Ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva Mario
Stipančević poslao je pismo predsjedniku Sabora
Boži Petrovu povodom najava o izmjenama "Zakona
o državnom arhivu", a njegovo pismo prenosimo u cijelosti:
Poštovani gospodine predsjedniče Hrvatskoga sabora, poštovani
zastupnici u Hrvatskom saboru,
U hrvatskoj javnosti se 4. veljače 2017. iznenada u medijskom
prostoru pojavila informacija kako su ovih dana upravo dovršene
izmjene „Zakona o državnom arhivu“ koje stranka Most stavlja u
proceduru u Hrvatskom saboru. Pri tome nije bilo reference na
mišljenje struke ili resornog ministarstva o tom pitanju, niti se
bilo kome iz arhivske struke dalo mogućnost nešto o tome reći u
javnosti. Hrvatska javnost stoga može steći dojam da i arhivska
struka i resorno ministarstvo o tome uopće nema stava ili da je
njihov dosadašnji stav o toj stvari bio suprotnoga predznaka od
rješenja koje sada predlagatelj zastupa.
Kao predstavnici stručne arhivističke zajednice sa pozicija
središnjih ustanova, tijela i organizacija stručne arhivističke
zajednice u Hrvatskoj, želimo naglasiti kako senzacionalizam u
lansiranju informacija i prenošenju vijesti koje se tiču tako
važnih stvari, a bez uključivanja same struke ne smatramo
primjerenim.
Arhivisti su u Hrvatskoj niz godina razapeti između naravi
vlastitog poslanja iz kojeg proizlazi imperativ omogućavanja
dostupnosti i korištenja gradiva u državnim arhivima, svakome pod
jednakim uvjetima, i brojnih ograničenja koja proizlaze iz
različitih zakonskih, provedbenih i ugovornih obveza koje su
arhivistima kao stručnjacima izvana nametnute.
Dugogodišnja stručna obrazlaganja i cijeli niz nastojanja od
strane same struke uvijek su zahvaljujući čvrstim argumentima
završavala zaključkom kako je neophodno ući u postupak donošenja
posve novog arhivskog zakona.
Međutim, učestale političke promjene i diskontinuitet u svim
spomenutim nastojanjima u odnosu na resorno ministarstvo, nisu do
danas omogućili da se reforma arhivskog zakonodavstva dovrši u
skladu sa suvremenim potrebama i stavovima struke.
Široka dostupnost gradiva je smisao djelovanja suvremenih
arhivista u Hrvatskoj i drugdje, a o iznimkama povezanim s
postojećom legislativom te o poteškoćama koje iz toga proizlaze u
radu s gradivom i korisnicima najbolje mogu govoriti sami
arhivisti.
Međutim, iz najnovije medijske kampanje oko ovog pitanja
očito je kako same arhiviste u ovom slučaju o tome nitko ništa ne
pita. Spominje se mijenjanje „Zakona o državnom arhivu“
(nepostojećega), a ne važećega „Zakona o arhivskom gradivu i
arhivima“ koji se odnosi na sve arhive i način djelovanja
arhivske službe u Hrvatskoj. Iz toga ni upućeni ni neupućeni
čitatelj ne može razlučiti radi li se o pogrešci onih koji
namjeravaju mijenjati zakon ili o pogrešci slabo informiranih
novinara.
Vjerojatno je tome tako upravo stoga što od arhivista nije
zatražena odgovarajuća informacija, niti im je u javnosti dana
prilika da o relevantnim pitanjima obrazlože stručni stav i
meritum problema. Ta je prilika uglavnom dana pojedinim konačnim
konzumentima arhivskoga gradiva koji stvari promatraju isključivo
iz vlastite perspektive.
Međunarodni Etički kodeks arhivista (EKA) navodi kako se
arhivisti „zalažu za što širu dostupnost gradiva i pružaju usluge
svim korisnicima bez razlike (…) suzbijaju nerazumna ograničenja
u pristupu i korištenju zapisa, ali mogu predložiti ili
prihvatiti kao uvjet za preuzimanje nekog gradiva jasno utvrđena
ograničenja s privremenim trajanjem (…) nepristrano primjenjuju
sva utanačenja utvrđena u trenutku preuzimanja gradiva, ali u
interesu liberalizacije pristupa, oni bi trebali iznova
dogovoriti uvjete ugovora kada se okolnosti izmijene“ (EKA, br.
6). Istovremeno arhivisti „poštuju i slobodu pristupa i
privatnost te postupaju unutar granica zakonskih propisa koji su
na snazi (…) moraju poštivati privatni život osoba koje su
stvorile zapise, kao i onih na koje se zapisi odnose, osobito
kada te osobe nemaju utjecaja na odluke o korištenju i
raspolaganju gradivom“ (EKA, br. 7).
U konačnici, arhivisti su prvi koji žele ukloniti svaku
neosnovanu prepreku i ograničenje između gradiva koje čuvaju i
stručno obrađuju i njegovih potencijalnih korisnika bez obzira na
njihovu provenijenciju. Upravo stoga pozivamo političke strukture
da se pitanjima neophodnih promjena u arhivskoj struci ne prilazi
parcijalno, a pogotovo ne bez temeljne stručne i šire javne
rasprave. Samo sinergijom struke i politike moguće je iznaći
najkvalitetnija rješenja.
Potpisnici:
• u ime Hrvatskog državnog arhiva, dr. sc.
Mario Stipančević, v.d. ravnatelja
• u ime Hrvatskog arhivskog vijeća, Darko
Rubčić, predsjednik
• u ime Hrvatskog arhivističkog društva, dr.
sc. Dražen Kušen, predsjednik
• u ime Katedre za arhivistiku i
dokumentalistiku OIKZ FFZG, izv. prof. dr. sc. Hrvoje Stančić,
predstojnik
Bauk poručio Petrovu: 'Božo, drži se'
Nakon što su iz Mosta najavili donošenje zakona kojim će
otvoriti državne arhive do 1990. godine, iz Ministarstva kulture
poručili su da će se na zakonu raditi u trećem kvartalu. Poruku
šefu Mosta Boži Petrovu poslao SDP-ov
Arsen Bauk, piše
tportal.
"Naš je stav taj da je Račanu trebalo pet do šest godina
da preda arhive, a ovim nesposobnjakovićima 20 godina i više da
donesu zakon. Neka ga donesu i to je to", prokomentirao
je Bauk.
Otvaranju arhiva, ponovio je, može se protiviti samo 80.000
HDZ-ovaca.
"Iz izjave premijera koji je rekao da će to raditi
Ministarstvo kulture u trećem kvartalu vidi se da to HDZ-u baš
nije neki prioritet i samo mogu predsjedniku Sabora poručiti -
Božo, izdrži",kazao je.