Danas je, povodom obljetnice pada Vukovara, saborski zastupnik i sin vukovarskog heroja Siniše Glavaševića, Bojan Glavašević, napisao tekst za RTL-ove Vijesti.hr o situaciji u Vukovaru, uzrocima teškog stanja tog grada i što je moguće napraviti da bi se problem riješio.
Nakon što je prije dvadeset godina završena mirna reintegracija Vukovara i hrvatskog Podunavlja, piše Bojan Glavašević, uz veliku, materijalnu i ljudsku ratnu štetu, u oporavak i obnovu života u Vukovaru uložena su ogromna sredstva. Međutim, neovisno o tome, Vukovar nije u dobroj situaciji.
Mladi iseljavaju, gospodarstvo loše, etničke podjele otežavaju suživot
"Ipak, unatoč svemu, Vukovar ne živi dobro. Mladi iseljavaju, etničke podjele suživot i atmosferu čine jako teškima, gospodarstvo je loše, poslova je malo i loše su plaćeni. Nedavno sam od jedne djevojke koja u Vukovaru živi čuo da se u Vukovaru svaka plaća preko 2300 kuna mjesečno smatra dobrom plaćom. Čisto za usporedbu, prosječna neto plaća u Zagrebu je ovaj mjesec bila oko 7200 kn.
Ljudi, pogotovo oni mladi, iz Vukovara odlaze u tolikoj mjeri da je tržište nekretnina poplavljeno obiteljskim kućama, potpuno spremnima za život i opremljenima od poda do plafona, po cijeni po kojoj se, primjerice, u Zagrebu može kupiti tek 11 do 19 m2 stambenog prostora, i to računajući nižu cijenu kvadrata", piše Glavašević te postavlja pitanje: "Zašto Vukovar živi loše?".
20 godina nije malo vremena da bi se stvari poboljšale
Glavašević je kao jedno moguće, a vjerojatno i najproširenije objašenjenje naveo da je od reintegracije prošlo premalo vremena da bi se stavi dovele u red. Prošlo je tek 20 godina i ne zvuči dovoljno. Ipak, u to objašnjenje je posumnjao nakon razgovara s jednim prijateljem Talijanom koji mu je rekao da je u krivu, da je 20 godina zapravo dosta vremena.
Prijatelj ga je podsjetio na primjer Francuske koja je uz pomoć SAD-a, zajedno s Njemačkom, po završetku Drugog svjetskog rata, nakon samo nekoliko godina postala jedna od osnivačica Europske zajednice za ugljen i čelik, a 20 godina nakon rata zajednički su stvorile institucije Vijeća i Komisije Europskih zajednica.
Nešto nismo radili kako treba
Iako ne želi izjednačavati hrvatski slučaj s njemačkim ili francuskim, Glavašević ipak poziva sve da se zamisle nad tim jer očito nismo radili neštko kako treba.
"Želim reći da je vrijeme da se pogledamo u ogledalo i kažemo to jasno i glasno: što god da smo radili tih zadnjih dvadeset godina, očito nije bila prava stvar. Očito smo negdje pogriješili. I ako želimo da u budućnosti bude bolje, moramo prestati tražiti isprike i početi tražiti greške. I onda ih moramo ispravljati. A Francuska i Njemačka nam mogu poslužiti kao putokaz.
Ne, ne mislim da imaju savršen recept, ne mislim da su 'popili svu pamet svijeta', ali činjenica očito su NEŠTO napravile kako treba jer u suprotnom danas ne bi bile uspješne zemlje, koje su motori pokretači Europske unije", smatra Glavašević
Nacionalisti parazitiraju na grbači Vukovara
Glavašević se u svom pismu zatim osvrnuo na popularnu tvrdnju da država za Vukovar nije napravila ništa te da se političari sjete Vukovara samo 18. studenog. Smatra da je to neistina.
Doduše, Glavašević smatra da mnogi političari nacionalisti, nije želio navoditi konkretna imena, koriste vukovarsku tragediju radi vlastitog političkog probitka. Oni, prema njemu, hine suosjećanje, ali im zapravo odgovara uloga vječite žrtve stanovnika Vukovara.
"Zamislimo samo na trenutak da je Vukovar po svim pokazateljima uspješan, sretan i gospodarski moćan grad na Dunavu - što je, uostalom, prije rata i bio. O čemu bi nacionalisti pričali? Na čijoj bi nesreći ubirali glasove? Činjenica je da je takvim političarima jednostavno u interesu da Vukovar ne uspije", piše Glavašević koji vidi upravo u takvim političarima uzrok lošeg stanja Vukovara.
Velika novčana ulaganja i osiguravanje posebnih uvjeta razvoja
Neovisno o štetnom i nemoralnom "nacionalističkom parazitiranju na grbači Vukovara", Glavašević ipak smatra da je nemoguće poreći velika novčana ulaganja u grad i to da je država nastojala osigurati posebne uvjete za razvoj. Naveo je dva primjera:
"Vlada u kojoj sam služio kao pomoćnik ministra branitelja kreirala je Memorijalni centar Domovinskog rata u Vukovaru. Kroz taj projekt, u Vukovar je investirano preko milijardu kuna i stvoreni su uvjeti za stvaranje oko 500 radnih mjesta, uglavnom u proizvodnji hrane i u uslužnim djelatnostima.
Ova, aktualna Vlada, upravo radi zakon koji bi, između ostaloga, trebao omogućiti lakše poslovanje poduzetnicima u Vukovaru, putem raznih poreznih olakšica i poticaja. Doslovno sve vlade, od osamostaljenja do danas, imale su posebnu brigu za Vukovar".
Zašto, onda, u Vukovaru nije bolja situacija?
"Odgovor koji nudim glasi: Vukovar živi onoliko loše koliko cijela Hrvatska živi loše, samo što su sve posljedice zaostajanja i kaskanja Hrvatske u Vukovaru mnogo vidljivija, mnogo izraženija i mnogo razornija za zajednicu. Bez obzira na sav uloženi trud i novac, ne može u Vukovaru biti bolje nego u ostatku zemlje jer cijela zemlja živi loše, a pozicija s koje je Vukovar startao bila je mnogo lošija od prosjeka", smatra Glavašević te nadodaje da uzroci za današnje stanje nisu toliko u ratu, koliko u onome što se događalo nakon završetka rata.
Način da se situacija u Vukovaru poboljša
Glavašević vjeruje da je prvo potrebno natjerati političare da "prestanu Vukovar pretvarati u muzejski izložak o Domovinskom ratu", na način Vukovarci počnu javno govoriti o konkretnijim problemima, izlaze na izbore i biraju one koji će rješavati probleme.
"Vukovar je prije rata bio uspješna, šarena živa zajednica, i to može biti opet. Što bi država trebala napraviti? Volio bih da ne napravi - ništa. Neka ne namjesti više niti jedan natječaj, neka ne troši novce poreznih obveznika za kupovanje glasova, neka ne parazitira na žrtvi Vukovara, i možda se nešto promijeni. A ako ostatak Hrvatske želi pomoći Vukovaru, treba prvo pomoći sebi. Život u Vukovaru postat će bolji kad život u ostatku Hrvatske postane bolji", zaključio je Glavašević za Vijesti.hr.
