Na istoku zemlje raste cijena poljoprivrednog zemljišta i to čak 50-ak posto nego što je bilo lani. Čini se da se poljoprivreda vraća na velika vrata, no ratari to demantiraju.
Kažu da je zakonodavac pogodovao poduzetnicima nepoljoprivrednog sektora, a čak se i oko zemlje koju država daje u zakup lome koplja. Pa iako skuplja nego ikad, zemlje za poljoprivredu jednostavno nema.
Beskrajne žitnice Slavonije i Baranje po hektaru stoje otprilike između 6.000 i 8.000 eura. No ako i možete toliko novca izdvojiti, jednostavno ne možete naći gdje bi zemlju kupili, nema je.
"Nemoguće. Vjerujte da je nemoguće. Rekao bih doslovce da vi nemate za dvije gredice luka u ovom momentu slobodne zemlje", kaže Petar Pranjić, poljoprivrednik iz Čeminca.
Jer od manjih parcela u privatnom vlasništvu, seljak se teško odvaja i ne želi prodavati. One velike oranice, ratari govore, ionako država nije namijenila njima.
"Nepravda prema baranjskom seljaku je napravljena prije 15 godina kada je Agrokor ušao i postao vlasnik. Oteo, da ne kažem malome seljaku najbolju zemlju i nama ostavio jalove ćoškiće i komadiće i mi se borimo s njima da budemo, hajdemo reći - konkurentni", upozorava Pranjić.
Sada se ta zemlja zakonski reguliranim koncesijama prenosi i na strane banke i tvrtke, a ono što ide u prodaju ne kupuje seljak, već nepoljoprivredni poduzetnici.
"Očito je da su osim poljoprivrednika za kupnju zemljišta
zainteresirani i neki drugi poduzetnici. Na primjer,
autoprijevoznici, građevinari, advokati. Očito je da oni u svojim
sektorima zarade više novca nego što je to poljoprivreda", smatra
Mato Brlošić iz Hrvatske poljoprivredne
komore.
Kupnju zemlje smatraju investicijom i prilikom za povlačenje
novca iz fondova, a sve je po zakonu.
"Kupnja zemlje je jedno, a kupnja strojeva je drugo i uopće bavljenje poljoprivredom nije uopće jeftin posao'', upozorava Brlošić.
Pa nerijetko, najplodnija hrvatska zemlja ostaje neobrađena. Ima i slučajeva kada se netko prijavi za natječaj da bi dobio zemlju samo kako bi povukao poticaje. A zemlju ostavi neobrađenu, zaraslu u korov. No takvi uistinu puno riskiraju. Jer ako ih kontrola uhvati, morat će vratiti sve poticaje koje su dobili.
Jer poticaji i povlačenje novca iz EU fondova, koji nije mali, a namijenjeni su za poljoprivredu, postaju predmet malverzacija.
"Ako je zemlja obrađivana uredno, prijavljeno ono što je zasađeno, onda je sve u redu. Ali ako je danas pod šikarom na njoj su prijavljene potpore a na njoj se ništa ne radi, onda je to, blago reći, ukraden novac", upozorava Brlošić.
A ova zemlja, govore ratari, mogla bi hraniti pola Europe, samo da je zasukati rukave jer jedini kriterij za dodjelu zemlje, napominje Petar Pranjić, u zakup mora biti: "Isključivo proizvodnja. Proizvodnja! Petar ako nije proizveo na ovih 20 hektara, prijavljeno, da li kukuruz, soju, pšenicu... ujutro dođi i izvlasti ga".
Tako ispada da su razlozi poskupljenja obradive poljoprivredne zemlje isključivo oni nepoljoprivredne naravi.
