo biti učinjeno. Također, da ima hrabrosti, ovo bi
bio idealan trenutak za produljenje školovanja s osam na devet
godina čime bi se učinio veliki društveni pomak za
Hrvatsku''.
Da je jedan od neupitnih koraka k poboljšanju obrazovnog sustava
uvođenje nacionalnih ispita koji bi pravedno vrednovali
obrazovanje bez obzira na to s kakvim se problemima učenici
tijekom obrazovanja susreli, smatra Ivana
Katavić, ravnateljica Nacionalnog centra za vanjsko
vrednovanje obrazovanja: ''Koliko su stjecanje ključnih
kompetencija i njihovo sustavno vrednovanje važna odrednica
uspješnih obrazovnih politika govori i činjenica da su pojedine
razvijene zemlje imale mogućnost donijeti odluku da ove školske
godine neće provoditi državnu maturu. Riječ je o zemljama poput
Ujedinjenog Kraljevstva i Nizozemske, kod kojih osim državne
mature postoji razvijen sustav provođenja periodičnih nacionalnih
ispita koji su u Hrvatskoj tek u začecima. Upravo je provođenje
ispita temeljenih na nacionalnim standardima omogućilo tim
zemljama formiranje završnih rezultata na temelju ocjena i
nacionalnih ispita, što omogućava pravedno vrednovanje
postignutih rezultata''.
Hrvatska svoju državnu maturu ne smije izgubiti, poručila je
Katavaić, a da u budućnosti trebamo voditi računa o
fleksibilnijim kurikulima, pružajući mogućnost školi da sama
određuje kada i u kojem trenutku će se koji dio nastave odvijati,
poručio je Mile Živčić, ravnatelj Agencije za
strukovno obrazovanje.
Naime, strukovni su učenici zatvaranjem gospodarstva izgubili
praktičnu nastavu, a o oporavku gospodarstvenika ovisit će i
njihovo obrazovanje: ''Sada nije trenutak da gospodarstvu
prepustimo strukovne škole jer se gospodarstvo mora iznova
boriti za vlastito preživljavanje i očuvanje radnih mjesta'',
kazao je Živčić. Rasprave o maturi nisu realne, objašanjava, jer
strukovni učenici već su godinama prepušteni sami sebi u pripremi
za maturu: ''To postižu svojim radom i trudom jer oni godinama ne
odrade sve ono što se traži na maturi''.
Da ne treba očekivati epohalne promjene koje će odjednom
promijeniti opći kvantum znanja i sposobnosti učenika i da se to
neće sigurno dogoditi preko noći smatra Radovan
Fuchs, bivši ministar obrazovanja: ''Neizmjerno je važno
napraviti znanstvenu analizu cjelokupnog sustava obrazovanja i
tako utvrditi trenutačno stanje kako bismo mogli zadržati njegove
dobre strane, a promijeniti loše. Ta analiza obavezno treba
sadržavati i analizu upravljanja sustavom i to na nacionalnoj,
županijskoj ili gradskoj te školskoj razini. Konačno, nadam se da
bi to konačno eliminiralo i raznorazne mesijanske likove na
društvenoj i političkoj sceni od kojih jedni zazivaju anarhoidni
pristup obrazovanju, a drugi kibernetički. Stoga tek na temelju
spomenutog istraživanja treba donijeti odluke i unaprijed (da ne
bi bilo prilagođavanja tijekom projekta) definirati kako ćemo
mjeriti uspješnost, odnosno uvidjeti rezultiraju li aktivnosti
koje smo poduzeli poboljšanjima ili ne''.
