Kao i mnogi njegovi vršnjaci, Maksim Stanković Šprajc (15) od predškole se bavio sportovima. Trenirao je nogomet, tenis, a odnedavno i kickboxing. Upravo ga je to, smatra mama Senka, pripremalo za buduća školska natjecanja, piše Pomakni Granice.
"On je oduvijek bio dijete koji voli postizati rezultate i natjecati se. Nogomet je dugo trenirao i stalno smo išli na natjecanja, a potom se prebacio na tenis. Sjećam se kako smo jedanput, nakon jedva mjesec dana treniranja tenisa, otišli na neko natjecanje na kojem je osvojio drugo mjesto. Bio je neutješan, i nikako mu nismo mogli objasniti da je to sjajan rezultat za početnika. Do danas je zadržao taj natjecateljski duh", objašnjava Senka Stanković Šprajc, dok Maksim stidljivo dodaje da on ima puno interesa i područja koja ga zanimaju.
U osnovnoj školi počeo je programirati
"Još u trećem razredu osnovne škole privukla me robotika, a u četvrtom razredu sam naučio programirati. Nastavio sam produbljivati svoje znanje na tom području, pa su natjecanja na koja sam se prijavio došla nekako spontano, prirodnim putem. U 6. razredu uspio sam se samouk nekako plasirati na državno natjecanje iz informatike pa sam se potom učlanio u Zagrebački računalni savez gdje učimo napredno programiranje i algoritme", priča Maksim objašnjavajući da ga je kod robotike privuklo slaganje uređaja koji mogu obavljati određene zadatke, a uz ono napravljeno vlastitim rukama napredno programiranje upravo omogućava kontrolu.
"Robotika je svijet budućnosti i zaista mi je jako zabavno baviti se time. Recimo, prije više godina, slušao sam mamu kako je govorila da želi robota koji usisava po kući, pa sam sagradio robota koji čisti stol. Koliko se sjećam, mislim da je prvi robot koji sam sagradio bio običan ventilator koji me hladio, a s vremenom su zadaci postali zahtjevniji", objašnjava Maksim koji se uključio i u Zajednicu tehničke kulture u Karlovcu.
Ondje su se pripremali za natjecanja iz robotike kroz projekte u kojima su izrađivali robote sa zadacima praćenja linije ili obilaženja prepreka, a za Institut za razvoj i inovativnost mladih a zbog nedostatka sezonskih radnika napravio je robota konobara te osvojio srebro.
Odabir zanimanja budućnosti
"To je definitivno zanimanje kojim ću se baviti kad odrastem. Htio bih raditi robote u potpunosti pogonjene umjetnom inteligencijom, dakle da sami mogu odlučivati i zaključivati zašto će nešto napraviti, da se mogu samostalno snalaziti u okruženju bez pretprogramiranog načina ponašanja", objašnjava Maksim koji pohađa 1. razred Prve privatne gimnazije u Zagrebu.
"Ako nakon mature ostanem u Hrvatskoj, vjerojatno ću nakon toga ići na FER. No bojim se da studij koji osposobljava za poslove koji me zanimaju u Hrvatskoj još dugo neće biti dostupan. Želio bih biti inženjer robotike koji se bavi AI sustavima, a moguće je da moj posao još nije ni izmišljen. Nadam se da će to promijeniti svijet na bolje i da ću u tome sudjelovati", priča Maksim koji se može pohvaliti da je četverostruki dobitnik Oskara znanja, nacionalne nagrade koju dobivaju učenici zbog ostvarenih rezultata na natjecanjima u znanju. A Maksim ih je tijekom školovanja prikupio zavidan broj.
Brojna natjecanja i uspjesi
Već u petom razredu osnovne škole sudjelovao je na natjecanju kojim su se mladi robotičari plasirali na međunarodno natjecanje u Kini. Njegov je tim osvojio drugo mjesto. Iste godine na Državnom natjecanju mladih tehničara bio je opet drugi osvojivši nagradu zahvaljujući robotu kojeg je izradio za mlađu sestricu.
"Robot je zapravo bila igračka s lopticom na vrhu. Kako je sestra taman učila puzati, robot je poslužio kao odličan pomoćni alat jer je uživala puzati za njim kako bi uhvatila lopticu", smije se Maksim.
U šestom razredu je osvojio treće mjesto na državnom natjecanju mladih tehničara, peto mjesto na državnom natjecanju iz informatike i drugo mjesto na natjecanju hrvatskih GLOBE škola. Također, zagrebački Prirodoslovno – matematički fakultet objavio je njegov rad u sklopu projekta “Tko je vidio krijesnice u Hrvatskoj?”
U sedmom razredu napokon osvaja prvo mjesto ua državnom natjecanju mladih tehničara, prošao je na državnom natjecanju iz informatike s osmim mjestom te je na natjecanju GLOBE škola osvojio prvo mjesto. I godinu poslije zaredali su se veliki uspjesi – prvo mjesto na državnom natjecanju mladih tehničara u kategoriji robotike, prvo mjesto na natjecanju GLOBE škola, a potom se plasirao u juniorsku hrvatsku informatičku reprezentaciju za informatičku Olimpijadu.
"Na pripremama su se birali učenici koji će kroz reprezentaciju ići na Europsku Olimpijadu, no na kraju nisam mogao ići jer sam prošao i na Europskom natjecanju iz robotike te sam osvojio četvrto mjesto. Također, sudjelovao sam na međunarodnom natjecanju Robocup u Austriji i osvojio ondje treće mjesto i to kao najmlađi u kategoriji djece u dobi od 14 do 19 godina", objasnio je Maksim.
Projekti za budućnost
Kaže kako robotiku ne smatra prevelikom obvezom nego užitkom jer sudjeluje u brojnim projektima koji ga vesele, a ima i velike planove – barem kad je o znanosti riječ.
"Planiram napraviti automatsko vozilo bez vozača, no to ću realizirati kad budem imao više vremena. Ovo je područje u kojem morate uložiti puno truda i vremena i puno vježbati, a onda, ako imate malo talenta možete ostvariti i dobre rezultate. No mora vam biti zabavno, inače ćete odustati", savjetovao je Maksim koji kaže kako ima djece u Hrvatskoj s većim ostvarenjima od njega u informatici, no ističe kako njih zanimaju samo ti predmeti, dok je njegova paleta interesa puno šira.
No druženje i izlasci nisu na popisu interesa.
Opuštena natjecanja
"Malo je djece koju zanimaju stvari kao mene. Više se volim baviti projektima, a imam puno prijatelja iz svijeta koje sam upoznao na natjecanjima robotike pa smo u kontaktu i dopisujemo se. Ta su natjecanja vrlo dinamična i zanimljiva, ali za mene osobno ponekad vrlo stresna. Naime, robot s kojim dolazim uvijek radi besprijekorno, a onda se baš uoči natjecanja pokvari pa stalno nešto moram popravljati nadograđivati", priča Maksim dodajući kako, osim toga, na natjecanjima vlada vrlo opušten atmosfera koju organizatori začine dodatnim igrama, predavanjima i edukacijama na kojima može puno naučiti.
"Poslije toga smo toliko iscrpljeni da idemo na spavanje", priča Maksim, dok se mama ubacuje uz širok osmijeh.
Maksim Stanković Šprajc zahvalan je na podršci zajednice
"A roditelji onda idu tulumariti. No šalu na stranu, uspjehe mog sina primijetili su i drugi pa, iako nije uvijek riječ o velikim iznosima, puno znače. Tako je grad Karlovac ove godine potpomogao jednokratnom isplatom kroz Zakladu Nikola Tesla. Za taj novac moj Maksim kupuje dijelove za sastavljanje novih robota. Svakako bih istaknula i veliku pomoć Zajednice tehničke kulture Karlovac koju Maksim predstavlja na natjecanjima i koja značajno sudjeluje u troškovima kotizacije i smještaja koji nekad premašuju i značajne iznose", kaže mama Senka.
"Voljeli bismo još malo više podrške školskog sustava, općenito za darovite, one koji žele raditi i učiti. I Maksimova sestra je darovita i to su ustanovili u dobi od četiri godine, pa je jako teško žonglirati fizički, mentalno i financijski. Doslovno par entuzijastičnih profesora želi raditi s Maksimom, ali premalo za njegovu glad za znanjem", priča mama Senka.
Natjecanja izvan Hrvatske
Od ostalih velikih uspjeha Maksim ističe ovogodišnje natjecanje u Slovačkoj i osvojenu broncu te vrlo produktivno državno natjecanje Robocup Zagreb kojim se plasirao na Europsku razinu u Njemačkoj. Zbog inovativnog rada uvršten je u robotičku reprezentaciju za svjetsko natjecanje. No dobio je i pozivnicu u New York na skup o klimatskim promjenama na kojem je trebao dobiti nagradu za projekt mini meteorološke stanice koja prikuplja podatke o kakvoći zraka.
"To je projekt star nekoliko godina, predvodi ga mentorica Snježana Marković – Zoraja, a stanicu sam instalirao na naš balkon. Prikupljeni podaci se prebacuju na moj server, a odatle se povezuju sa satelitom i globalnim mjerenjima 127 GLOBE zemalja koje u konačnici koristi NASA", objašnjava Maksim koji na taj skup ipak neće ići jer ga u isto vrijeme čeka svjetsko natjecanje iz robotike u Nizozemskoj.
Bez velike potpore obitelji – brata Oskara, seke Glorije, mame Senke, tate Željka sve bi to bilo teško ostvarivo, no kad netko ima velike snove, svemir se obično uroti da mu se ostvare. Tako i Maksim sanja o boljoj budućnosti za cijelo čovječanstvo, pomičući vlastite granice znanja.
POGLEDAJTE VIDEO: Ovi će riječki genijalci mijenjati svijet: Inovacijama pomeli konkurenciju, a medalje? 'Ne znam ni sam više broj'
