cate-201007270108004Mirjana Horvat je zbog bolesti hospitalizirana dvadesetak puta, a posljednje četiri godine njezin organizam nije izdržao ni jedan jedini zalogaj. Na životu je održavaju dva katetera prikopčana na tijelo, jedan je na bedru, gdje su joj uspjeli pronaći žile, a drugim je hrane izravno u tanko crijevo. Riječ je o tzv. jejunostomi, cijevi u abdomenu kakva je ugrađena nekolicini pacijentica u svijetu i samo jednom u Hrvatskoj – upravo Mirjani, piše Večernji list.
Poremećaj s prehranom započeo je kad joj je bilo 15 godina, u njezinu rodnom Štitaru kod Županje.
arti-201002040237006"Iako sam bila posve normalna, obična djevojka, počela su dobacivanja o mojoj kilaži. Bila sam tipična tinejdžerica s nedostatkom samopouzdanja i nije mi mnogo trebalo da dobijem komplekse koje sam počela rješavati dijetama, s jogurtom i jabukama. No to mi se činilo nedovoljnim, pa sam jednostavno prestala jesti", ispričala je Mirjana.
Majka ju je odvela k liječniku koji joj je propisao vitamine te ju je tjerala da jede, ne znajući da nakon ručka Mirjana uporno povraća jer joj organizam ne može zadržati hranu. Bilo joj je 20 godina kada je došla u Zagreb i zaposlila se u Vinogradskoj bolnici na odjelu gastroenterologije, prilično pothranjena, ali bez ikakve svijesti o sebi kao bolesnoj osobi.
Za anoreksiju je prvi put čula od svoje kume, tada glavne sestre na bolničkom odjelu. Godinu dana poslije, pod snažnim pritiskom kolega prvi je put prihvatila pomoć, koja se sastojala od povremenih infuzija.
"U to vrijeme još nisam shvaćala da imam problem. Sjećam se da sam s kolegama nakon naporna posla u bolnici izlazila u Saloon ili Best i ondje često padala u nesvijest od slabosti. Živjela sam život ne jedući i nisam se osjećala bolesnom. Upravo je to u samoj srži ove bolesti: sve znaš o tome, ali te ništa ne boli, pa nastavljaš, sve dok ti život ne počne visjeti o niti, kad dođeš do ruba smrti", objasnila je Mirjana.
Ipak, upoznala je svoga supruga Stjepana i rodila dva sina, Vedrana i Darija. U trudnoći je dobila osam kilograma i počela se normalno hraniti, no događaj iz 2002. godine ponovno ju je vratio u pakao anoreksije.
Naime, na ljetovanju u Zadru cijela se obitelj otrovala, a posljedice je ponajviše osjetila upravo Mirjana, izgubivši četiri kilograma u samo nekoliko dana. Tako je ponovno počela izbjegavati hranu pa je otad, što ambulantno, što bolnički, redovita pacijentica na Rebru. Zbog bolesti je prije dvije godine bila prisiljena otići u invalidsku mirovinu, a u posljednjih godinu dana posve se, uz izuzetak najbližih članova obitelji, izolirala od svijeta.
arti-201006090364006"Ljudi mi žele pomoći, žele me u svojem društvu, ali ja ne želim da se mnome itko opterećuje. Ne odlazim nikome u goste, da ne bih stvorila neugodnosti, čak više i ne telefoniram prijateljima... Moj je Stjepan pažljiv i brižan suprug, trebalo bi mu dići spomenik. Da nije njega, vjerojatno ni iz kuće ne bih izišla. On je zdrav čovjek, malo tko bi to izdržao sa mnom", ispričala je Horvat za Večernjak.
Kaže kako nije u redu što pretili imaju mjesto u ovom društvu, a anoreksičare se skriva 'pod tepih'.
"Mi smo sebi, kažu ljudi, same krive, ne shvaćajući da se poremećaj prehrane ne odvija pod utjecajem volje", zaključuje Mirjana i poručuje svima da se vole onakvima kakvi jesu.
Inače, na odjelu KBC-a Rebro je dosad liječeno oko tisuću pacijentica, a od 90-ih je u Hrvatskoj zabilježeno dvadesetak smrtnih slučajeva.
Prethodni članci:
arti-201002040237006 arti-201006090364006
