Muškarci iz Dalmatinske zagore u potragu za ženama svog života krenuli su čak na Filipine, piše Večernji list. No, u brak s državljaninom druge zemlje u takvim situacijama, zbog birokracije države, nije tako lako stupiti stoga je Dalmatincima u pomoć pritekao Trogiranin Joško Jakus (46) i sam oženjen Filipinkom. Jakus je birokratske muke prije pet godina prolazio sa svojom Michelle koja je radila u belgijskom veleposlanstvu u Zagrebu i za to imala samo radnu vizu naše zemllje.
Na ideju da spaja ljude došao je nakon što je upoznao dvije Filipinke koje su radile u Marini Frapa u Rogoznici s prijateljima, a danas razmišlja da otvori agenciju za posredovanje u sklapanju veza i brakova hrvatskih državljana s Filipinkama. U Hrvatskoj, prema njegovim riječima, živi oko 300 Filipinki i u naš mentalitet im se nije bilo teško uklopiti.
"Temperament Filipinki je sličan našem i kad one dođu, tu i ostanu, nisu kao Ukrajinke koje dobiju vizu pa odu dalje. Za razliku od naših žena, nije im problem živjeti u Dalmatinskoj zagori s muškarcima koji žele ostati u svojim rodnim mjestima", kaže Jakus čijim posredstvom je dosad sklopljeno sedam brakova.
Muke s vizama
Kako Hrvatska ne poznaje zaručničku vizu, a turističke vize teško prolaze, većina se muškaraca, danas u braku s Filipinkama, po svoje odabranice, govori Jakus, morala zaputiti na Filipine i potrošiti šest, sedam tisuća eura i vjenčati se tamo s njima da bi ih mogli dovesti u Hrvatsku.
"Kad Filipinkama odbiju turističku vizu, muškarci odavde moraju ići na Filipine po zaručnicu, ostati tamo minimalno 20 dana dok se ne vjenčaju i dok se ne srede papiri. I kad ih dovedu kao supruge, država komplicira pa traži od njih da imaju dovoljno novca na računu za uzdržavanje supruge. A kad se sklapa brak hrvatskih državljana, nitko te ne pita za novac", priča Jakus koji kaže kako su svi drugi načini daleko kompliciraniji, no i da one koji se ožene na takav način čeka u Hrvatskoj prava birokratske bitka za vizu. No, uz njegovu pomoć uspiju je izboriti.
