Kako bismo dokazali gornju tvrdnju, navedimo samo očajne proteste radnica Kamenskog i Uzora, koje su nedavno dobile otkaze nakon što im nije isplaćeno čak sedam plaća. Iako recesija nije diskriminirala po spolu, zanimljivo je usporediti koliko se panike na razini države i medija dizalo kad se govorilo o zatvaranju tradicionalno muških poslova (škverovi) ili o propadanju tradicionalno ženskih poslova (tekstilna industrija). A podaci govore da je u posljednje dvije godine u Hrvatskoj izgubljeno pet tisuća radnih mjesta u tekstilnoj industriji, te da se među 334.378 nezaposlenih nalazi oko 180 tisuća žena.
Da je upravo na području rada 'zaštekalo' s priznavanjem ravnopravnosti žena, priznaju i Ujedinjeni narodi, koji ove godine Dan žena obilježavaju temom "Jednakopravan pristup obrazovanju, obučavanju, znanosti i tehnologiji: Put k dostojnom radu za žene". U Hrvatskoj je tek 30 posto žena među poduzetnicima, a među menadžerima tek šest posto. U javnom sektoru žene dobivaju 16 posto manju plaću od muškaraca, u obrazovanju 15, a u zdravstvu čak 24 posto.
Podsjetimo zato na ono što je govorila Clara Zetkin, zahvaljujući kojoj imamo Dan žena, makar se danas taj datum sveo na čestitanje i prigodno dijeljenje ruža 'nježnijem spolu'.
"Oni koji su se svojom čašću pred licem čovječanstva obavezali na oslobođenje, ne smiju dopustiti da cijela jedna polovina ljudskog roda zbog ekonomske i socijalne zavisti bude osuđena na ropstvo. Ukoliko je cilj da žena postane slobodno ljudsko biće, onda ženama ne treba oduzimati rad, ni ograničavati oblasti u kojima one mogu raditi'', bile su njene riječi još krajem 19. stoljeća.
O temi žena na tržištu rada prigodno će se, povodom 8. marta, raspravljati diljem Lijepe naše, nakon čega će i ovaj praznik pasti u zaborav. Zato jedino zanimljivo i zloćudno istinito zvuči predavanje koje u Rijeci sprema lezbijska organizacija LORI, koja upravo postavlja pitanje iz naslova – 'Imamo li razloga za slavlje?'
Vezani članak:
arti-201003070229006
