Kršio je primirja, dao ubijati civile, a nije prezao ni od gađanja hrvatskih položaja iz helikoptera s oznakama Crvenog križa.

Iako njegovi zločini u Hrvatskoj nisu stajali u haškoj optužnici, u Škabrnji su pomno pratili izricanje presude. Mladić je, kažu, zanat ratnog zločinca, ispekao upravo u njihovom mjestu. 

"Njega triba držat u samici, da ne vidi ni sunca, ni mjeseca ni zraka da nema i nek mu voda kapa na glavu. Jer drugo nije ni zaslužija", izjavio je Roko Bilaver, Škabrnja.

"Zadovoljština je tu što je osuđen na doživotno, a mi Škabrnjanci ne možemo, a vjerujem ni masa nije zadovoljna što smo izostavljeni, da nismo spomenuti da je on taj koji je zločin naredio u Škabrnji", kazao je Vlado Brkić, Škabrnja.

U samo jednom danu u Škabrnji je pobijeno 86-ero mještana koje su Mladićevi tenkovi gazili i vukli po mjestu.

"Kada govorim o dovoženju tijela masakriranih Škabrnjana na Patologiju u Zadru, sve i jedan leš je bija oskrnavljen što jedan oficir, jedan častan čovjek nikada ne bi dozvolio", priča Marko Miljanić, ratni zapovjednik Škabrnje.

Pukovnik Čulina dobro pamti kako je Mladić krajem 1991. prekršio primirje sklopljeno od katoličkog do pravoslavnog Božića, ali i kako nikada nije krio dolazi pregovarati u ime SAO Krajine. 

"Hrvatska vojska je bila teku nastajanju u narastanju, nenaoružana, nismo imali protuoklopna sredstva, topnička sredstva, a on je od početka na Kruševo, jasenice, pa dalje  prema Zadru koristio sve svoje snage. Dakle, i topništvo, raketne bacače, zrakoplovstvo", kazao je pukovnik Marko Čulina, prvi ratni zapovjednik 112. brigade.

I pritom kršio Ženevsku konvenciju napadajući civile. Gađao je pedijatriju zadarske bolnice, hotele s prognanicima, dao mininirati branu Peruća na Cetini. Oni koji pamte te dane, poručuju kako Mladiću ni dvije doživotne kazne ne bi bile dovoljne za sve što je napravio.