Iako je bio mlađi tek 13 godina, Miroslav Ćiro Blažević zvao je prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana - "Tata". Zvao ga je i "vođom" i "vojskovođom", a odnos "trenera svih trenera" i prvog hrvatskog predsjednika bio je, kako se običava reći - kontroverzan. Zapravo se njihov odnos dobro da razaznati upravo iz tog detalja - dok su Tuđmana štovatelji i klimoglavci zvali "ocem moderne Hrvatske", šarmer i zafrkant Ćiro zvao ga je "tatom". No to što je bio šarmer i zafrkant, ne znači da i Blažević prema Tuđmanu nije iskazivao poštovanje, često i snishodljivost. On to, uostalom, nikada nije krio.
Prema Ćirinom kazivanju, upoznali su se one famozne 1982. godine kada je Dinamo pod njegovim trenerskim vodstvom protutnjao tadašnjom jugoslavenskom ligom i nakon 24 posne godine osvojio naslov prvaka.
Tuđmanov je bio izbor izbornika
"Bio je često na tribinama, a kao osoba koja je za životnu misiju imala osamostaljenje Hrvatske, itekako je osjetio što je značio zanos stvoren zahvaljujući dobrim igrama Dinama i konačno, nakon preduge 24 godine, osvajanja titule. Bila je to te 1982. godine ne samo pobjeda Dinama, bila je to pobjeda Hrvatske. Svi su to tada spoznali. Oni kojima je bilo drago, i oni kojima je to bila noćna mora. To su bila vremena kad smo se naš veliki predsjednik i vojskovođa i ja upoznali", kazao je Blažević u razgovoru za Novi list u svibnju prošle godine, povodom 100. godišnjice Tuđmanovog rođenja.
Blažević je nakon drugog trenerskog mandata u Dinamu, od 1986. do 1988. godine, ponovno otišao u trenersku emigraciju - najprije u francuski Nantes do 1990., zatim u grčki PAOK. U isto vrijeme, Tuđman je s družinom osnovao HDZ, pobijedio na prvim višestranačkim demokratskim izborima i postao predsjednikom. Izbio je i rat, dogodio se Vukovar, a početkom 1992. i međunarodno priznanje Hrvatske.
Tuđman je kao veliki poklonik tenisa i nogometa (ali ne i košarke u kojoj je Hrvatska tada bila velesila) shvatio važnost sporta za međunarodnu promociju novostvorene, ali još ne posve oslobođene države. Boljeg promotora i komunikatora od Blaževića nije mogao naći. Po treći put u karijeri Blažević je 1992. preuzeo Dinamo, klub koji je tada na Tuđmanovu inicijativu preimenovan u HAŠK Građanski. Dvije godine kasnije preuzeo je i vođenje nogometne reprezentacije. Navodno nema sumnje da je tada Tuđman (su)odlučivao o tome, njegov je bio izbor izbornika.
Govorio mu da se 'ne petlja u politiku'
No, Blažević je Tuđmanu postao i više od trenera najdražeg mu kluba i državne reprezentacije.
"Nakon pobjede HDZ-a i formiranja države, predsjednik Tuđman me odmah pozvao na važne razgovore. Upravo zbog svega onog što je spoznao nakon mog vođenja Dinama 1982. godine i, neću reći utjecaja, ali svakako da sposobnosti komunikacije s masom, znao je da mi mora povjeriti vođenja naše najbolje nogometne vrste", prisjetio se Blažević povodom 100. obljetnice Tuđmanovog rođenja.
Tuđman je u to vrijeme imao nekoliko intimusa izvan politike: Antuna Vrdoljaka koji mu je laskao i pričao viceve na uho te društvo s kojim je igrao tenis i kartao preferans, a činili su ga poduzetnik Suad Rizvanbegović (kasnije i šef Croatia osiguranja) bivši tenisač Bruno Orešar i ginekolog Velimir Šimunić. Blažević je, sudeći po anegdotama koje je proteklih dvadesetak godina redovno prepričavao svim medijima, s Tuđmanom imao posebniji odnos. Tih je angedota ispričao toliko da bi se dale ukoričiti u ne baš tanku knjigu. Prema tim pričama, Tuđman je često Blaževiću govorio da se "ne petlja u politiku" jer za nju nije talentiran.
"Ali zato imaš nešto što malo tko ima: strahoviti talent za komunikaciju s masom na stadionu. U tom si dijelu apsolutni lider i zato drži se toga, stadioni su tvoja prirodna sredina. Tako bi mi govorio. Moram priznati da mi je godilo jer znaš što, naš je prvi predsjednik bio vođa, bio je autoritet koji nije baš često dijelio pohvale, odlične ocjene. Znao sam i sam da su stadioni i komunikacija s publikom moja jaka strana, ali njegove su mi ocjene stvarale dodatnu obavezu, njegovo se povjerenje naprosto nije smjelo prokockati", rekao je Blažević u već spomenutom intervjuu Novom listu iz svibnja prošle godine.
Ostao vjeran prijatelj i nakon Tuđmanove smrti
Doduše, ako je vjerovati tom Ćirinom sjećanju, Tuđman mu nije osporavao samo talent za politiku, nego i za nogomet. Valjda u šali.
"Rekao mi je doslovno ovako: da vas nikad više nisam čuo da pričate o politici jer pojma nemate. Pa je dodao da ni o nogometu nemam pojma", priznao je u intervjuu Večernjem listu 2019. godine.
Jednom je Blažević rekao da je njihovom poznanstvu kumovala Tuđmanova kći Nevenka. Nju je, pak, kako se još davno pisalo i spominjalo, Ćiro zvao "princezom".
Šarmer i kozer kakav je uvijek bio, Ćiro Blažević se očito brzo zbližio s Tuđmanovima postavši jedan od obiteljskih prijatelja koji su to ostali i nakon smrti glave obitelji (i države) 1999. godine. Na desetu godišnjicu Tuđmanove smrti, 2009. godine, njegova je udovica Ankica Tuđman novinarima rekla da su je nakon suprugove smrti "napustili mnogi prijatelji", ali da je među rijetkim redovitim gostima koji i dalje navraćaju u njezinu kuću - Ćiro Blažević.
Nevenka Tuđman i Ćiro Blažević na svečanosti povodom 100. obljetnice rođenja Franje Tuđmana
'Beskrajno sam vezan uz njih'
Te 2009. godine sam Ćiro je u razgovoru za Nacional kazao da je ponosan na odnos s Tuđmanovima i da će trajati sve dok je živ.
"Beskrajno sam vezan uz njih, jer ih volim i tradicionalno sam vjeran čovjek. Drago mi je što se i dalje ponašaju dostojanstveno, trude se biti diskretni i normalni ljudi. O njima je u medijima bilo mnogo nepravednih tvrdnji, često su bili na udaru, iako to nisu zaslužili. Zbog toga njihova pozicija nije jednostavna, jer imaju i vlastite probleme. Na primjer, moj prijatelj Braco ima egzistencijalnih problema. Miro Tuđman je uvijek bio skroman pa se za njega ne brinem, a i Ankica je skromna osoba koja ima penziju od koje može normalno živjeti. Puno se pisalo o njihovom bogatstvu, ali ja znam da to nije točno: Franjo je uvijek mislio samo na Hrvatsku, a ne na bilo kakav materijalni interes. Pa on nije znao razliku između dolara i marke”, kazao je tada Blažević.
'Ona mene podsjeća na englesku kraljicu'
Kada je lani u listopadu, u dobi od 97 godina, preminula Ankica Tuđman, tada već teško bolestan i sȃm na odlasku Ćiro Blažević je za Zagreb.info o njoj kazao: "Ona mene podsjeća na englesku kraljicu. Tako se ponašala, tako je bila skromna. Tako je bila pozitivna u svemu. Sam Tuđman bi znao reći - teško bi bez Ankice stigao sve ove administrativne akrobacije. Ankica je jedan povijesni element u hrvatskom narodu, jer je bila supruga prvog predsjednika i pratila ga i nitko kao prvi suputnik ne može biti toliko odlučan u konačnom rezultatu svakog poglavara obitelji. Ona je iz sjene dala svoj obol stvaranju hrvatske države."
Svoju vjernost Tuđmanovima Blažević je iskazivao bezbroj puta, praktički do svoje smrti, a za Franju Tuđmana bi uvijek govorio da ga smatra povijesnom ličnošću kojoj, kako vrijeme odmiče, kredibilitet sve više raste.
