Prije 15 godina, taman negdje u ovo doba kad je RTL počinjao s emitiranjem Zoran Šprajc prvi je put sjeo u stolicu voditelja Dnevnika. A voditeljima iz te generacije jedan od uzora dobrog TV voditelja Dnevnika bio je Goran Milić.
Vodio je Dnevnik za ljude, a ne političare, znao je što je slika što je ton, ako bi neka televizija iz studija izvjestila da pada kiša, Goran je izašao na kišu i izvještavao o kiši, tako bar kaže legenda. Ali brojke nisu legenda, njegovi Dnevnici bili su najgledaniji Dnevnici, njegove emsije bile su najgledanije emisije, njegovi putopisi bili su najgledaniji putopisi.
Goran Milić više ne vodi Dnevnik, otišao je u mirovinu, pa nije konkurencija onima kojima je bio uzor zato ga se moglo pozvati u naš Specijal, premda je Milić i dalje bez konkurencije. Čime se danas bavi?
"Za ljude koji se bave mojim poslom, 67 nije previše, tek postanete zreli. Možda ne možete putovati, ali možete biti urednik, pisati, savjetovati..."
Ipak, tehnologija se promijenila pa i novinarskiposao, ali pitanje je jesu li novinari bolji ili površniji.
"Što je nešto nakladnije, to je površnije. Najpovršniji je internet jer je najširi. Na njemu svakojake površnosti i neprovjerenosti prolaze. Iza njega je televizija. Iza je dnevna novine. Zatim magazin. Pa knjiga... Što se televizije danas tiče, bolja je jer je ponuda bolja. Možete gledati 200 kanala, 200 Šprajcova govori s nekim u osam sati, a još deset ih govori u toku dana, to je dvije tisuće Šprajcova. Tko se iznjedri iz te kvantitete zasluženo zarađuje", otkriva Milić pa nastavlja:
"Danas se 40 novinara javlja sa svih televizija uživo pet minuta nakon događaja. Prije su bili jedan ili dva novinara, zato su bili prepoznatljiviji. I nekad je javljanje uživo koštala pet mojih plaća, a danas je "džabe". A oprema... Jedna kamera je u moje vrijeme koštala kao 12 Mercedesa, a danas se s jednom plaćom kupi kvalitetna kamera."
Kao što se vidi, Goran Milić je jedan od rijetkih koji tvrde da je danas bolje nego prije.
"Nedavno sam se vratio s Kube i bio sam tamo prije 40 godina. Tad ničega nije bilo, a danas ima svega. Narod svejedno kuka kao da ga se "dere". Troši se 600 eura mjesečno, a zarađuje u prosjeku 20 eura. Svi se potom dovijaju kako zaraditi tih još 580 eura, pa ako ne uspije, kuka, ide na ulicu..."
A što s Hrvatskom?
"Napredak je spor, pošteno govoreći. Nije to brzina koja se očekivala, tih dva posto je malo. Ima i psihološkastvar. Plaća nikako ne ide, osim ako se nekome ne posreći. Mirovina je pak identična pa tih pet ili deset kuna više jest samo razlog da se mrzi cijelu državu. No, psihološki je to većinom, ljudi imaju dojam kao da nije bolje, valjda jer im sve ide presporo."
Politika se također promijenila, mlađa je, imali smo Milanovića, danas vlada Plenković, u oporbi je Bernardić... Ljudima nekako nisu uzbudljivi.
"Nije ni Bakarić bio uzbudljiv ljudima. A za 15 godina ćemo govoriti kako smo imali Milanovića, Plenkovića... Ni Račan kao mlad nije bio zvijezda. Činjenica jest da danas nije lako biti političar, teže je. Veće su plaće i privilegije, materijalno se bolje živi, ali teže je raditi jer ste stalno na udaru. To je, stari moj, ljudi koji bi trebali raditi u javnom interesu, najmanje rade u njemu."
Goranov sin radi kao savjetnik premijeru, ali ne zove za savjete.
"Bože sačuvaj, zna on sad sve. Ni ne viđam ga često jer radi non stop. Čujem kako s Plenkovićem ide na ćevape dolje kod onoga što radi 24 sata i zaštitari to podijele."
Prošao je dobar dio svijeta i zna kako stranci gledaju na Hrvatsku.
"Nogomet nam pomaže. Evo, Kubanci mi kažu da nas sad vole, a prije nisu voljeli jer tvrde da smo rušili Jugoslaviju i zamjeraju što ne volimo Tita. Pamte i predsjednicu, koja im je simpatična", naglasio je Goran Milić pa zaključio:
"Također, treba biti realan, u odnosu na Sloveniju stojimo gore, ali u odnosu na istok, stojimo bolje."
