"Sve je postalo nekako podređeno turistima i ti apartmani i zapravo cijeli centar je zapravo jedan restoran i pizza cut. Sve je namijenjeno za turiste, a ne stanovnike Splita", govori podstanarka Nika Meštrović, koja je iz Zadra preselila u Split u kojem je čak triput promijenila adresu. "U prvom stanu u koji sam došla su bili jako loši uvjeti i nisam mogla ostati tamo. Onda mi je prijateljičin otac našao stan na Trsteniku i tamo mi je bilo super, i vlasnica je bila super i uvjeti su bili odlični. No, odmah me upoznala s činjenicom da ću morati otići 15. lipnja", rekla je Nika za RTL.
Razlog čestim selidbama je turistička sezona. Za mnoge splitske podstanare to predstavlja noćnu moru jer se podstanarski stanovi preko noći pretvaraju u turističke apartmane: "To je više-manje svima sada postalo normalno, iako to jednostavno nije u redu, ali svi su svjesni, pogotovo u Splitu, da će morati tražiti nove stanove zbog sezone", rekla je Nika.
Selidba prije sezone
Scenarij je to poznat Osječanki Luciji Anton. U tri je godine života u Splitu svaki put morala iseliti prije sezone. Ove godine smije ostati do polovine srpnja, što je privilegij.
"Sa sadašnjim vlasnikom imam potpisan ugovor koji me obvezuje da moram ostati do 1. srpnja, a dalje prema dogovoru. Zato smo dogovorili ove godine do 15. srpnja, ali to je krajnji rok, moram otići iz stana sa svim svojim stvarima da bi taj stan dao turistima i onda se mogu vratiti kada mi počne ponovno fakultet", rekla je Osječanka.
U Splitu živi oko 19.000 studenata, a lani je samo u srpnju Dioklecijanov grad posjetilo 177.000 turista. Računica kaže da u samo nekoliko dana vlasnici apartmana zarade više nego što bi zaradili od mjesečnog najma stana.
"U to vrijeme mi budu i ispitni rokovi, onda uz što mislim o rokovima, moram i gledati gdje ću biti još ta dva-tri tjedna. Prilično je stresno uz rokove gledati kako ću iseliti iz stana", rekla je Lucija.
Broj apartmana se udvostručilo
"U tri godine broj apartmana koji se iznajmljuju kratkoročno, se udvostručio, s 3500 na 7000. Bez ikakvog urbanističkog plana ili kontrole. Ono što se dogodilo u Splitu je stihijski. Krajnji rezultat je da su cijene počele ludovati, i da se sve veći broj ljudi pronašao u situaciji ne da ne mogu pronaći stabilan stan nego traže na raznorazne načine, na nekoliko mjeseci, pa sele kod roditelja, pa se parovi razdvajaju da bi jedan živio kod jednog roditelja, znači taj prostorni resurs je toliko sužen da su ljudi prisiljeni na dosta ekstremne načine prilagodbe", objašnjava arhitekt Jere Kuzmanić i dodaje: "Drugi efekt je taj što se skupa s Airbnbom povlače sekundarni efekti, a to su npr. turistifikacija, tj. promjena cijele ponude koja se pomakne s ponude za lokalno stanovništvo na ponude za turiste".
No ovakve promjene nisu rezervirane samo za obalne gradove. I u Zagrebu se u protekle tri godine udvostručio broj apartmana - s dvije na četiri tisuće. Cijene dugoročnog najma stanova u godinu dana porasle su više od 10 posto. Tako u centru grada, na uglu Vlaške i Smičiklasove, za garsonijeru od 30 kvadrata traže 500 eura. Ni izvan centra stvari nisu mnogo bolje. Ako želite živjeti na Trešnjevci, morat ćete izdvojiti 450 eura.
Da cijene nisu u redu misli i Stella Tudović, 19-ogodišnja Zagrepčanka koja traži stan: "Previsoku cijenu stave za rupu. Neću ja živjeti tj. plaćati dvije tisuće i nešto kuna ako mi stan ne odgovara. Ne znam, prije su stanovi bili toliko jeftini, ne znam što se događa".
Baš ovih dana Stellu je vlasnik zamolio da napusti stan u kojem živi s još tri cimerice. U toj obiteljskoj kući iznajmljen je svaki kvadrat viška: "Stanodavac cijelu kuću iznajmljuje po stanovima. Gore smo cure, u sredini je on, u podrumu su dečki", objašnjava Stella i dodaje kako si s plaćom od 5000 kuna danas u Zagrebu teško može priuštiti stan.
"Treba mi samo mir i kada mogu, da mogu biti svoja u stanu. I da bude neka pristupačna cijena, ja imam samo 19 godina", rezignirana je Stella.
Europski trendovi
Ovo što se sada događa u Hrvatskoj, u Europi je odavno već uobičajeno. Naime, u europskim gradovima sve je manje stanova za građane. Zbog toga je prije tri mjeseca održan prosvjed u Berlinu, a na europskoj je razini pokrenuta građanska inicijativa - Housing for All. Zalažu se za regulaciju stranica poput Airbnba i gradnju većeg broja javnih stanova. U inicijativi sudjeluje i Hrvatska.
"Ono što se događa u Europi u zadnjih 30 godina jest da se agresivno guraju politike koje privatiziraju javne stambene fondove i koje guraju stanovanje sve više na tržište. Opterećenost stambenim troškovima stvara cijelu vojsku ljudi koji su u riziku od siromaštva", rekla je Iva Marčetić iz građanske inicijative Housing for All.
Zato je 10 europskih gradova zatražilo pomoć EU-a u borbi protiv Airbnba, a Pariz i Berlin uvode gornje granice za cijene najma stanova. Sve što se događa u Europi događa se i ovdje, ali to nitko ne prepoznaje, niti se time bavi.
"Ljudi više ne mogu izdržati situaciju u kojoj žive. Mi, ako uzmemo grad u kojem jesmo, Zagreb, on ima situaciju u kojoj godišnja renta raste za oko 11 posto, renta u dugoročnom najmu, gdje imamo problem da je stambena ponuda jako loša, da su stanovi koji su u najmu nekvalitetni, a da nam cijene stanova za kupnju užasno rastu i nadilaze mogućnosti našeg dohotka", rekla je Marčetić.
Državne mjere uzrokovale kaos
Da je vrijeme za sređivanje stvari na tržištu misli i bivša ministrica graditeljstva Anka Mrak Taritaš: "Vi u startu morate definirati pravila igre. Jedno od pravila igre, možete zaista propisati dijelove grada gdje vi zabranjujete te stvari, to vam je isto kao što imate dijelove grada gdje je zabranjen promet. Tada tamo ne idete prometom. To su stvari o kojima morate voditi računa. U protivnom imate problem, dijelovi grada vam postanu mrtvi. Tko čini grad? Njegovi stanovnici".
Iz Ministarstva graditeljstva objašnjavaju da vode računa o stambenom zbrinjavanju kroz POS-ove stanove i subvencioniranje kredita.
"Evo sada idemo u nove izmjene Zakona, da pomognemo onim obiteljima koje već imaju malodobnu djecu, da im se prizna po jedna godina za svako dijete dodatno za sufinanciranje odnosno bespovratno financiranje hrvatske države", rekao je državni tajnik Ministarstva graditeljstva Željko Uhlir.
No, Marčetić upozorava kako je upravo to uzrokovalo još veći kaos na tržištu; "Država na neki način pomaže tržištu da poveća cijene. Oni koji prodaju stanove čekaju da dođe vrijeme kada će država pustiti taj program subvencija i onda se oni puste na tržište po većoj cijeni, ljudi ih pograbe jer je to jedini način da mogu proći bolje", rekla je Marčetić.
Regulacija digitalnih uslužitelja
Najveći problem je što se Airbnb i slične stranice vode kao pružatelji digitalnih usluga, a ne kao 31 milijardu dolara vrijedan biznis s nekretninama.
"Ako gledamo da se danas oko dva milijuna noćenja dnevno događa u Airbnbu i na sličnim platformama, onda govorimo o dva milijuna stanova koji su dnevno izuzeti iz ponude stanovanja", rekao je arhitekt Kuzmanić i zaključio: "I tako smo se našli u situaciji da gotovo cijeli život otplaćujemo stan od 50 kvadrata na rubu grada ili živimo u garsonijeri za 500 eura na mjesec. To se može i treba regulirati. Mislim da je sigurno moguće postići, ne to da se Airbnb kao platforma izbriše iz našeg životnog prostora i ekonomije, već da se stvori balans između toga da ljudi mogu zaraditi dodatan novac na temelju svog privatnog vlasništva na kraju dana, ali da to ne smanjuje mogućnost normalnog i priuštljivog stanovanja pogotovo za mlade ljude", zaključila je Kuzmanić.
