Dok posrnula vlast na čelu s predsjednicom stranke i premijerkom neumorno krstari Hrvatskom, dijeleći nemoguća obećanja i novac koji nije njihov, pred nosom im se valja sve veća masa ljudi kojima je takve vlasti dosta. No, s visina na kojima se sanjari o lažnoj idiličnoj slici bolje prošlosti i gdje te po ramenima udvornički tapšaju preplaćeni suradnici, to se doista teško može uvidjeti.
Dvije oprečne stvarnosti
Slika dviju oprečnih stvarnosti, one u kojoj živi premijerka Jadranka Kosor i one u kojoj žive 'nekad radnici, sada jadnici' (kako sami za sebe kažu), bolno bode u oči svakoga tko ih je spreman otvoriti. U nastojanju da potuče sve znane rekorde prijeđenih kilometara po danu predizborne kampanje, premijerka se tako za vikend našla i među dvjestotinjak stanovnika Oćestova i Pađena u okolici Knina, čija je imovina uništena prilikom nedavnog požara i eksplozije vojarne kod Knina.
Zavaljeni u kožnu kutnu garnituru
U strogo kontroliranim i režiranim uvjetima, Jadranka Kosor, uz neizbježnu pratnju par ministara i HDZ-ove gradonačelnice, našla se na kožnoj bež kutnoj garnituri gospođe Vinke. To je bila prigodna scenografija da se objavi kako će Vlada pokriti pola milijuna kuna troškova za obnovu te obeća da će selo dobiti dom kulture. Prijateljski raspoložena gospođa Vinka sve je premijerkine riječi pomno slušala i klimala glavnom. Ukratko, bio je to san snova svakog piarstručnjaka. No, istovremeno na drugom kraju zemlje odvija se noćna mora premijerkinih prodavača lika i djela, koja je, nažalost, stvarni život petstotinjak bivših radnika pokradene Đakovštine. Oni danima umjesto na kožnim kutnim garniturama sjede na cesti na balama pokošenog sijena sa zahtjevom da im se isplate deseci milijuna kuna neto otpremnina i još sedam milijuna kuna za dionice posrnulog mlinarsko-pekarskog diva koje su otplaćivali sedam godina.
Na balama sijena s Jadrankom u mislima
U tipično Hrvatskoj priči sva imovina tvrtke je prodana i nemaju se od čega naplatiti. Danonoćno, u tri smjene, onako kako su desetljećima radili u pogonima Đakovštine, mirno prosvjeduju i razmjenjuju svoje potresne priče. Vlast im tek najavljuje pokušaj dogovora s bankama, a noći su sve dulje i hladnije. Premijerka Kosor nije viđena ni u krugu od 50 kilometara. Ali im je u mislima. "Vratite nam dug, vratite nam groš, uzmite Jaci samo jedan broš", našlo se na jednom od brojnih transparenata koje izrađuju noću, a danju ponosno drže, dok pored njih cestom prolaze malobrojni poznanici i susjedi koji još imaju posao. "Kupim vreću starog kruha za deset kuna, zamrznem i to jedem", približio je novinarima svoju formulu pukog preživljavanja jedan od bivših radnika Đakovštine.
Davno sjećanje na miris tek ispečenog kruha
On nije vidio svježeg kruha dvije duge godine, potpuno mu je svejedno je li kampanja prljava ili nije, nije ga briga ni za Plan 21 Kukuriku koalicije ni za predizborni program HDZ-a, kojem samo što nismo nadjenuli skraćenicu, u izboru će ga voditi davno sjećanje na miris tek ispečenog kruha i jasna želja da njegovom djetetu to bude svakodnevica. On je prava slika zemlje koja se ne vidi iza zatamnjenih stakala skupocjenog službenog Mercedesa kojim premijerka manijakalno juri od jednog do drugog strogo režiranog susreta s građanima, garniranog rukovanjem s gospođama u narodnim nošnjama, dječicom u naručju ili blagoslovom svećenika kojem je upravo položila, a što drugo nego kamen temeljac za novu crkvu.
Vezani članci:
arti-201109140451006 arti-201109240505006
