Hrvatska je konačno odlučila reći zbogom pečatima. Manje birokracije, brže, modernije, a Vlada misli - poslovanje će biti i jeftinije.
"Taj pečat, tko god ga ima, može ga staviti u ladicu za uspomenu", izjavio je premijer Orešković.
Dobra vijest za mnoge, ali ne i stotine ljudi u Hrvatskoj koji se bave proizvodnjom pečata. I to nije loš biznis jer u Europi zaboravljeni pečat u Hrvatskoj i dalje treba svima. Košta stotinjak kuna, gotov je za nekoliko minuta.
Bez njih nisu mogli ni odvjetnici ni liječnici ni javni bilježnici, ali sada ostaju samo uspomena. A kako se od uspomena ne živi, proizvođači pečata će se morati snaći.
"Morat ćemo se ili jako brzo preorijentirati na nešto drugo, što je dosta rizično jer smo naviknuti raditi pečate ili ćemo najvjerojatnije ostati bez posla", kaže Snježana Oraščanin.
Svi ostali poduzetnici su zadovoljni jer štambiljanje odlazi u povijest.
"Moći ćemo lakše poslovati elektronskim fakturama, elektronskim računima, elektronskim ugovorima i dokumentima što ubrzava poslovanje i svima nam olakšava", rekla je agentica za nekretnine Lana Mihaljinac Knežević.
Vesele mu se i javni bilježnici koje sada mnogi percipiraju kao lupače štambilja.
Koliko je važan govori i to da je u vrijeme Franje Tuđmana državni pečat imao i svog čuvara. Nevjerojatno, zakon to predviđa i dalje, ali državni pečat već je godinama na Pantovčaku prepušten sam sebi.
U Državnom arhivu čuvaju se tisuće pečata, neki su stari i tisuću godina. Jedan od najzanimljivijih je iz 15. stoljeća koji je stajao na svakom aktu koji je izišao iz Sabora, ali i onaj koji je u ruci držao ban Josip Šokčević. A baš svaki od njih, bio iz 11. stoljeća ili od jučer, pripadao banu ili kralju, bio voštani ili ne, ima potpuno istu zadaću - dokazati istinu.
"Od srednjeg vijeka do današnjeg dana oni svjedoče o autentičnosti nekog dokumenta, o vladarskim pravima onoga tko ga daje, svjedoče da je to istiniti navod", rekla je ravnateljica Hrvatskog državnog arhiva Vlatka Lemić.
Na zapadu su odavno izgubili važnost ali na Balkanu bez pečata kao da ne vrijedi. Kako je bivša Jugoslavija opsjednuta pečatom najbolje je pokazao sada već kultni video s prosvjeda radnika u Nišu od prije tri godine.
Nemaju ga radnici Niša, uskoro ga ni u Hrvatskoj neće morati
imati nitko.
Ali ipak se treba truditi - ostaviti pečat.
