Naš portal objavljuje u četvrtak intervju sa Željkom Klausom, sindikalcem Petrokemije i jednim od najžešćih "bundžija" u svijetu radničkog organiziranja u Hrvata. Zasad vam možemo otkriti tek da smo ga pitali o uzrocima rastakanja radničke klase u Hrvatskoj i da je to po njemu – pomanjkanje solidarnosti.
Je li solidarnost u Hrvatskoj zakazala? To smo već čuli na tisuće puta, obično onda kad bi firme propadale svaka za sebe, u svojim problemima. Radnici koji su tada ostajali bez posla nisu smatrali da ih se tiče gašenje radnih mjesta u onoj firmi koja je propala prošli mjesec, pa se nisu pridružili njihovom prosvjedu. Posljedično, ni njima se nitko nije pridružio u prosvjedu.
Umjetnost destrukcije
I tako su propadale tvrtke za koje to nitko ne bi očekivao. Otišlo je tako Dalmacijavino. Da, i Jadrankamen propada, iako eksploatira brački mramor od kojega je sagrađena Bijela fucking kuća. Propala je Tvornica ferolegura Dalmacija iz Dugog rata, koja je proizvodila 60.000 tona feromangana godišnje, da bi novi britanski vlasnici nakon privatizacije uposlili radnike na skupljanju otpada te iste tvornice, jer im se iz njenih ruševina isplati vaditi ferokrom. Kako su uspjeli uništiti Željezaru Sisak, koja je zapošljavala 14.000 radnika?
Jednostavno. Vlada, kako nam je otkrio njen uvaženi član, nije u mogućnosti zaustaviti kriminal u ovoj državi, pa će zato radije našim parama sanirati Hrvatsku poštansku banku i prodati je tko zna kome za tko zna koliko novca. Osim toga, nitko nije na pravi način zaplašio one koji su ova propadanja mogli spriječiti na vrijeme. A plašenje se vrši brojnošću ili parama. Kad para nema, brojnost je jedina koja preostaje.
Bi li Petrokemija iz Kutine danas zapošljavala više od dvije tisuće radnika da se 10.000 od ukupno 14.000 stanovnika toga grada nije slilo na ulice i usprotivilo kuponskoj privatizaciji? Nema šanse.
Ali ne, mi imamo situaciju da zagrebački taksisti mlate svoju konkurenciju iz Cammea, iako ovi pišaju krv, svakodnevno guleći po 12 do 13 sati u svojim Škodama.
Ne vidimo ih, a i kad ih vidimo – smrde
Hoće li se itko usprotiviti osiromašenju seljaka koji će biti izbačeni iz sustava poticaja isključivo zato što nemaju ogroman posjed, nego na svom malom gospodarstvu proizvode kvalitetnu hranu? Nema šanse. Rasijani su po zabitim selima, nema teorije da ih itko vidi. Je li ikoga briga što vlast neće napraviti reviziju poticaja, nego će jednim udarcem dodatno osiromašiti tisuće seljaka? Ne. Zanima li ikoga tko će izletjeti iz javne uprave i hoće li to biti politički kadrovi ili oni marljivi? Jok.
Ali oni koji nemaju ništa, ionako nisu naša briga jer su si sami krivi, i GuardianaSuzanne Moorepomalo izazivaju gađenje, primijetila je kolumnistica Nije nas briga ni za umirovljenike, ni sadašnje, ni buduće, jer su zapravo isluženi viškovi društva. Nije važno što su uplaćivali cijelog radnog vijeka popriličan dio svoje plaće, da bi, kada posustanu, imali od čega živjeti. Oni koji nisu gomilali imovinu (čemu nas uči današnje vrijeme – meni, meni, meni), ostavljeni su na cjedilu jer – svaki čovjek treba stajati za sebe.
Ove pak vidimo, kao i njihove aureole
Poslodavci ne plaćaju doprinose, ali to ih ne sprečava da pljuju po svojim i radnicima uopće.
Onaj tko je izvrstan, inteligentniji i spretniji, automatski je valjda i bolji čovjek, za razliku od šljama koji pokušava skupiti mrvice za njim. Zato je Hrvatska udruga poslodavaca naša sveta krava. To je družina koja okuplja stvarne prvake, gurue privrede, one "sposobne", kojima treba oprostiti i dio doprinosa za radnike, za hrvatske vode i šume, pa čak i to što tako velikodušno opraštaju jedni drugima neisplatu plaća radnicima i neuplaćivanje doprinosa.
Njima treba izaći u susret, pa i otići tako daleko da pljuneš na vlastiti potpis protiv izmjena Zakona o radu, poput našeg premijera, azroljupca Zorana Milanovića. Znamo da sluša Azru, ali opravdano je da se upitamo čuje li je.
Kad uzimanje postane davanje
Pobunu HUP-ovaca protiv najave da će Vlada ukinuti porezne olakšice na kupnju automobila za poslovne svrhe, sigurno će trebati ozbiljno razmotriti. Naime, od 37 Porschea što su lani registrirani u Hrvatskoj, 33 su kupile pravne osobe, kao i 22 od 24 prodana Land Rovera. Ukidanje olakšica poslodavcima bi moglo nanijeti udarac proizvodnji luksuznih automobila, i što ćemo onda? Ne mislite valjda da će se Vlada opterećivati detaljima i kod ukidanja olakšica razmišljati o razlici između kombija ili Maybacha? To je komplicirano, svi smo ravnopravni, a i sve se zna, kao u slučaju poljoprivrede i javne uprave, kao u slučaju poticanja poslodavaca koji se bave mešetarenjem.
Do podatka o kupovini luksuznih automobila, koja je sigurno u nekim slučajevima išla nauštrb dobavljača, radnika i koga li sve ne, došle su kolegice iz Novog lista, koje su se malo pozabavile našim drugovima kapitalistima. Oni nas uglavnom uvjeravaju da su radnici trošak i teret ekonomije koji sputava konkurentnost, a sami sebe vole nazivati poslodavcima. Oni daju. Oni zapošljavaju. I dobrom dijelu njih je ponajveća želja da mogu zapošljavati što manje ljudi, ne bi li se potisnuo taj mrski običaj dijeljenja zarade.
Od sigurnosti do sigurnosne mreže
Oni sanjaju o trenutku da će biti toliko nezaposlenih u Hrvatskoj da će oni koji budu imali posao proklinjati dan kad su se zaposlili. Što se danas, manje-više, i događa. Koliko njih priča da im je cilj puna zaposlenost, a sanjaju da postanu Foxconn, da im radnici dolaze na posao s grčem u želucu, dok im poslodavci "velikodušno" spašavaju živote razvlačenjem mreža za sprečavanje samoubojstava ispod prozora?
Ali, postoji jedna stvar koja im se ne može poreći. Osim što imaju pare, oni su i solidarni. Ne pljuju jedni po drugima, neće reći tko im je od "kolega" dužan, osim što će anonimno i načelno ustvrditi da ih nelikvidnost ubija. Međusobno optuživanje prepuštaju radnicima – tko radi više, a tko manje, pa time živi na grbači onog drugog.
Je li im solidarnost ili su im pare donijele bolju prođu u Vladi i na Pantovčaku, nego što će je imati itko od radnika kojima nisu platili 800.000 kuna doprinosa? Je li solidarnost razlog zašto nitko nije izletio iz HUP-a, iako će tisuće biti oštećene za mirovinu jer im nisu isplaćeni doprinosi? Nitko im iz Vlade nikad nije rekao: "Marš!" Oni su ondje uvaženi gosti.
Ali, ako im nešto i prigovorite, odgovorni ste za uništavanje poduzetničke klime i za gubitak radnih mjesta. I sram vas može biti.
