Hrvatska europarlamentarka, SDP-ova Biljana Borzan koja je svoje djelovanje u Europskom parlamentu usmjerila na zaštitu potrošača pokrenula je istraživanje u suradnji sa Hrvatskom agencijom za hranu i drugim institucijama kako bi utvrdila jesu li strani proizvodi na domaćim policama doista niže kvalitete.
"Kolege sa Zapada blijedo me gledaju..."
U razgovoru za Novi list kazala je kako su koncem ožujka stručnjaci iz Hrvatske agencije za hranu i s Instituta dr. Andrija Štampar otišli u Njemačku i u tamošnjim trgovinama kupili niz proizvoda koje su građani izabrali u anketi.
"Izabrano je 27 proizvoda. Za razliku od drugih europskih istraživanja, pored prehrambenih proizvoda analiziramo i kvalitetu deterdženata te higijenskih potrepština. Ovaj tjedan je završila i kupnja uzoraka u Zagrebu te su uzorci prevezeni na analizu u laboratorije. Radi se o pet uglednih hrvatskih laboratorija koji su odabrani prema preporuci Hrvatske agencije za hranu", objasnila je Borzan koja je u Europskom parlamentu članica Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača.
Kao članica tog odbora uočila je, kaže, česte primjedbe građana iz dijela EU na neravnopravan tretman, pa je svoj budžet na koji kao europarlamentarka ima pravo, odlučila utrošiti na spomenutu istraživanje. U tome, ističe, ima veliku podršku koordinatora tog Odbora Nicole Dantia iz Italije kao i kolega iz istočnih zemalja EU.
"Moram priznati, kolege sa Zapada me ponekad blijedo gledaju kad govorim o razlikama u kvaliteti proizvoda. Oni uopće ne razumiju o čemu mi govorimo i kako je uopće moguće da se na istom europskom tržištu plasiraju različiti proizvodi. Bit ću sretna ako se kroz nekoliko godina predloži zakonsko rješenje za ovaj problem, ne ide to brzo", kaže Borzan.
Deklaracije nisu lažne, ali proizvodi nisu iste kvalitete
Ona ističe da nije problem u deklaracijama na proizvodima.
"Deklaracije nisu lažne, na njima točno piše udio kakaa ili lješnjaka u nekom čokoladnom namazu. Ali ključno je pitanje zašto se uopće na istočno tržište plasira drugačiji proizvod nego u Njemačkoj ili Italiji?! Pogotovo kad je taj proizvod pritom još i skuplji kod nas, a manje kvalitetan. I zašto kupac u Hrvatskoj nema pravo kupiti onu bolju varijantu proizvoda, ako ju je pritom i spreman više platiti. Po anketi koju sam provela, kupci u Hrvatskoj, njih čak 30 posto, otići će u udaljeniju trgovinu ako znaju da su proizvodi u njoj kvalitetniji. Ali tu mogućnost ni nema. Razumijete, bolji proizvod na našem tržištu uopće ne postoji. To je svakako diskriminacija i neravnopravnost, a bit EU je zajedničko tržište", kazala je za Novi list.
Proizvođači, po njenim riječima, očito štede na skupljim sastojcima za dio tržišta, pa je već utvrđeno raznim analizama proverdenima u Češkoj, Slovačkoj i Mađarskoj da su isti proizvodi drugačiji, i sastavom i okusom.
Zašto na istok stižu riblji štapići sa 7 posto manje ribe?
"Proizvođači se međutim pravdaju da u nekim dijelovima Europe naprosto postoje različite preferencije okusa i da su jednostavno na nekim tržištima ljudi ionako navikli da sokovi budu slađi, a čokoladni namazi imaju manje lješnjaka. Naime, ovdje je riječ o vrlo subjektivnom osjećaju kupca kojeg je teško objektivizirati, i sklizak je teren prozivati proizvođače koji, pak, prema sadašnjim zakonima imaju pravo na tržište plasirati proizvod kakav god hoće sve dok ga tržište želi, a zdravstveno je ispravan. No, ako znamo da je utvrđeno da jedan danski proizvođač na istočna tržišta plasira riblje štapiće sa čak sedam posto manje ribljeg mesa, ili da su proizvodi s jeftinijim umjetnim sladilima, s više emulgatora i aditiva, nego u zapadnim zemljama, onda o čemu više treba govoriti?! Dakle, ovdje nije riječ o ispravnosti hrane, nego o kvaliteti.
Rješenje je, kaže, u postojanju jasnog zakona na razini EU te u tome da nacinalne vlade po tom pitanju vrše pritisak u institucijama EU.
"Jedinstveno tržište je bit priče. Ljudi se ne žele u dijelu država EU osjećati kao građani drugog reda, i s puno bijesa govore o ovome", zaključila je.
