Misija Međunarodnog monetarnog fonda došla je u Zagreb i prije nego se očekivalo, ali je poručila točno ono što se očekivalo i što je većini realnih ljudi već nekoliko godina potpuno jasno. Kazali su, naime, da treba smanjiti plaće i broj zaposlenih u javnom sektoru, troškove rada i troškove otkaza. Genijalno, kako se mi ranije toga nismo sjetili?! Da nije tragično, bilo bi smiješno. Ali, vladajući mogu odahnuti, tamo gdje EU stane s packama i gurkanjem, nastavi MMF, pa izgovora za ono što se mora napraviti neće manjkati.
Izgubljene dvije godine
Otkad znamo za sebe, razne vlasti tupe kako je državni aparat pregolem, neučinkovit, zagorčava život građanima... Otkad znamo za sebe, svaka vlast koja zasjedne najavljuje racionalizaciju, bolju organizaciju te obećava da će nakon što se oni uhvate u koštac s tim problemom sve biti puno bolje. Još u svibnju 2010. tadašnja premijerka Jadranka Kosor čudom se čudila informaciji da je svaki peti zaposleni u državnoj upravi nekakav šef. Još je tada najavljeno da će se broj zaposlenih u državnoj upravi srezati za pet posto, ali 'bezbolno', po principu dva za jedan, odnosno da tek kad dva službenika odu u mirovinu, može biti zaposlen netko novi. Pogađate, danas, u veljači 2012., u istoj smo situaciji kao i prije gotovo dvije godine. Kosorica nije rezala za pet posto jer nije blesava to napraviti prije izbora. Izbore je ionako izgubila i bez rezova i došao je Milanović.
Šumovi na kanalu Linić – Milanović
Novi premijer očito nije sve detaljno raspravio s prvim financijašem u državi Slavkom Linićem. Nakon prvog sastanka sa sindikatima poruka je glasila – Vlada ne planira otpuštanja u javnom sektoru nego do ušteda želi doći racionalizacijom sustava, kojom će se ukinuti prekovremeni rad i rad prema ugovoru o djelu. Milanović kao da nikad nije morao pregovarati ni oko čega ili je u tome beznadno loš.
Od tog njegovog obećanja kretat će se na svakom idućem sastanku sa sindikatima državnih i javnih službi, a bit će ih, po svemu sudeći, mnogo i bit će jako naporni. Sindikalni čelnici borit će se za ono zbog čega su i izabrani na svoje pozicije – očuvanje postojećeg broja zaposlenih i sprečavanje bilo kakvog značajnijeg reza. Argument će im, kao i proteklih desetak godina, biti stečena prava, prava iz kolektivnih ugovora i Zakon o radu. Vlada će se naći pred neugodnim izborom – zaratiti sa sindikatima i riskirati tisuće ljudi na uličnim prosvjedima ili priznati da probleme s državnom upravom nije moguće riješiti preko noći i zbog toga podnijeti sankcije u vidu lošijeg kreditnog rejtinga, odnosno skupljih kredita.
Što bi riješila light varijanta?
Sve da se i ide na light varijantu – ukidanje prekovremenog rada i zaustavljanje prakse zapošljavanja na određeno – i tu bi Vlada mogla slomiti zube. Budući da se o državnim službenicima rijetko govori kroz prizmu egzaktnih podataka, nije naodmet podsjetiti da će Linić, ukine li prekovremene sposobnijima i angažiranje vanjskih djelatnika, stvoriti možda još veći problem.
Čak 65 posto (?!) od 65.000 državnih službenika ima samo srednju stručnu spremu te je od njih nemoguće zahtijevati obavljanje složenijih poslova za koje je nužno poznavanje europskih pravnih normi ili neko drugo stručno znanje. Iako je lakše i politički oportunije govoriti kako je, eto, problem u tome što ljudi nisu dobro organizirani te da se sve može riješiti postavljanjem pravih ljudi na prava mjesta unutar sustava, kad vas netko pogodi s obrazovnom strukturom službenika, shvatite da su stvari bitno složenije.
Malo podataka i sve je jasnije
Odjednom vam je potpuno jasno zašto danima, mjesecima ili godinama čekate neki papir koji biste u većini normalnih država mogli dobiti bez problema. Jasno vam je i zašto se tamo jedni ubijaju od posla, a drugi ispijaju kavice, koriste pauze preko svake mjere i rade sve osim onoga što bi trebali, a za što, nažalost, nisu osposobljeni.
Upravo zbog gore navedenog, teško je vjerovati Zoranu Milanoviću (nema otpuštanja) i vrlo se lako složiti saSlavkom Linićem, koji je jasno rekao da bez otpuštanja nema reforme. Premda MMF-ovci zapravo otkrivaju toplu vodu, i oni će biti prije na Linićevoj strani te formalno ili neformalno tražiti da ga se pusti s lanca.
Dođe li voda do grla, a sad je debelo prešla razinu ramena, MMF-ovce ćemo trebati radi novih financijskih injekcija, a tada će njihovi zahtjevi biti daleko oštriji nego sada. Bilo bi, dakle, pametnije već sada razgovarati o programu zbrinjavanja viška zaposlenih i pogrešno zaposlenih u državnoj upravi, nego čekati zadnji čas, pa onda sjekirom odrezati i one koji valjaju i one koji su odavno trebali otići.
