Međunarodni monetarni fond predviđa da Hrvatskoj BDP ipak neće rasti 1,8 posto, nego će pasti 0,5, čime se "brukamo" na ekonomskom polju kao i prvaci krize Grčka, Portugal, Italija i Španjolska. Eto, za utjehu zlobnicima koji uživaju kad susjedu crkne krava, MMF predviđa pad BDP-a i Slovencima.
Ta svjetska kapitalistička ekonomija jedan je zaista zanimljiv i nelogičan monstrum, makar gledano kroz oči laika. Za početak, nitko ne sluša ljude koji su više puta pokazali da znaju o čemu pričaju. Pa tako Paul Krugman u stopedesetsedmom komentaru ponavlja da Europa ide u krivom smjeru s politikom štednje, pokušavajući ovaj put to nazvati samoubojstvom, ne bi li ga netko poslušao. Osim toga, rastužuje ga što je većina članica EU potpisala fiskalni pakt, jer su se samo "zaključali" u pogrešnu politiku.
Joseph Stiglitz se bar sedam puta više upljuvao na svojim predavanjima pokušavajući objasniti identičnu stvar. Kaže i da je ključni problem u raspodjeli bogatstva. Koliko je bitno da svi u društvu imaju podjednako i da se oporezuju isključivo prema onome koliko imaju, pokazuju skandinavske zemlje. Ondje nema velikih razlika u imovini, pa krizu eurozone odozgo gledaju mirno, s izrazom lica krave koja preživa užinu. To baš nikog ne zanima.
Yes, yes, yes
Zašto bi ikoga zanimalo kad su političari na ovim prostorima pametniji od toga? Hrvatska se gura u fiskalni pakt i obećava mu se i godinu i pol dana prije pristupanja EU, jer to je vrhunac ideja naše Vlade. Hrvatska će nahraniti apetite kreditnih agencija prodajom državnih poduzeća, Hrvatske poštanske banke i Croatia osiguranja, pa makar to poremetilo čitav sustav premija na osiguranje u Hrvatskoj. Povijesno "yes, yes, yes" kreditnim agencijama, kako bi se izrazila Jadranka Kosor.
Naši susjedi Slovenci također pokazuju sličnu razinu invencije pod Janezom Janšom, koji poručuje da njegova vlada neće imati milosti prema kukanju sindikata, što će reći interesne skupine u društvu koja traži više za širi sloj radnika. Iako nas uvjeravaju da se radno zakonodavstvo neće mijenjati na štetu radnika, "glasnogovornik Vlade" Radimir Čačić (izlaje naglas ono što se nitko ne usuđuje) prilično nam je jasno skicirao svoj stav prema radnicima i sindikatima u svojim izjavama. I zato, sretno im bilo.
Naravno, i Slovenci su potpisali fiskalni pakt i sada im prijete kaznama zbog nedovoljnog kresanja proračuna. Nema invencije, samo slušanje.
Revolucionarna rješenja sa sjevera
Koliko je to štetno, pokazuju upravo i ove prognoze MMF-a. Jedan od najboljih "rezova" u ovoj igri zvanoj gospodarski rast, ostvarit će maleni i nekonvencionalni Island. Za razliku od Njemačke, koja će rasti samo 0,6 posto, Island će rasti 2,4 posto.
Oni su rijetka zemlja u Europi koja se suprotstavlja tim globalnim prijetnjama. Imaju koliko-toliko kičme i sluha za vlastito biračko tijelo. Zamislite, ondje parlamentarne stranke čak debatiraju oko toga treba li ta država ući u EU ili ne s obzirom na krizu eura.
Predsjednik im je lani otvoreno govorio protiv rejting-agencija, pitajući ih zašto su im davali tako sjajne ocjene dok su im banke propadale. Raspisali su referendum o sanaciji banaka i ona je odbačena. Bankrotirali su, za razliku od Grčke koju MMF i EU mrcvare već četvrtu godinu i pokušavaju joj smanjiti dug na razinu s početka mrcvarenja, dakle na 120 posto BDP-a.
Svježa krv
Laičkim okom procijenjeno, Hrvatskoj bi se, da je danas u financijskom paktu, dogodilo isto što i Sloveniji, budući da su se preračunali oko BDP-a kad su sastavljali proračun. Ili bismo se divljačkim rebalansom približili samoubojstvu, odnosno vječnoj depresiji, kojom Europu plaši Krugman.
Ali Hrvatska će očito uvijek biti samo ovca u stadu. Taj ovčji kurs je, uz potkradanje javne imovine, osovina svake politike koja je vođena na ovim prostorima otkad smo se otvorili liberalnom kapitalizmu. I nema mrdanja. Tko god da dođe na vlast, samo šminka tu istu situaciju, obećava da će ovaj put državne institucije proraditi, da će ovaj put, ali stvarno, zaposliti na stotine tisuća ljudi, da će riješiti problem brodogradilišta.
I onda kao dokaz da se ništa ne mijenja dolazi glavom i bradom Borislav Škegro i fond Questus kojim drma godinama. Naravno, uvijek postoji šansa, koliko god mikroskopska ona bila, da će Škegro po prvi put u svom životu napraviti nešto zaista krasno za dobrobit svih, makar, eto, inkarniran u vlasnika dvaju brodogradilišta nakon zelenog svjetla Radimira Čačića.
Ali treba imati i sućuti za one koji se nakon čitanja ove vijesti osjećaju kao da im se noćna mora neprestano ponavlja. Da se invencija države mjeri u postocima rasta ili pada, naša bi bila, brate, puno niže od minus 0,5 posto.
