Koliko god to mnogima zvučalo nevjerojatno, ima ljudi kojima je Hrvatska obećana zemlja i koji ovdje dolaze u potrazi za poslom, što bi se reklo - trbuhom za kruhom. U Rijeci, primjerice, živi i radi čitava jedna mala i multikulturalna zajednica stranaca.
Prije dolaska u Rijeku Dileep Parasad, 43-godišnji Indijac, radio je u rodnoj Indiji, potom 14 godina u zapadnoj Africi. Bio je voditelj restorana i hotela te glavni kuhar, a sada u Rijeci kuha u restoranu "Zlatna školjka" koji je njegovim i Harishijevim dolaskom obogatio jelovnik indijskim specijalitetima.
Indijcima sve super osim što je ponuda povrća i začina slaba
"Moj prijatelj Indijac radi u Zagrebu kao kuhar, i pozvao me da dođem u Hrvatsku, i evo me, stigao sam u travnju. Lijepo mi je ovdje raditi, lijep mi je ovaj grad, sviđa mi se što posvud osjećam miris mora. Sviđa mi se terminal i volim gledati brodove. Moja žena i djeca žive na selu u Indiji, pa mi je život uz more velika promjena na bolje. Privikao sam se na ljude, pristojni su i dobri, ali nikako da se priviknem na kupnju", kazao je Dileep za Novi list.
On i njegovi prijatelji Marishi i Manoj, također kuhari koji žive i rade u Rijeci, kažu kako im je najveći problem što u Hrvatskoj ima premalo vrsta povrća, riže i začina. Žive u apartmanima u središtu Rijeke i uglavnom se međusobno druže. Piju isključivo čaj, teletinu ne jedu, a ne vole ni svinjetinu, tek tu i tamo ribu i piletinu uz obilje povrća. I nikad prije nisu čuli za Hrvatsku.
I 30-godišnji Vikas je Indijac koji se u Rijeci skrasio kao kuhar. On je i prije dolaska čuo za Hrvatsku zahvaljujuči nogometu. U Rijeci je godinu dana, udomaćio se i zavolio sarmu i punjene paprike. Jedini je od Indijaca s kojima su razgovarali novinari Novog lista koji se jednoga dana ne namjerava vratiti u Indiju već želi ostati u Rijeci.
'Nadam se da će mi Hrvatska produljiti radnu dozvolu'
Isto planiraju i Jennifer Abur iz Ugande i Shenny Wilmah iz Kenije. U 'Braceri AS' Shenny je kuharica, a Jennifer konobarica. Jennifer, koja inzistira da je zovu Jenny doselila je ovdje zbog Riječanina kojeg je 2013. godine upoznala u svojoj domovini. Više nisu zajedno, ali imaju sina koji je upravo krenuo u prvi razred.
"Završila sam studij za menadžera u Ugandi i htjela bih upisati poslijediplomski studij, nešto o bankarstvu, jer me bankarstvo jako zanima. Želim karijeru na tom području, ali sad mi je to skupo, magisterij za strance u Rijeci košta 10 tisuća kuna i moram skupiti novac. Ne znam kad, ali znam da hoću", kaže 30-godišnja Jenny .
Kaže kako je ponekad ljudi čudno gledaju zbog njezine boje kože, ali da je većina ljubazna. Hrvatski jezik brzo je naučila i bez tečajeva.
"Puno sam slušala ljude, nije me bilo sram reći ako ne razumijem, a moj sin govori hrvatski mnogo bolje od mene", kaže Jenny.
Njezina kolegica, 25-godišnja Shenny, ne govori hrvatski, iako ponešto razumije, a dosta je sramežljiva. Zimus je došla u Rijeku za sestrom koja se udala za profesora fizike iz Rijeke kojeg je upoznala dok je bio na putovanju u Keniji. Posao u Hrvatskoj prvi joj je u životu.
"Nadam se da će mi Hrvatska produljiti radnu dozvolu. Ovdje mi je jako lijepo i voljela bih ostati ovdje živjeti i kao kuharica predstavljati Riječanima i građanima hrvatske kenijsku kuhinju", kazala je za Novi list.
Ove godine izdano 52.371 dozvola za rad strancima
Brojke govore da u Hrvatskoj radi sve više stranih državljana. Od ukupno 52.371, koliko ih je izdano u cijeloj Hrvatskoj, najviše je dozvola boravka i dozvola za rad strancima MUP izdao u Zagrebu - 12.661, a slijede Splitsko-dalmatinska županija (6465 dozvola) i Primorsko-goranskoj županiji (5522 dozvole). Ove godine svoje radno mjesto i plaću u Hrvatskoj su pokušali tražiti državljani čak 80 država, s tim da iz 24 države dolazi samo po jedan stanovnik koji je dobio dozvolu boravka i rada u Hrvatskoj, a tek je iz 13 država stiglo više od sto radnika.
Na čelu tog popisa su susjedne države, a na prvom je mjestu Bosna i Hercegovina na koju je otpada čak 22.863, ili 43,6 posto radnih dozvola podijeljenih do 21. kolovoza. Slijedi Srbija sa 11.432 radne dozvole, Kosovo s 5830, Sjeverna Makedonija s 4885 radnih dozvola. Kad se tome doda i Crna Gora sa 416 dozvola, na strance iz država nastalih raspadom bivše Jugoslavije otpada 45.426 radnih dozvola izdanih do 21. kolovoza, odnosno čak 86 posto, piše Novi list.
Od iduće godine sustav zapošljavanja stranaca bez kvota
Za radnike iz Ukrajine odobreno je 2107 radnih dozvola, a za Albance 1901 dozvola. Slijede Indija (613 radnih dozvola), Nepal sa 480, Kina sa 444, Filipini sa 406 te Tajland čiji su državljani dobili 149 dozvola. U Hrvatskoj je plaću odlučilo zarađivati i 105 Rusa, 96 Turaka, po 30 Japanaca, Meksikanaca i Amerikanaca, a svoje mjesto pod suncem, barem privremeno, našlo je po desetero Kanađana i Australaca. Iz Vijetnama je Hrvatska dobila 37 radnika, iz Bangladeša 31, Argentine 23, Brazila 50, Čilea devetero, Venezuele osmero, a bolji život u Hrvatskoj traži i 80 Uzbekistanaca, troje Novozelanđanina, šestero Kubanaca... Među državama za koje MUP ima pribilježenu tek po jednu radnu dozvolu su Tanzanija, Singapur, Angola, Gvatemala, Gvineja, Honduras, Jamajka...
Što se tiče djelatnosti, najviše je dozvola podijeljeno u građevinarstvu - čak 23.889. Na ugostiteljstvo otpada 19.037 radnih dozvola, a na industriju 3379. Brodogradnja je za ovu godinu imala 1300 kvota, ali s obzirom na stanje u toj industriji ne čudi što su ostale neiskorištene.
Vlada je za ovu godinu utvrdila ukupnu godišnju kvotu od 70.100 dozvola, od toga 55.100 dozvola za novo zapošljavanje i 15.000 za produljenje već izdanih dozvola za boravak i rad. Vlada najavljuje da će u sljedećoj godini izmijeniti Zakon o strancima, tako da će uvesti sustav zapošljavanja stranaca bez kvota.
