Doduše, ona naznake svoje surovosti nije davala mjesec dana ranije pa čak ni u posljednjim danima prosinca 1928. već se pojavila kada je nakon temperature koja se oko nule kretala na Novu godinu u Zagrebu odjednom drugi dan siječnja stigao debeli minus s ogromnim količinama snijega. Bila je to zima koja je paralizirala zemlju i odnijela živote.
Cijela Hrvatska bila je okovana snijegom čija se visina mjerila u metrima, pa je tako, primjerice, duž cijele pruge između željezničkih stanica Vrhovine i Zrmanja izmjereno i do 8 metara snijega, a u Gospiću se živa spustila na 40 ispod ništice.
Najveći problemi bili su oni u željezničkom prometu pa tako ni jedan vlak koji je polazio za Dalmaciju i Hrvatsko primorje nije mogao prometovati bez dodatnih lokomotiva s ralicama.
Glad je natjerala životinje u mjesta, a u Zagrebu se beskućnicima dijelila hrana te su im bile osigurane peći s užarenim koksom na otvorenom.
Smirenje, a onda novi val hladnoće
Situacija se malo smirila sredinom mjeseca kada je temperatura skočila iznad nule, međutim ponovno se spustila 18. siječnja kada su se vratili debeli snijeg i temperatura, primjerice u Čakovcu od -37 stupnjeva Celzija.
U Zagrebu su od hladnoće popucali tramvajski i telefonski vodovi, grad je ostao bez goriva, škole nisu radile, a Sava se zaledila tako da je led po cijeloj širini bio debeo 20 centimetara. 14. veljače oko tisuću gradskih radnika i zaposlenih u tramvajskom prometu čistio je snijeg, a otvorene su i poljske kuhinje koje su osiguravale hranu za beskućnike.
Sve se stišalo krajem mjeseca, no do tada je zima već odnijela i ljudske živote. Nitko ih nije službeno prebrojio, no mahom su to bili ljudi koji su umrli od smrzavanja ili u nesrećama uzrokovanim snijegom. Među njima bio je i ložač lokomotive putničkog vlaka Gospić -Zagreb, koji je poginuo kada je lokomotiva sletjela niz strminu jer je udarila u stijenu koja se zbog snijega odlomila i pala na prugu.
