Postoji jedan idiličan kadar koji se uredno pojavljuje u dokumentarcima o prirodnim ljepotama Hrvatske, spotovima kantautora koji se prisjećaju stoljeća sedmog, ŠkrinjiBranke Šeparović i turističkim spotovima koji se vrte na CNN-u. Vidi se veliki kanjon i rijeka koja je izdubla planinu i napravila si vrata prema moru. Predivno nešto. Slika kao s razglednice.
Da je kamera koja snima ovaj kadar iti jednom napravila švenk od tri milimetra udesno, na planini koju je izdubla rijeka, na toj tvrdoj hrvatskoj stini, ugledali bismo selo s pedesetak kuća i crkvom u kojem HDZ nikad nije izgubio izbore i u kojem se još nije dogodilo da žena iti sudjeluje na sjednicama seoskog poglavarstva, a kamoli da predsjeda. Ali, eto, kamera nikako da napravi taj milimetarski švenk pa se do CNN-a probije samo ta idilična razglednica. Naginju se mještani dok gledaju na TV-u ovaj kadar, pa pokušavaju gledati iskosa, ali ne bi bog, kadar uvijek završava pedesetak metara od prvih kuća. "Ka da smo gubavi, muke ti Isusove!"
Na toj tvrdoj hrvatskoj stini, u tom selu, niknuo je i Maki, koji mi je prije par dana upao u stan da malo popričamo jer je friško prekinuo s curom. Naravna stvar, kao i svakom čovjeku, Hrvatu i katolički odgojenom na tvrdoj hrvatskoj stini, u vremenima emocionalnih kriza, aktivirao mu se obrambeni mehanizam upisan u gene kamene, pa je bacio ovakav pogled na svoju situaciju: "Stari, žene danas nisu normalne. One bi karijeru, one bi emancipaciju, one bi vlast, a kad to dobiju, ne znaju šta bi s tin. A sve zato šta toga nema u tradiciji. Je li joj baba bila glavna u kući? Nije. Je li mater? Nije. Pa kako će onda ona kad nije imala od koga vidit kako se to radi? Onda se potpuni izgubi. Ne zna di joj je glava, a di guzica."
Tako je onaj patrijarhalni, krkanski, u tvrdu stinu upisani zakon po kojem "žene nisu za upravit", dobio i svoju elaboraciju. Da tragedija bude veća, radi se o visokoobrazovanom tipu koji već petnaest godina živi u centru Zagreba. Ukratko, nova generacija muškaraca s tvrde hrvatske stine ne trudi se previše emancipirati od korijena, nego patrijarhalne zakone koje je dobila u nasljedstvo, u ovom vrlom novom svijetu, pokušava reinterpretirati, elaborirati i tako vodu opet dovesti na svoj mlin. "Žene nisu za upravit", čak ni u konstelaciji u kojoj je ona menadžerica u koncernu, a on tajnik u državnoj instituciji.
Kako se u tu patrijarhalnu koncepciju uklapa Jadranka Kosor, žena godine po izboru američkog časopisa Glamour? Sjeda na nju ka karik na tricu baštoni. Da bismo ovo pojasnili, idemo se nakratko uvući u dnevni boravak jedne od kuća u selu koje kamera nikada ne uhvati.
Na TV-u je Dnevnik, Ivanka i njen muž Mate upravo su večerali i Ivanka sad odnosi suđe sa stola, a onda ga počinje prati. Mate gleda Dnevnik i pije bevandu. Njegov Brodosplit je pred kolapsom, ni poljoprivreda kojom se bavi kad dođe iz firme ne obećava jer je uvozno povrće u Konzumu upola jeftinije. Postoji realna opasnost da mu se život uskoro pretvori u potpuni kaos. Od tog nadolazećeg pakla, trebala bi ga spasiti žena godine po izboru američkog časopisa Glamour. A šta vidi na Dnevniku? Ženu koja u vremenima najveće gospodarske krize ne zna donijeti niti jednu suvislu odluku koja bi tu krizu barem usporila, ženu koja se, kako bi to rekao Maki, "potpuno pogubila i ne zna di joj je glava, a di guzica".
U cijelom tom kaosu, naš patrijarhalni Mate pronalazi samo jednu stvar koja ga veseli. Pa, kad vidi Kosoricu kako se muči pred novinarskim pitanjima, osmijeh mu zatitra na licu te zajedljivo dobacuje Ivanki koja pere suđe: "Ti bi upravila?! Evo ti! Vidiš kako to izgleda kad žensko upravi!" Ivanka samo šuti i s prezirom gleda prema TV-u nadajući se već danima nekom Jacinom dobrom potezu, samo da ušutka nadrkanog Matu koji je zbog Kosorice prca u mozak već mjesecima.
To će, bojim se, biti ključan doprinos Jadranke Kosor kad su u pitanju prava i položaj žena u Hrvata. Svakom patrijarhalnom krkanu, ona će u sjećanju ostati iznimka koja je potvrdila pravilo da "žensko nije za upravit", iz čega će se, već vidim, izroditi i argument koji će iskrsavati svaki put kad se koja žena odluči kandidirati za kakvu važniju političku funkciju ili mu supruga pokuša preuzeti inicijativu u kućanstvu: "Imali smo žensko jedan put na vlasti pa smo vidili na što je to ličilo." Ukratko, žena godine po izboru američkog Glamoura postat će oružje u ruci svakog patrijarhalnog i mačoidnog Hrvata.
Ovaj doprinos pravu i položaju žena u hrvatskom društvu, naravno, urednici Glamoura nisu niti će ikad primijetiti. Kamera, kao što rekoh, nikad ne napravi taj švenk od tri milimetra, pa se kadar koji ide na CNN uvijek zaustavi pedeset metara od prvih kuća.
