Obrovac, koji se nalazi na rijeci Zrmanji, jedan je od hrvatskih gradova koji doslovno nestaje i postaje grad depresije. Nakon rata ostao je bez srpskog stanovništva, a danas ima velikih problema s demografskom slikom tako da ljudi odlaze iz ovog pustog i derutnog grada u kojemu nema gotovo ništa, piše Slobodna Dalmacija.
U Obrovcu je prije sedam godina bilo 4323 stanovnika, a 2016. samo 3778. Međutim, problem je što je među njima puno fiktivnih stanovnika koji žele povrat stana, mirovinu, putovnicu ili socijalnu pomoć, pa je stvaran broj stanovnika oko 2500 ljudi. Kako piše Slobodna Dalmacija, ulice Obrovca su puste, nema gužvi i žurbe. U prilog negativnom prirodnom prirastu govori podatak da je prošle godine rođeno 23 djece, a umrla je 68 osoba.
'Nema naroda i gotovo'
Novinari su odmah posjetili lokalnu tržnicu. S obzirom na to da nema puno ljudi, na štandovima tržnice stoje prodavači koji imaju vrlo malo prometa. "A moj Ranko, vidiš sam što je. Nema naroda, nema naroda i gotovo. Stojim ja tu cijeli dan, ali za koga kad nikog nema. A danas je četvrtak, pazarni je dan. Malo ću još ostati i odoh kući", rekla je jedna starica koja prodaje krumpire, med za 60 kuna i mandarine. Sve manje je djece koja idu u osnovnu školu, pa je u samo deset godina, od 2007. do 2017., broj osnovaca pao s 401 na svega 181 dijete.
Ravnatelj OŠ "Obrovac", Željko Modrić, rekao je da se broj učenika u posljednje dvije ili tri godine stabilizirao, pa imaju "183 učenika, 104 ih je u Obrovcu, 17 u Karinu, 57 u Kruševu i pet u Žegaru". No, Modrić je potvrdio da je depopulacija zahvatila grad. Ljudi uglavnom odlaze u Njemačku i Austriju, ali u Švedsku.
Pustoš u Obrovcu
Grad je nekad bio živ i pun ljudi
Većina od 23 nastavnika škole putuje u Obrovac na posao iz Zadra. Jedan od njih je i školski domar Predrag Režan koji putuje svaki dan iz Bibinja oko 50 kilometara. On je zadovoljan poslom i ne smeta mu putovati svaki dan.
Ravnatelj Modrić rekao je da je krajem 1990-ih, kada se gradila autocesta, grad "bio živ", pun ljudi. Tako je bilo sve do recesije. "Nada za Obrovac? Stalno govorim da su nam mladi jedina nada, njihov povratak u svoj grad, mogućnost da sutra preuzmu vlast i odgovornost. Ali, mladi su apolitični", rekao je Modrić.
Da nema učenika osnovne i srednje škole pitanje je tko bi posjećivao Gradsku knjižnicu koja se nalazi u zgradi Doma kulture. Ono što je dodatno tužno je to što je dom prazan, velika dvorana je zaključana, a kafić s prekrasnim pogledom na Zrmanju je zatvoren.
Mladi su jedina šansa
Ivan Matić (34), politolog i nezavisni županijski vijećnik, koji radi na EU projektima, nema namjeru napustiti Obrovac te se složio s novinarima Slobodne Dalmacije da su mladi jedina šansa za grad. Međutim, vlast mladi zanimaju samo kada napune 18 godina jer mogu ići na izbore.
"Na početku je grad imao energiju i živost, ali kada su zacementirali svoje jedine motive – pozicije i financije – počeo je sunovrat, a HDZ i SDSS imaju krajnje nezahtjevno biračko tijelo, Obrovčani su taoci stranačkih klanova, o njihovoj sudbini odlučuju 'predsjednici ogranaka'. Tako je razrušena homogenost društvene zajednice... Vidjeli ste ulice usred dana, sve je pusto, brojne kuće i zgrade samo što se ne sruše, a naša vlast obnavlja solidnu zgradu gradske uprave, dok na zgradi vrtića na prozorima prstom možeš istisnuti pur-pjenu", rekao je Matić.
Napuštena tvornica glinice u Obrovcu
U gradu nema gotovo ničega
U Obrovcu je veliki broj zapuštenih zgrada, jedino što su novinari Slobodne Dalmacije vidjeli da se gradi je crpna stanica. Tamo nema gotovo ništa. Nema robnu kuću, nema trgovački lanac, nema javnog bilježnika, slastičarnicu, kino, pa ni tim Hitne pomoći. Budući da nema velikih tvrtki, ljudi su uglavnom zaposleni u državnoj službi ili su na gradskom proračunu. Godine 2013. Obrovac je bio u vrhu po nezaposlenosti sa stopom od čak 33 posto.
Đuro Župan je jedan od rijetkih poduzetnika koji su prepoznali turistički potencijal grada. On je pokrenuo posao s raftingom, pa se potom proširio na avanturistički turizam i udara tempo koji lokalna zajednica ne može pratiti.
"To je velika, ali neiskorištena mogućnost. Imamo mi ne samo Zrmanju, nego i još pet rijeka, Velebit je tu, autoput je tu, imamo i Karinsko i Novigradsko more, ali... U gradu, na Zrmanji, nema plaže! U Turističkoj zajednici rade 'brojači noćenja', a najveći im je saveznik bura: kada bura zatvori ceste, u Obrovac se slegnu blokirani putnici i autobusi, pa grad odjednom oživi, a sezona traje dva mjeseca", rekao je je jedan od poznavatelja tamošnjeg turizma za Slobodnu Dalmaciju, naglasivši da postoji raskorak između turističkih potencijala i stvarnosti. Osim u sezoni, gradski obrtnici ne mogu preživjeti. Mnogi odustaju, a neki otvaraju obrte samo za vrijeme sezone.
Dogradonačelnik misli da se stvari lagano poboljšavaju
Dogradonačelnik Slobodan Jurjević stava je da "lagano" guraju grad prema boljoj situaciji, nadodavši da nije samo Obrovac pogođen depopulacijom. "Mi smo grad s ogromnim područjem od 350 četvornih kilometara, a malim brojem od blizu 3000 stanovnika, pa svaki komunalni zahvat košta mnogo više. Nedavno smo doveli struju u jedan karinski zaselak za troje potrošača.
Razvedeni smo, pola mjesnih odbora nam nema vodu, mnogo radimo na nerazvrstanim cestama, do kraja godine ćemo sve razminirati, provodimo brojne projekte. A u prvih devet mjeseci imali smo ostvarenje proračuna od 20 milijuna kuna, za trećinu više nego lani", rekao je Jurjević koji se pohvalio besplatnim vrtićem punim djece, dodijeljenim stipendijama učenicima i studentima te s 257.700 turističkih noćenja.
Jurjević je rekao i da bi uskoro trebala započeti s radom tvornica za proizvodnju žbuke, talijanska "Fassa", koja bi trebala zaposliti 100 ljudi. Međutim, nije siguran da će uspjeti toliko radnika naći na području Obrovca.
