Iako grad Dubrovnik i Trebinje još od rata nisu uspostavili suradnju, čini se kako građani, unatoč lošim diplomatskim odnosima, imaju dobar odnos kada je u pitanju posao.
Dok iz Dubrovnika mnogi odlaze u druge europske zemlje, radnici iz Trebinja dolaze u Dubrovnik i čini se kako su vrlo zadovoljni. Plaće su dvostruko veće nego u Trebinju, pa se kažu isplati.
"Želio sam raditi posao za koji sam se školovao, da budem prijavljen, da imam veću plaću i sigurnost te da radim u okruženju koje će mi omogućiti da napredujem. To sam uspio u Dubrovniku. Često čujem priču da u Trebinju ima posla, ali da ljudi neće raditi. To je smiješno, jer tko je išao na fakultet, ne može da se zadovolji plaćom do 2 000 kuna. Sasvim je logično da ljudi traže neki bolji život“, rekao je Momir Stanković, magistar računarstva i informatike za DW.
'Otišao sam zbog politike'
I Aleksandar Milošević, menadžer turizma, otišao je iz Trebinja raditi na jedan otok blizu Dubrovnika.
"Otišao sam zbog politike koja u gradu diktira sve. Nikakvih šansi za posao nije bilo, a o poslu u struci da i ne govorim. Radio sam kao nabavljač u jednom hotelu. Na otoku je bilo teško i naporno, i pomalo monotono, ali poslodavac je ispoštovao dogovor i isplaćeno mi je sve što sam zaradio. Imao sam sređen smještaj, hranu, bonus za rad nedjeljom. Zadovoljan sam plaćom“, govori Aleksandar.
Iskustva radnika su različita, neki se bune da poslodavci nisu ispoštovali dogovor, ali većina se ipak vraća i iduću sezonu.
Loša poslovna klima
Trebinjski poslodavci s druge strane našli su se u velikom problemu, boje se da će svake godine faliti sve više radnika.
Ljudi upućeni u problem naglašavaju da radnici ne odlaze samo zbog zarade, već i zbog bolje poslovne klime, poremećenog sistema vrijednosti, načina dolaska do posla i sl. Što ne čudi jer je vrlo slična situacija i u Hrvatskoj, gdje velik broj mladih bolji život pronalazi u Njemačkoj, Austriji, skandinavskim zemljama...
