Danas.hr zatražio je konkretan odgovor od Ministarstva unutarnjih poslova, a zauzvrat smo dobili nimalo konkretno objašnjenje, valjda onoliko precizno, koliko je i stavak prijedloga Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koji se odnosi na omalovažavanje i vrijeđanje službene osobe. U ovom zanimljivom odgovoru, a zbog nemogućnosti određivanja točnih kriterija po kojima se neko ponašanje može označiti kao omalovažavajuće za policajca, iz MUP-a su posegnuli čak i za rječnikom. Pa kažu:
Geste i aluzije
"Riječ 'omalovažavati' znači umanjiti nečiju vrijednost, važnost, podcjenjivati", piše nam policija. Te nastavlja: "Kako će se omalovažavanje procjenjivati, ovisi o svakom konkretnom slučaju, ali bi svakako bilo značajno sagledati sve konkretne okolnosti događaja i s posebnom pozornošću utvrditi one elemente koji znače negiranje vrijednosti koje imaju državna tijela, odnosno službene osobe tih tijela. Kod takve ocjene, osim negacije vrijednosti, značajno bi bilo ocijeniti i druge aktivnosti koje u cjelini predstavljaju biće konkretnog prekršaja, a gdje je svakako jedan od značajnijih elemenata i namjera počinitelja."
Način počinjenja prekršaja omalovažavanjem, objašnjavaju nam iz policije, "može se ostvariti verbalno, pisanim podneskom, elektronskom poštom, radnjom ili fizičkom kretnjom ili gestom kojom počinitelj omalovažava državno tijelo, odnosno službenu osobu tog tijela". Tako se naprimjer, objašnjavaju nam, "omalovažavajućim i uvredljivim smatra uvriježena, uvredljiva gesta isticanjem srednjeg prsta ruke, kada je ona upućena državnom tijelu, odnosno službenoj osobi. Međutim, omalovažavajuća izjava ili gesta ne mora uvijek biti izravno upućena službenoj osobi ili državnom tijelu da bi se ostvarila obilježja prekršaja, nego se može obilježja prekršaja ostvariti i aluzijom, ali tada mora biti očito, prema drugim okolnostima događaja, da se odnosi na državno tijelo, odnosno na službenu osobu".
Oni se za to školuju?!
Nemušto objašnjenje iz policije od filozofskih pojmova kao što je "biće", prelazi u domenu totalne apstrakcije – to su "aluzije", te ostale možebitne nedefinirane uvredljive geste koje nas mogu stajati tri prosječne hrvatske plaće. Je li to onda i mrk pogled upućen policajcu ili nešto što se može protumačiti kao bahato odgovaranje službenoj osobi?
No, kako ne bismo pomislili da policija "odokativno" određuje je li omalovažena ili uvrijeđena, onda valja znati da su u tome segmentu naše snage reda i sigurnosti i te kako školovane. Ako niste znali, "policijski službenici kroz školovanje, osposobljavanje i stručno usavršavanje stječu potrebna znanja kako u konkretnom slučaju ocijeniti je li neko ponašanje osobe omalovažavajuće ili uvredljivo za državno tijelo ili službene osobe i na osnovi cjelovitog utvrđivanja činjenica sastavljaju optužne prijedloge".
Osjećati 'sigurnost i povjerenje'
Policija, jasno, kao ovlašteni tužitelj sukladno Prekršajnom zakonu predlaže i visinu kazne "uzimajući u obzir pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ponašanje počinitelja za vrijeme činjenja prekršaja i nakon toga, a ukoliko se radi o novčanoj kazni, i imovno stanje počinitelja. Međutim, konkretnu odluku o tome je li tom prilikom počinitelj svojim ponašanjem počinio prekršaj odlučuje nadležni Prekršajni sud procjenjujući krivnju i odmjeravajući kaznu, koja sukladno prijedlogu iznosi od 7.000,00 do 15.000,00 kuna".
A ako nemate love za platiti ovu drakonsku kaznu, onda možete i – u zatvor. Visina te kazne može biti i do 60 dana iza rešetaka. U svakom slučaju, svaka od predviđenih kazni takva je da vam može dobrano zagorčati život, upropastiti posao, osigurati vam otkaz, dovesti vas u stanje bankrota i slično. Nije stoga ni čudno da dio građana pri susretu s policijom ustukne, osjećajući umjesto "sigurnosti i povjerenja", "strah i nepovjerenje".
