Slučaj pomilovanja posljednjih je dana izazvao mnoge javne polemike i zaoštravanje izjava između pojedinih generala. Dok jedni podržavaju inicijativu za pomilovanjem Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, drugima je to potpuno neprihvatljivo.
Bivši načelnik Glavnog stožera, Josip Lucić, rekao je za Novi list kako ne pamti da je bilo što ovako polariziralo njegove ratne suborce.
"Moramo prvo precizirati o čemu govorimo, malo je generala potpisalo to pismo podrške Perkoviću i Mustaču, na kraju njih samo petero, a rasprava koja se vodi je općedruštvena. Nažalost, u njoj sudjeluju i generali, to je, smatram, velika pogreška. U pitanju je politička rasprava, jer samo se tako može razgovarati o Perkoviću i Mustaču. Čim se spomene njih dvojicu, neizbježno ulazimo u prostor vrednovanja jugoslavenske države i djelovanja svih njezinih službi, čega se svi u Hrvatskoj stariji od 40 godina sigurno sjećaju", rekao je Lucić.
Dodao je i kako rasprava Jugoslaviji i poretku te države nije završena te da ni neće tako brzo završiti, ali i da ništa o tome nije znao prije nego što je bilo objavljeno u medijima.
"Moram priznati da je malo čudno da niti ja niti 90 posto članova Hrvatskog generalskog zbora nismo pojma imali da se radi na tom pismu", rekao je.
Dodaje kako su ljudi koji su potpisali pismo istaknuli da su to učinili isključivo u svoje, a ne u ime Hrvatskog generalskog zbora, no i da je to vrlo teško odvojiti.
"Nemoguće je sada spriječiti generaliziranje i stvaranje javne percepcije da generali stoje iza toga. Naravno da ne stoje, ali nitko od tih potpisnika ne može reći za sebe da je u ovom slučaju isključivo građanin", smatra. Nije mu drago što je u javnosti to postalo poznato kao "generalsko pismo", izraz koji koristi i odvjetnik Anto Nobilo.
"Bi li ova petorica generala mogla s 80 godina s moralnim autoritetom stati pred hrvatsku vojsku? Svi mi hrvatski generali svojim smo zapovijedima uputili u smrt ogroman broj naših ljudi, koji su ratovali za ideju hrvatske države. Obitelji poginulih, kao i oni branitelji koji su izranjavani, sada razmišljaju o tome što se zbivalo u ratu", rekao je.
Lucić smatra kao su Ante Gotovina, Pavao Miljavac, Ljubo Ćesić Rojs, Davor Domazet Lošo i Ivan Čermak svojim potpisom na pismo koje im je ponudio Nobilo, trajno izgubili autoritet koji su uživali. No, za Gotovinu ipak kaže da ga žali.
"Žao mi je tog mog prijatelja. On je iz svijeta došao u Hrvatsku i ranije se nego Domazet priključio obrani, Prvoj gardijskoj brigadi. Još ga smatram prijateljem, ali činjenica je da je teško pogriješio tim potpisom. Njega se zapravo zlouporabilo, čovjeka koji je pouzdano bio žrtva za Hrvatsku. Igralo se na Gotovinine emocije zato što je godine proveo u zatvoru, i tako je on potpisao pomilovanje za one koji nikad nisu imali milosti", rekao je.
Rekao je i kao su Perković i Mustač s voljom radili za najokrutniji dio jugoslavenskog režima "usmjeren na uništavanje svake hrvatske ideje u zemlji i inozemstvu."
"U Hrvatskoj su bili moralno osuđeni, a nije ni to bila mala stvar. Zato je neprihvatljivo što im sada petorica generala iskazuju milosrđe", poručuje Lucić.
