Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Valentin Ćorić i Berislav Pušić osuđeni su za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine u udruženom zločinačkom pothvatu, kojemu je, kako se navodi u izreci, cilj bio pripajanje Herceg-Bosne tzv. Velikoj Hrvatskoj.
Raspravno vijeće je zaključilo da su počinjeni zločini protiv čovječnosti na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, kazao je sudac Jean-Claude Antonetti.
Postojao je udruženi zločinački pothvat
Vijeće je zaključilo da je postojao udruženi zločinački pothvat koji je imao za cilj stvaranje hrvatskog entiteta – kako bi se omogućilo ponovno ujedinjenje naroda koji se treba ili pripojiti Hrvatskoj ili biti država bliska s Hrvatskom. Franjo Tuđman bio je na čelu udruženog zločinačkog pothvata i s liderima Herceg-Bosne dogovorio etničko čišćenje Muslimana s teritorija BiH koji su smatrali "hrvatskim". Također, sudjelovao je u odluci da se u Herceg-Bosni promijeni etnička struktura, ustvrdio je sudac.
Prlić je zato proglašen krivim i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 25 godina, u koju se računa i vrijeme provedeno u pritvoru. Bruno Stojić, Milivoj Petković i Slobodan Praljak osuđeni su na 20 godina zatvora. Valentin Ćorić osuđen je na 16 godina zatvora, a Pušić na 10 godina.
"Terete se za sve vidove odgovornosti, uključujući počinjenje zločina i sudjelovanje u zločinačkom pothvatu. S obzirom na razmjere kaznenih djela za koje vijeće smatra da su dokazana, vijeće je većinom glasova odlučilo da je postojao udruženi zločinački pothvat koji je za cilj imao uspostavu hrvatskog entiteta u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine.
Dio BiH je trebalo pripojiti Hrvatskoj ili bi postojala samostalna Herceg-Bosna.
U prosincu 1991. godine Mate Boban predsjednik Herceg-Bosne, ali i čelnici u Hrvatskoj, uključujući Tuđmana, zaključili su da je neophodno promijeniti nacionalni sastav stanovništva na teritoriju Herceg-Bosne.
Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Valentin Ćorić i Berislav Pušić znali su da je to u suprotnosti s mirovnim ciljevima o kojima se pregovaralo u Ženevi. "Započeli su etničko čišćenje Herceg-Bosne da postane u cijelosti Hrvatska", kazao je sudac.
Očigledan obrazac ponašanja
"Brojni zločini koje je HVO počinio nad Muslimanima od 1993. do travnja 1994. ukazuju na očigledan obrazac ponašanja. To nije bila šačica vojnika, nego je to bio dio plana onih koji su sudjelovali u pothvatu da bi protjerali muslimanske stanovnike. Osiguravali su kadrove i koordinaciju na terenu za zločine, uspostavili sustavno protjerivanje, tijekom kojega su provođena ubojstva, silovanja, pljačke, zlostavljanja, zatvaranja i uporaba zatočenika kao živog štita", rekao je sudac.
Presuda na 2.690 stranica
Prije čitanja zaključaka u sudnici se još jednom mogao čuti opis groznih zločina počinjenih tijekom rata na području BiH. Tijekom suđenja koje je završilo 2. ožujka 2011. sudsko je vijeće uvrstilo 10.000 dokaza u spis, saslušalo 145 svjedoka optužbe, među kojima šest vještaka te 61 svjedoka obrane, od kojih sedam vještaka. Presuda ima 2.690 stranica u šest svezaka, a ima i četiri dodatka te dva izdvojena mišljenja.
Ovaj predmet bavi se konkretno navodima iz optužnice, kojom im se stavlja na teret da su od 18. studenoga 1991. do travnja 1994. počinili zločinački pothvat i podjarmljivanje, ubojstvo i deportacije nehrvata iz tzv. republike Herceg-Bosne, naveo je Jean-Claude Antonetti, koji ima izdvojeno mišljenje. Sama činjenica da postoje dva izdvojena mišljenja govori o kompleksnosti procesa, dodao je.
Niz strašnih zločina
Optuženima se stavlja na teret da su u osam općina i nizu zatočeničkih centara tijekom dvije i pol godine vojnih djelovanja počinili niz kaznenih djela koja se navode u 26 točaka optužnice, među kojima su progon, ubojstvo, silovanje, deportacija, prisilno premještanje, zatvaranje i nehumana djela kao zločini protiv čovječnosti, a tereti ih se i za povredu Ženevske konvencije.
"Tukli su i maltretirali zatočenike. Neki su bili primoravani na radove, a drugi prebačeni u Ljubuški, gdje su ih pripadnici 'kažnjeničke bojne' jako tukli i ponižavali", nabrajao je sudac. "Pripadnici HVO-a silovali su 16-godišnjakinju prije nego što su je natjerali da prijeđe crtu bojišnice", nastavio je.
Ubijali starce i invalide
"Donju Mahalu su teško granatirali, zbog čega su ubijeni i ranjeni civili i pripadnici međunarodnih organizacija, a razrušeno je 10 džamija", naveo je sudac.
"Dana 13. srpnja 1993. hicima iz vatrenog oružja ubili su dvije mlade Muslimanke", naveo je sudac. Na Bivoljom Brdu uhitili su također 12 Muslimana, ubili ih i tijela zakopali kod rudnika boksita. Opisao je i ubojstva staraca i invalida, te nehumane uvjete u kojima su boravili zatočenici.
"Rafalom su ubili sedamnaestogodišnjakinju", rekao je sudac, nastavljajući s opisima ubojstava: "Mladića su udarali nogama, šakama i električnim kablovima. Odveli ga na obalu rijeke i pucali mu u leđa, a obitelj su mu smaknuli."
Živi zid
HVO je imao mrežu zatočeničkih centara, gdje su pothranjeni zatočenici živjeli u očajnim sanitarnim uvjetima, vršili su nuždu u improvizirane posude, a nije im pružana ni medicinska pomoć. Neki će zbog toga doživotno trpjeti posljedice. Posebno teški uvjeti života bili su u Heliodromu i Dretelju, gdje su zatočenici bili izloženi "izuzetno teškim patnjama – nanošene su im opekotine cigaretama, elektrošokovima". Neki od njih držani su duže vrijeme u potpunom mraku.
"Prisiljavali su ih da jedu služeći se priborom koji nije pran, a smjeli su jesti samo nekoliko sekundi. Oni koji nisu bili dovoljno brzi morali su se valjati po užarenom asfaltu bez odjeće", kazao je sudac. Jednog su zatočenika na Heliodromu "prisilili da poliže vlastitu krv, citiram, 'kako balijska krv ne bi ostala na hrvatskoj zemlji'."
Zatočene Muslimane tjeralo se da izvode radove na crti bojišnice, a ponižavani su i tjeranjem na izgovaranje katoličkih molitvi.
"Neki od zatvorenika zlostavljani su i seksualno. Na Crnom vrhu ubili su 11 zatočenika vezanih za vrat telefonskom žicom, a prisiljeni su da kao živi zid hodaju prema linijama Armije BiH", nabrajao je.
"Neke od zatočenica bile su žrtve seksualnog zlostavljanja od strane HVO-a, i to, neke od njih, svakoga dana", kazao je.
"Brojne prazne stanove u Ljubuškom u kojima su živjeli Muslimani zauzeli su Hrvati iz Srednje Bosne", kazao je.
Tražili 45 godina zatvora
Inače, u slučaju je prvooptužena Herceg-Bosna, a to je samo jedna od posebnosti ovog slučaja u kojem zapisnik sa suđenja ima više od 50.000 tisuća stranica. Tu su i deseci tisuća stranica dokumenata koji imaju svojstva dokaza. Ispitano je i više od 400 svjedoka u megaprocesu čija bi presuda po međunarodno-pravnim posljedicama mogla imati veći utjecaj na Hrvatsku od prvostupanjske presude u slučaju Gotovina.
Tužiteljstvo je pozvalo sudsko vijeće da šestorku proglasi krivima i osudi generale Praljka i Petkovića, te premijera i ministra obrane Herceg-Bosne Prlića i Stojića na 45 godina zatvora, zapovjednika Vojne policije HVO-a Valentina Ćorića na 35, a predstojnika Odjela za zatočenike Berislava Pušića na 25 godina godina zatvora.
Optužnica imenom spominje, uza sve druge koji nisu imenovani, Franju Tuđmana, Gojka Šuška, Janka Bobetka i Matu Bobana kao sudionike udruženog zločinačkog pothvata, kazao je ranije sudac.
