Uobičajen prosječni sprovod, uglavnom lišen bilo kakvih ekstra dodataka, obitelj košta minimalno oko 6.500 kuna, piše Slobodna Dalmacija. U sve to nije uvrštena grobnica s npr. četiri grobna mjesta u zemlji, koja će obitelj koštati od 50-ak tisuća kuna.
Pomnožimo li gore navedeni iznos s godišnjim brojem umrlih, dolazi se do priličnog novčanog utrška, koji se dodatno povećava ako se obitelj odluči na neki od ekstra zahtjeva, koji trošak podižu na iznos od 10 do 12 tisuća kuna. Pod ekstra dodacima se naime podrazumijevaju luksuznija verzija lijesa, bogatiji cvjetni aranžmani, glazba, nazočnost svećenika, te eventualni autobusni prijevoz za goste pogreba.
Glazba na sprovodima postala je popularna otkad je klapa Cambi zapjevala na sprovodu Franje Tuđmana. Među skladbama koje najčešće izvode nalaze se uglavnom one s dalmatinskog repertoara. Tu su i 'Pismo ćali', 'Oprosti mi, pape', 'Ne more me bit', Arsenova 'O mladosti', 'Još i danas zamiriši trešnja', te brojne pjesme o moru i maslinama... Cijene se, ovisno o repertoaru, kreću od 500 kuna do 2,5 tisuće kuna, po dogovoru s obitelji.
No, iako biznis pogrebništva nikad neće ostati bez klijenata, kriza je i u ovom cehu poremetila puno toga.
"Od listopada prošle godine stalno bilježimo pad, bogati sprovodi se traže malo i nikako", kaže Nedjeljko Tonkić, direktor splitskog Pogrebnog poduzeća 'Tonkić' za Slobodnu.
"Teška su vremena došla, ljudi sprovode plaćaju na rate. No svakako i u tako teškim trenucima žele imati dostojanstven ispraćaj svojih najmilijih. Najviše idu lijesovi od oko dvije tisuće kuna, a uz njega konačnu cijenu kod nas formiraju još neke stavke. To su dodatna oprema za lijes, vreća, mali i veliki križ, usluge mrtvačnice, cvijeće na lijesu, prijevoz, ukopno mjesto i osmrtnica u dnevnom tisku. To je oko 6,5 tisuća kuna. Nekada je to bilo ravno iznosu od dvije tisuće njemačkih maraka. Nekada su ljudi i za života štedjeli za sprovod, a i socijalno je naknadno refundiralo troškove. Sada je sve drukčije", kaže Tonkić.
A što se događa kada stranka pogrebniku kaže kako nema novca za plaćanje pogreba? Kaže, nema veze. "O.K., čovjek nema ništa. Nema veze. Sam ću odvest pokojnika, naći ću neki kovčeg od tisuću kuna. Nećemo staviti opremu, oglas u novine, neće bit ni glamura. Ali bit će opet dostojanstveno. Svatko je to zaslužio", kaže Tonkić.
Inače, postoje udarni mjeseci u godini kada pogrebnici standardno bilježe veću količinu posla, a to su najčešće prosinac i siječanj, razdoblja većih hladnoća. Za ljude starije dobi i kronične bolesnike jako su opasne i nagle ljetne vrućine, tada je broj mrtvih veći u odnosu na prosjek u ostalim godišnjim dobima.
