Mediji iz praktično cijelog svijeta popratili su otvaranje Pelješkog mosta. Od britanskog BBC-a, preko finskog Helsinki Timesa (HT) do kineske agencije Xinhua. Oko fascinantnih pojedinih podataka nitko ne spori.
HT je pobrojao da je na projektu bilo angažirano 18 tvrtki iz EU-a na dizajnu i konzaltingu, da je u građenju sudjelovalo 45 građevinskih tvrtki iz EU-a, da su dobavljači opreme i materijala bili iz čak 112 zemalja svijeta.
Najviše pažnje otvorenje mosta privuklo je kod medija s njemačkog govornog područja sa svim glavnim točkama tog događaja; povezivanje južne Dalmacije kao ekstrateritorijalnog dijela EU-a, što je prvo naveo austrijski ORF, "vožnja kroz Hrvatsku bez graničnih kontrola" kako je naveo u svojoj reportaži za ARD Clemens Verenkotte, sve do svjetskog rekorda sa zabijanjem u jednom komadu pilota od 130,9 metara…
Taj detalj je naveo i ZDF u svojoj reportaži za večernji dnevnik, posvećenoj uspješnom izvođenju i otvorenju "jednog od najzahtjevnijih mostova" u svijetu. Nakon najave o tome da "Hrvatska slavi otvaranje oko dva i pol kilometra dugog mosta koji južnu obalu Jadrana s Dubrovnikom spaja s ostatkom zemlje", kreće reportaža u kojoj se podsjeća na još nešto.
"Tehničko majstorsko djelo", hvali Pelješki most reporterka Britta Hilpert, kojoj je poznato da je most konstruiran da bude otporan i na oluje i na potrese. Nakon podatka o svjetskom rekordu, ona podsjeća da je most sa 85 posto financirala EU, a da ga je izgradio kineski državni koncern:
"20 posto jeftinija bila je njihova ponuda, kako nam je opisao naručitelj natječaja 2020."
Ona je tada pričala s predstavnikom Hrvatskih cesta, koji joj je objasnio da je kineski izvođač dao takvu ponudu koja je jamčila dovršenje posla čak šest mjeseci prije nego što je to bio slučaj s ostalima; austrijskim Strabagom, talijanskim Astaldijem i turskim Ictasom.
Ipak, jasno se dalo do znanja da kineski radnici nisu smjeli napustiti svoj kamp. Postoje naznake da oni nisu bivali plaćeni uobičajenim ovdašnjim iznosima", tu je počela iznositi onaj drugi dio priče, "i da je bilo govora o dampinškoj cijeni. Ali, to se nije moglo dokazati."
U dijelu s optužbama za dampinšku cijenu, ona je zapravo govorila o onome što je neuspješno pokušao dokazati Strabag, da do toliko niže cijene od one koju je ponudio austrijski koncern, njihov suparnik iz Kine China Road and Bridge Corporation nije mogao doći drugačije nego – državnim subvencijama iz Pekinga.
Ne tvrdeći da je doista takvo što dokazano, njoj je tu okolnost komentirao Daniel Freund, europarlamentarac njemačkih Zelenih: "Moramo paziti i na to da naše europske graditelje ne uništimo ako bismo dopustili Kini da subvencijama ruši cijene radova."
ZDF se u svom reportažnom prilogu uopće nije doticao političkih naknadnih pokušaja zaustavljanja projekta iz Bosne i Hercegovine, što su inače makar rubno spomenuli svi drugi njemački i austrijski mediji u svojim analizama povijesti tog, svi se slažu, fascinantnog mosta.
"Turistima ovaj most odmor čini lakšim, štedi im prelazak dva granična prijelaza", konstatirala je, kao i to da je, što se tiče EU-a, projekt ovog mosta bio upozorenje za EU u pogledu budućih sudjelovanja kineskih tvrtki u projektima s tolikim udjelom sredstava iz EU fondova.
