Najnovija priča o tužnoj istini o hrvatskom pravosuđu tiče se gospodina Josipa Vidovića iz Solina.
Ukratko prepričano, pomorac Josip Vidović 1996. godine kupio je parcelu u Kalebovoj ulici u općini Rogoznica, piše Slobodna Dalmacija.
Parcela je već bila definirana na terenu internom parcelacijom koju su potpisali nasljednici tada već pokojnog Marka Radića. Dogovor nasljednika nije proveden kao prva parcelacija u Katastru. To i nije trebalo biti problem jer se moglo učiniti naknadno. I jest, ali na štetu Josipa Vidovića, uz sudski spor koji traje ni manje ni više nego dvanaest godina.
Naime, Vidović je od nasljednika pokojnog Marka Radića, Ivana Radića sudskim rješenjem kupio definiranih 800 kvadrata. Kako Slobodna Dalmacija navodi, prva parcelacija provedena je bez Josipa Vidovića kao novog vlasnika, zatim bez nasljednika pokojnog Marka Radića kao dotadašnjih vlasnika, ali uz "nazočnost" rečenog pokojnika, koji je tada već godinu dana bio mrtav. I živih vlasnika susjednog terena s kojima se Vidović danas spori.
Nadalje, kompletan elaborat o utvrđivanju međa napravljen je kad je Vidović bio na brodu, pokojnik u zemlji (oboje lako dokazivo) pa je lažiran i njegov i pokojnikov potpis.
Vidović ima sve papire i sve dokaze.
Tko je falsificirao potpise, to će prepustiti institucijama hrvatske države. Za sve je saznao kasnije, kad je kuća na susjednoj parceli već dobila građevinsku dozvolu, naravno, bez njegove saglasnosti kao vlasnika susjednog zemljišta, i to s prilaznim putem preko njegova terena. Zato kod uplanjivanja njegove buduće kuće i, uopće, zemljišta u zemljišnik Suda u Šibeniku više nije bilo 800 četvornih metara, nego 724!
"Ta 74 kvadrata ostavljena su namjerno kao "ničija", a kasnije sam shvatio: kao dio plana da upravo preko tih mojih 74 kvadrata susjedna parcela dobije taj put!"
Iz svega se dade zaključiti kako je zapravo pokojnik u glavnoj ulozi priče koja traje već 12 godina.
Vidović je uspio dokazati da je u to vrijeme bio na brodu, ali premda je Marko Radić dokazivo bio mrtav, premda na zahtjevu za parcelaciju stoji ime Boris Vidović, a ne Josip Vidović, Visoki upravni sud ne prihvaća ni jedno ni drugo ni treće.
"Dakle, ne prihvaća evidentne dokaze koji, evo, stoje pred vama i preda mnom, nego prihvaća laž i netočnost", ogorčen je Vidović.
Uputio se u pravnu bitku zbog krivotvorene parcelacije i uspio je u Državnoj geodetskoj upravi. No, ni tada nije priča bila gotova.
Stručnjaci iz Državne geodetske uprave bili su u cijeloj ovoj priči jedini koji su se držali činjenica i propisa. Utvrdili su da je parcelacija šibenske Geodetske uprave provedena nezakonito, zato je i Upravni sud u Splitu prihvatio sve moje navode i dokaze, uključujući i taj nalaz Državne geodetske uprave, i presudio u Vidovićevu korist.
Sve je, zapravo, bilo savršeno jasno i dokazivo.
Druga strana, nakon presude Upravnog suda u Splitu, žali se Visokom upravnom sudu u Zagrebu, koji presudom od 18. svibnja 2017. sve poništava i predmet vraća na Državnu geodetsku upravu tražeći da provede rješenje od 3. lipnja 1999. godine.
Josip Vidović za sve optužuje spregu Katastra, suda i njihovih odvjetnika. Jednako tako i sve one koji su radili na ovom slučaju i koji "neustrašivo gaze sve pred sobom".
Trenutno piše žalbu Upravnom sudu i tužbu Ustavnom sudu jer tvrdi da su narušena njegova prava jednakosti pred pravosuđem.
"Pitam ja vas što se događa kad ljudi nisu dovoljno informirani ili kad nemaju novca i živaca da ovako kao ja istjeruju pravdu?" pita Josip i time dodaje dodatnu gorčinu cijelu priči - jer svi znamo odgovor.
Cijelu priču možete pročitati ovdje.
