Potres na Baniji traumatizirao je životinje, jednako kao i ljude. Brojna stoka ostala je bez svojih štala, a dosta grla je i izginulo. Stočari se nisu htjeli odvajati od svojih životinja, pa bi ostajali na porušenim imanjima, u improviziranim skloništima, šatorima ili kamp-kućicama. Oni koji su se odlučili na odlazak u kontejnersko naselje, prodavali su svoje životinje u bescjenje, jer se ionako u tim teškim uvjetima za njih nisu mogli brinuti.
Niti više od godinu dana nakon potresa, situacija nije dobra. Obitelji Vilus iz Luščana, janjci su nekad bili izvor prihoda. No, sad ih nema. ''Janjaca nismo imali sad prošle godine, od potresa su mi pobacivale ovce, a i dan danas još pobacuju. Sad je nekako krenulo, nekih 50 komada se ojanjilo. Mislimo da će biti bolje'', rekla je za RTL Bosiljka Vilus iz Luščana.
Ona je u normalnim vremenima prodavala oko 150 janjaca godišnje. To joj je bilo dovoljno da pokrije troškove obrade zemlje. ''S čime ćemo posijati? Umjetno gnojivo je 8400 kuna, jedna tona! Pa sjeme, pa špricanje, pa gorivo. Ne znam kako ćemo se izvući. Ja stalno razmišljam o tome, moj muž i ja o tome pričamo. Obično sijemo po četiri-pet jutara, ali ove godine ne znam jel' ćemo moći'', tvrdi ona.
Preživljavanje ispod cijene
Teško je i njenom sumještaninu, Milanu Vranjaninu. Potres mu je uništio kuću, štalu i mehanizaciju, pa je bio prisiljen nakupcima prodati 13 krava ispod cijene. Danas mu je ostala pokoja svinja i ovca.
''Traktori su mi nastradali, stroj-traka je nastradala, prikolica za đubar šta rasipa, to je uništilo sve u štali. Dosta mi je mehanizacije uništilo. Do sada još ništa nije država pomogla, nitko ništa. Sve sam ja to predao i dao, ali nitko još ništa ne veli'', ispričao je Vranjanin.
Nema državne pomoći
Slično govore i drugi poljoprivrednici s Banije. Državne pomoći nema! U Ministarstvu poljoprivrede, pak, tvrde da dijele novac za stoku, obnovu štala i kupnju mehanizacije. Dodaju da su podijelili stočnu hranu, posredovali u prodaji grla, sudjelovali u donacijama rasplodnih životinja. Hvale se kako su zaslužni što, barem na papiru, na Baniji živi više krava i ovaca.
Sudeći po farmi obitelji Radmanović iz Donje Bačuge, to i nije baš tako. Nekad je u štali bilo 12 krava, a sad su ostale dvije junice i nešto svinja.
''Ja sam u štali nekada imao 28 komada, što na vezovima, što pored. Imao sam i u susjednoj štali osam komada. Kod nas su ovdje prije potresa bila četiri kooperanta, znači od proizvođača mlijeka. Nažalost, dogodio se potres i sad u našem selu nema ni jedan kooperant proizvođača mlijeka'', rekao je Jelenko Radmanović iz Donje Bačuge.
Teško će banijski poljoprivrednici preživjeti s polupraznim štalama. Volje i elana za radom imaju, jer od njega žive, no pitaju se kad će im doći prijeko potrebna pomoć, da se barem u njihove štale sve vrati u - staro normalno.
