Najneobičnije je da to uglavnom ne radi krupnim i dalekosežnim odlukama, nego potpuno nepromišljenim i, da, reći ćemo i to, glupim potezima.
Malo je tko ostao ravnodušan na prošlotjedni genijalan potez smišljen u kuhinji premijera Milanovića da se šefovima niza državnih zavoda i institucija odobri povišica. Da je smišljao luđu odluku u situaciji kad stotine ljudi dnevno ostaju bez posla, a još tisuće njih opravdano strepe da će im se to sutra dogoditi, teško da bi uspio.
Povišice za obavljanje posla zbog kojeg su dovedeni
Realno, odluka da se nekim stranačkim aparatčicima plaća podigne za par tisuća kuna, u milijardama kuna koje iz proračuna odlaze na plaće zaposlenih u javnim i državnim službama, ne znači gotovo ništa, ali politički je ravna pokušaju samoubojstva. Što im je to trebalo? Da nije neki od široj javnosti potpuno nepoznatih šefića dobio lukrativnu ponudu iz privatnog sektora, pa je takvog genijalca čak i pod cijenu općeg javnog prijezira trebalo zadržati? Koji god neshvatljivi motiv stajao iza tih povišica, ono što je ministar rada Mirando Mrsić ponudio kao opravdanje, djelovalo je kao pljuska zdravom razumu. Ministar Mrsić objasnio je, naime, da će ovi dužnosnici napokon biti adekvatno valorizirani za posao koji im predstoji, a čeka ih restrukturiranje zavoda kojima su na čelu, kao i brojne reforme.
Pa tko je tu lud? Nisu li ti ljudi i dovedeni upravo da bi restrukturirali zavode gubitaše i proveli reforme? Nije li to njihov osnovni posao koji su već trebali početi raditi jer šefovi nisu postali jučer? Ludi smo očito mi koji smo očekivali daleko ozbiljniji pristup i po tko zna koji put ostali razočarani.
Linić u dućanu s porculanom
Čak je i ministar financija Slavko Linić, poznat po tome da se u politici često ponaša kao slon u dućanu s porculanom, shvatio da je "prema reakcijama, nezadovoljstvu i otporu, politički očito upitno vrijeme za povišice" ionako povlaštenom šefovskom sloju državne i javne uprave, čije su mjesečne plaće dva do tri puta veće od prosjeka. No tko je bez grijeha, nije li tako, ministre Liniću, neka prvi baci kamen...
Taj isti Linić je napravio nevjerojatan gaf – otići na doček Nove godine u Dubai u ovom trenutku i s obzirom na dužnost koju obavlja je, najblaže rečeno, politički idiotizam. Ma kakve veze sad ima je li on to platio, je li bilo skupo ili povoljno, koliko je zvjezdica imao hotel u kojem je noćio, je li putovao prvom ili ekonomskom klasom, te jesu li supruga i on taj novac zaradili?! U cijeloj priči važna je politička poruka koja je u ovom slučaju katastrofalna. Vama smo rezali gdje smo mogli, porezna stega odsad je nemilosrdna, plaćat ćete porez na imovinu, posla nema i tko zna kad će ga biti, ali ništa zato, odoh se ja malo provoditi po luksuznom Dubaiju. Valjda ne postoji politički gori odabir mjesta za odmor. Da postoji, Linić bi ga sigurno pronašao i posjetio.
Ništa od učenja na greškama
Mislio bi čovjek da će ga barem na nekoj razini pogoditi halabuka koja se oko tog odmora dignula u osiromašenoj i beznadnoj domovini dok njega nije bilo. Ali ništa od toga. Nije prošlo ni nekoliko dana, a Linić je politički premudro odlučio komentirati napise o poskupljenju kruha. Njegovo je rješenje koje je spontano podijelio s građanima da – promijenimo dućan?! Kao svojevrsna kulminacija najnovijem nizu neshvatljivih ekshibicija vladajućih došlo je predstavljanje projekta Clean Start. Tu smo analizu platili milijune kuna, a rekla nam je ono što smo već ionako znali. Prethodne vlasti su krale, muljale i gubile novac, te iza sebe ostavile milijarde dubioza. Da bismo to doznali trebalo je više od godinu dana od promjene vlasti i sve je poslužilo kao savršen paravan za to da se ne poduzima ništa. Gubitaši su i dalje gubili, zaposleni po babama i stričevima ostali su sigurni na za njih često izmišljenim radnim mjestima... Sad ćemo opet mjesecima raspravljati o tome koliko ih je i gdje sve ima viška zaposlenih i kamo će svi ti ljudi.
Nije ga dovela mafija nego mi
Ni u zagrijavanju za lokalne izbore Milanović i ekipa nisu sjajno krenuli. Uplitanje u IDS-ove unutarstranačke obračune može im samo donijeti štetu. Jakovčić se svim silama trudi iskoristiti situaciju u kojoj se našao, pa se preko Kajina, zapravo, kači s Milanovićem.
I ne, nije Jakovčić u pravu. Nije Milanovića dovela nikakva mafija na vlast (što je bila Jakovčićeva ironizacija Kajinove optužbe da Jakovčić upravlja Istrom kao Kalabrijom). Istina je dugoročno još pogubnija. Na vlast ga je dovela činjenica da su ovi prije njega toliko bezobrazno lagali i krali da građani, unatoč očitom nepostojanju bilo kakve vizije i plana za vađenje nacije iz govana, nisu mogli ništa drugo nego stisnuti zube i zaokružiti SDP.
Šuti, samo šuti
No ta medalja ima dva lica. Nakon što se u četiri godine građani zasite ovih koji možda ne kradu, ali i dalje rade neviđenu štetu, nije isključeno da će opet birati po principu – sve samo ne opet OVI. Karamarka bi tako na vlast najprije moglo dovesti kolektivno političko samoubojstvo aktualne vlasti. Zasad ih spašava to što je predsjednik HDZ-a uporan u političkim istupima u kojima baja o sedmoglavim crvenim zmajevima i peronospori. No opameti li se Karamarko i prestane li govoriti, vlast bi mu jednostavno mogla pasti u krilo. A onda...
