Liste, kaže članica našeg stručnog tima za obrazovanje, Marijana Hameršak nemaju konkretni, a još manje kodificirani učinak - ni financijski, ni društveni. Prvih dvadesetak sveučilišta na Šangajskoj listi su ionako već sinonimi za relevantna svjetska sveučilišta. Dapače, Harvard, Stanford, MIT, Berkeley, Cambridge, Oxford i Yale su svoje mjesto u globalnoj popularnoj svijesti izborili davno prije no što je Šangajska lista uopće uspostavljena, ističe ona.
"Ostalih 480 sveučilišta nepoznata su izvan matičnih sredina, država, regija. To će i ostati, neovisno listama. Dovoljno je povući paralelu sa sportom: većina ljudi ne pamti tko je bio treći, a kamoli peti na prošlom svjetskom prvenstvu u vaterpolu ili bilo kojem drugom sportu, osim ako se na tom mjestu nije našla njihova nacionalna reprezentacija", kaže ona.
Perverzni regionalni jal
Ipak, što se tiče financija, sveučilište koje je uvršteno na neku od razvikanih lista sveučilišta možda može privući veća sredstva, ali to je vrlo, vrlo individualno, dodaje. Njoj, je ipak "posebno perverzan" drugi moment vezan za ovu listu, a to su fasciniranost globalnim trendovima i tradicionalni regionalni jal, koji idu ruku pod ruku.
"Ne znam što je poraznije: da se o hrvatskim sveučilištima raspravlja kao da se radi o sportskim klubovima ili da se pritom ističe da je prema nekim parametrima spomenute liste Sveučilište u Zagrebu nekoliko mjesta iza onog u Beogradu ili Ljubljani. Time se, čini mi se, jedino uspješno odvlači pozornost od sustavne i argumentirane rasprave", navodi.
"Možemo raspravljati i o prelijevanju javnih sredstava u privatna sveučilišta, npr. Katoličko sveučilište ili o prodaji sveučilišnih dopusnica tj. EPH-ovoj prodaji Medijskog sveučilišta", predlaže ona, uz raspravu o otkupu bodova, školarinama i slično.
Manjkava metodologija
Sveučilište se, umjesto toga, bavi odnosima snaga sa susjedima, oslanjajući se na metodološki manjkave i mehaničke rezultate, budući da je "potpuno bespredmetno kvalitetu pojedinog sveučilišta izjednačavati s mjestom koje ono zauzima na listi".
"Nemaju sve institucije ista sredstva, uvjete i ciljeve. Globalne liste neosjetljive su na razlike u ekonomskom i kulturnom kapitalu sveučilišta, ali i na njihove funkcije u vlastitim sredinama i zajednicama", kaže Hameršak, dodajući da ima bogatijih, siromašnijih, globalno, regionalno i lokalno usmjerenih, onih orijentiranih na nastavu, pa na istraživanja, društvene, humanističke znanosti...
"Uostalom", ističe, "sami tvorci Šangajske liste u svojim znanstvenim radovima upozoravaju da se liste sveučilišta ne mogu smatrati neprikosnovenim pokazateljima uspješnosti, a kamoli kvalitete".
Utrka za bodovima
U obzir se uzima broj i mjesto publikacija, broj dobitnika Nobelove nagrade, citiranost ili slično, a ne sadržaj, navodi. S druge strane, recentna istraživanja upozoravaju da se znanstvenici i čitave institucije pod pritiskom takvih vrednovanja sve manje usredotočuju na mišljenje, kreativnost i sadržajnost, a sve više na besadržajne potjere za bodovima i faktorima odjeka, dodaje.
Sve to čine zbog napredovanja, a pritom se pribjegava i korupcijskim praksama, koje su već dobile i svoje stručne nazive i dijagnoze poput "znanstvene prostitucije, plagiranja, autoplagiranja, usitnjavanja rezultata istraživanja".
Rješenje vidi u prekidanju rasprave o sličnim listama i povlačenjem sa svjetskih i nacionalnih rangiranja, što je učinio i ugledni američki Reed College. I, naravno, rješenje vidi u usvajanju Deklaracije o visokom obrazovanju.
ZG sveučilište naspram ogromnih pogona
Znanstvenik Instituta Ruđer Bošković i član našeg stručnog tima Saša Blagus također smatra da položaj, odnosno pad na rang-listi ne daje realnu sliku, jer su "isforsirani".
"S fakultetima prirodnih znanosti smo na razini i ne bismo se trebali brinuti. To su dobri fakulteti, što se vidi i po uspjehu naših studenata vani", kaže Blagus.
Po njemu nije primjerena usporedba hrvatskih sveučilišta s "ogromnim pogonima u kojima se vrti ogroman novac", poput Harvarda. A druga stvar je, ističe, budućnost naših fakulteta i sveučilišta.
To, zaključuje, daje razloga za brigu ukoliko se nastavi sa zakonima protiv kojih se akademska zajednica bori već godinama, kao i protiv daljnje privatizacije i inzistiranja da sveučilišta služe kapitalu.
Naljutio vas je neki potez Vlade? Niste sigurni kako će se novi zakon odraziti na vašu budućnost? Muče li vas komunalna poduzeća neopravdano visokim računima ili lošom uslugom? Imate neki drugi problem o kojem želite mišljenje nekog od članova našeg Stručnog tima? Pišite nam na strucnitim@portal.net.hr
