Još nema rješenja za prešutne minuse u kojima se nalazi oko 840 tisuća hrvatskih građana, iako su se danas ponovno u Vladi sastali premijer, guverner HNB-a i predstavnici uprava banaka.
Adrianu De Vrgni u RTL-u Danas gost je guverner HNB-a Boris Vujčić.
Namjera je da se prešutno prekoračenje vrati pod regulativu sličnu dopuštenom minusu. Je li dovoljno da HNB to jednostvano riješite Uredbom?
Nema tu neke uredbe. Način da se to riješi će se iskristalizirati kad se odluči kako će se to riješiti. Prvo treba shvatiti što to znači. To znači da ćemo regulativu koja vrijedi za dopuštene minuse, prenijeti i na prešutna prekoračenja. Na koji način ćemo to napraviti, vidjet ćemo kad vidimo kojim modelom ćemo to napraviti. Danas smo raspravljali o dva rješenja toga. To će implicirati koji će se zakoni, odnosno uredbe mijenjati.
Možete li biti konkretni - za koliko dana ili tjedana potrošači mogu očekivati rješenje?
Mislim da na stolu imamo vrlo jasne opcije i da ne treba puno vremena da se to riješi.
Možemo li biti konkretno, koliko je to vremena?
Ne mogu to reći jer to ipak ovisi o prijedlogu Vlade prema Saboru u donošenju nekakvih uredbi ili promjeni odluka HNB-a, ali ja bih rekao da ne treba puno vremena da se to riješi.
Zašto su banke pribjegle upravo tom rješenju da dozvoljeni minus postaje prešutno odobrenje?
Zbog toga što je 2017. godine, s početkom 2018. kad je ta odluka postala efektivna se uskladila naša regulativa s regulativom EU koja je definirala na koji način se efektivna kamatna stopa izračunava. Međutim efektivna kamatna stopa u drugim zemljama EU-a u principu služi za informativne svrhe, kod nas je ona i ograničenje na minuse po tekućim računima. I sad u tom smislu ona ima jedno čudno značenje, u smislu da za manje minuse, ako imate naknadu za vođenje računa koje vam ulazi u efektivnu kamatnu stopu za male minuse, za male plaće, za male prihode, mirovine, vam ona pojede veliki dio efektivne kamatne stope. Da banke to izbjegnu, jer prešutno prekoračenje postoji u našem zakonodavstvu od 2010. godine, ali se tek 2018. banke to počele značajnije koristiti da izbjegnu to ograničenje koje je efektivna kamatna stopa, kad u nju morate uračunati naknadu, a morate ju uračunati prema toj EU regulativi, da ne pojede ukupnu kamatnu stopu. Na prešutnom se ne računa prešutna kamatna stopa.
Vjerojatno banke ne bi išle u gubitak nego bi jednostavno ukinule minuse, te na kojima bi radile gubitak. Zato je bitno u ovom rješenju pronaći modalitet da minusi i na male plaće ili mirovine ostanu i dalje. Što je moguće napraviti na dva načina.
Koliko su u tom periodu banke zaradile?
To je jako teško reći. Ono što mogu reći jer mi smo radili simulacije,kolika bi bila razlika za potrošača da je bio u prešutnom ili dopuštenom i to je otprilike 50 kuna godišnje za potrošača. Radi se financijskim značajnim efektima. Nama se ni jedan potrošač nije žalio zbog cijene tog proizvoda, međutim to ipak sad moramo regulirati jer smo anketom banaka ustanovili tu situaciju.
banke su, kada bi uzeli tih 50 kuna po prosječnom potrošaču, zaradile možda stotinjak milijuna kuna više nego što bi zaradile da su bili u dopuštenom ograničenju potrošači, ali je to nemoguće tako zaključivati jer ne znate koliko ljudi bi ostalo bez minusa da nisu prešli u prešutna ograničenja.
Ono što je tu bitno napraviti je imate tri vrste regulative koje se sad moraju na neki način harmonizirati da imamo i dobru zaštitu potrošača znači da imamo neko ograničenje kamatne stope, da imamo to da potrošači imaju barem 12 rata da otplate višak minusa kojih imaju u odnosu na neko ograničenje, mi čak predlažemo da imaju 24 ili 36 mjeseci za veće minuse da im banke moraju dati kredit i polako ih svesti u neki minus koji je prihvatljiv.
Sada ste prilično jasni oko toga, obzirom na ste i sami rekli kad se to počelo događati, dakle od 2018. Jeste li Vi jasno i dovoljno glasno upozoravali potrošače?
Nije na nama da jasno i glasno upozoravamo potrošače. Kako radi Ured za zaštitu potrošača u HNB-u? On u principu dobiva neke pritužbe od potrošača. Mi smo prve pritužbe koje opet nisu bile na cijenu jer radi se o 50 kuna godišnje, potrošači nisu to primijetili do sad. I sad kad promijenimo tu regulativu opet to neće ništa vidjeti nego što su nama rekli neki ljudi 2020. i to je bilo za vrijeme korone, ali smo dobili par pritužbi da su rekli potrošači, mi smo išli u banku, htjeli smo dobiti obročnu otplatu našega minusa, nije nam dala. Neke banke nisu onih 12 mjeseci poštivale i onda smo mi napravili anketu banaka da vidimo o čemu se radi, naš Ured za zaštitu potrošača ustanovio je ovu situaciju. Rekli smo da to moramo riješiti. Moramo osigurati da svaki potrošač ima zaštitu i u ovim prešutnim ograničenjima kakvu ima i u dopuštenim prekoračenjima ili su nam rekli potrošačima, što isto smatramo da je loša praksa banaka koju moramo ukinuti mi smo vama odobrili prešutno prekoračenje pa vam sad umanjujemo kreditnu sposobnost za nekakav kredit koji želite uzeti. To nije u redu.
Vidite li možda na horizontu neki drugi problem? Znamo da se bliži taj dan kada ćemo u euro zonu.
U ovom slučaju gdje ulazimo u euro zonu se rizici u biti smanjuju jer u ovom trenutku hrvatski potrošači, hrvatska poduzeća i hrvatska država imaju zaduženje ili u kuni ili u euru. Kad uđemo u euro valutni rizik će u potpunosti nestati. Ono što uvijek savjetujem ljude, zadužite se u valuti u kojoj imate prihode ili u onoj u kojoj vam HNB kaže da fiksira. Mi smo uvijek govorili da fiksiramo kunu za euro, ne možemo u dolar, u švicarac. Stojite uz euro ili kunu i onda nemate valutni rizik.
