"Poštovani gospodine Hernádi, obavještavam Vas kako planiramo smijeniti dosadašnje članove Nadzornog odbora i Uprave INA-e. Sve daljnje odluke u vezi s aktivnostima hrvatske Vlade u slučaju INA, od revizije postojećeg međudioničarskog ugovora do pregovora o novom, bit će moja nadležnost. Zbog toga Vas molim da mi dostavite popis svih dokumenata koji su utjecali na postojeće stanje, te se nadam konstruktivnoj i uspješnoj suradnji." Sažetak je ovo pisma koje je potpredsjednik Vlade Radimir Čačić uputio čelnom čovjeku MOL-a Zsoltu Hernádiju 28. prosinca prošle godine, donosi tjednik Nacional.
Autokrat Čačić
Prema pisanju lista, pismo je izazvalo žestoke reakcije dijela SDP-ovih ministara koji ga drže neospornim dokazom da čelni čovjek HNS-a u Vladi namjerava voditi svoju politiku i nametati svoju volju. Jedan neimenovani visokopozicionirani esdepeovac za tjednik je kazao kako Čačić s članovima Vlade, a ni Kukuriku koalicije uopće nije raspravljao o tome što namjerava učiniti oko INA-e.
Nejasno im je stoga na temelju čega Čačić MOL-u najavljuje smjene u kompaniji i sebe ustoličuje kao glavnog pregovarača. On sebe nije smio ni predstaviti kao potpredsjednika Vlada jer je tu funkciju dobio tek tjedan dana kasnije. Nacionalov sugovornik tvrdi i kako je sve više onih u SDP-u koji sumnjaju da Čačić želi voditi pregovore s MOL-om kako bi pokušao ishoditi što povoljniju presudu u procesu koji se protiv njega vodi u Mađarskoj za prometnu nesreću.
Potencijalna PR katastrofa
Čačićeva pregovaračka pozicija u tom kontekstu otvorila bi niz problema. Preuzme li MOL upravljačka prava u INA-i ili postane većinskim vlasnik, a Čačić bude oslobođen ili osuđen na blagu kaznu, ta bi se dva slučaja u javnosti povezala. Čačićevi privatni problemi za Vladu su u tom slučaju potencijalna PR katastrofa.
Osim toga, Čačić je za suđenje u Mađarskoj izabrao da ga zastupa lokalni odvjetnik Peter Zamecsnik, koji je poznat po zastupanju MOL-a, a drugi je Čedo Prodanović, koji brani Ivu Sanadera u slučaju INA, pa posredno i samog Hernadija. Tjednik postavlja pitanje može li se kroz taj koloplet odvjetničkih veza, nacionalnih i privatnih interesa te vlasničkih odnosa na kraju formirati svojevrsna zajednička obrana za Čačića, Hernadija, Sanadera i MOL?
