‘ŽIVOT PROŽET ALKOHOLOM, DROGOM I HOMOSEKSUALIZMOM’: HRT odao počast Georgeu Michaelu onako kako samo oni znaju
U tekstu "HRT-ovci za oltarom" tjednik Novosti ističe kako urednici i novinari HRT-a javno ističu svoju vjersku pripadnost, kršeći pritom etički kodeks javne televizije, no kao puno veći problem vide u nametanju vjerskog sadržaja. U tekstu »Katolički televizionari« pobrojane su emisije religijskog sadržaja, njih 48, što se, u različitom ritmu, emitiraju na televizijskim i radijskim kanalima javnog servisa. Novosti pišu da je HRT lani emitirao više od 2.000 emisija vjerske tematike.
'HRT se pridržava zakona'
SRAMOTA UŽIVO NA HTV-u: Svećenik s oltara: ‘Ne mogu oprostiti predsjednici jer je rekla da je NDH bila zločinačka’
"Emitiranje religijskoga programa HRT-a u skladu je s potpisanim ugovorima između HRT-a i Hrvatske biskupske konferencije te s ugovorom između HRT-a i manjinskih vjerskih zajednica. Svi su navedeni ugovori i dalje na snazi. Napominjemo i kako se HRT pridržava Zakona o HRT-u u kojemu se, među ostalim, navodi da će HRT proizvoditi, suproizvoditi i objavljivati programe iz područja religijske kulture te unapređivati razumijevanje između religija i vjerskih zajednica. HRT se pridržava i odredaba Ugovora s Vladom RH za razdoblje od 2013. do 2017. godine u kojima su propisani udjeli religijskoga programa u ukupnome programu" poručuju s HRT-a uz napomenu kako statistički podaci za razdoblje od 2013. do 2016. godine pokazuju da je udio sadržaja iz religijske kulture u ukupnome emitiranom programu u tom razdoblju gotovo nepromijenjen, prenosi Novi list.
Dodaju da se na proizvodnju religijskoga programa HRT-a godišnje troši nešto manje od jedan posto sredstava iz predviđenoga programskoga proračuna, približno dva milijuna kuna od ukupno 350 milijuna kuna predviđenih za stvaranje programa.
'To je popis želja HBK'
Član Programskog vijeća HRT-a Ivica Maštruko, sociolog religije i prvi hrvatski veleposlanik u Vatikanu, posve je drugačijeg mišljenja.
"Kada je riječ o religijskim programima na HRT-u, tada moram napomenuti da obaveze televizije i radija proizlaze iz sporazuma između HRT-a i Hrvatske biskupske konferencije. Taj se sporazum poziva na međunarodni ugovore između Republike Hrvatske i Svete Stolice. Međutim, u tim se međunarodnim ugovorima samo navodi da Republika Hrvatska omogućuje Crkvi doličan pristup sredstvima javnog priopćavanja, te da može osnivati i svoje postaje. To su, dakle, samo načelne odredbe. Na toj osnovi je 2000. potpisan sporazum između HRT-a i HBK-a koji zapravo i nije nikakav sporazum dviju strana već jednostrani popis želja i zahtjeva Biskupske konferencije i obaveza HRT-a da te zahtjeve ispuni, te da urednik redakcije religijskog programa bude imenovan u dogovoru s HBK-om. To je pretjerano i neuobičajeno" ističe Maštruko.
Ne dvoji da se sporazum mora mijenjati, ako ni zbog čega ono zbog toga jer je u proteklih 16 godina mijenjano ustrojstvo HRT-a, jer imamo novi ugovor između Vlade i HRT-a, jer je na snazi novi statut HRT i jer je promijenjena medijska scena u Hrvatskoj.
'Svugdje guraju katolički svjetonazor'
S HRT-a vele i da su temeljem Ugovora između HRT-a i Vlade RH u petogodišnjemu ugovornom razdoblju na Prvom programu HTV-a obvezni emitirati 2,2 posto programa posvećenoga religijskoj kulturi, a od početka trajanja važećega Ugovora između HRT-a i Vlade do danas su na HTV1 emitirali 2,4 posto takvog programa. Zadano se, tvrde, poštuje i na drugim kanalima.
"Nije u pitanju samo izuzetno velik broj specijaliziranih religijskih emisija na svim programima radija i televizije, već impregniranost svih priloga i emisija katoličkim svjetonazorom i duhovnim sponzorstvom crkvenih institucija. To se očituje u prilozima o kulturi, politici, vojsci, povijesti, zabavi, sportu... U svim prilozima osim u vremenskoj prognozi.
No, vjerujem da ni to neće dugo trajati, jer doći će poslije ove zime i lijepo vrijeme 'ako Bog da'. Riječ je, dakle, o namjeri nametanja crkvenih stavova i promišljanja kao jedino prihvatljivih obrazaca ponašanja i svjetonazora. Katolička ideologija, mitovi, legende i crkveni spisi i crkvene svete knjige prezentiraju se kao jedino vjerodostojni, istiniti i neupitni izvori. Ta vrsta pretjerivanja postaje već pomalo redikulozna' upozorava Maštruko.