''Bio sam posve sam na jednoj od najljepših hrvatskih plaža. Lubenice su bijela uvala koja se spušta u tirkiznoplavi plićak. Stalno jato od stotinjak dupina iskakalo je na površinu. Osjetio se blagi miris ružmarina, kao da je Bog bacio buket u toplo Jadransko more. A znate li što je najčudnije u svemu? Ova prazna plaža nalazi se na najvećem hrvatskom otoku. Grad na brežuljku iznad nje, također Lubenice, ima samo sedam stanovnika, ali je bio naseljen prije Londona.''
Tim je riječima svoju reportažu s Cresa započeo novinar londonskog Telegrapha Tristan Rutherford. Samome sebi odgovorio je i na pitanje: gdje su svi ljudi? U gradu Cresu, jedinom većem naselju na otoku s 200 crkava, jednom poslovnicom banke i stanovništvo koje živi bezbrižno.
Noćenje u apartmanu za 45 eura
''Srednjovjekovno središte toliko je lijepo da su se oko njega borile sve regionalne sile. Okrunjen je mletačkim lavovima, okupirali su ga Austrijanci, nakon Prvog svjetskog rata postao je talijanski, a zatim dijelom Jugoslavije 1947. godine. Sukobi su otjerali mnoge otočane. Neki koji su ostali i dalje govore talijanski, žvaću fritto misto i pijuckaju austrijsko pivo'', nastavio je dalje svou reportažu novinar Telegrapha.
Cappuccino koji je naručio platio je 1,73 eura uočivši da svi još uvjek pažljivo preračunavaju cijene iz nekadašnjih kuna u sadašnje eure.
''Dok se iduće godine ne otvori hotel s pet zvjezdica, jedine mogućnosti smještaja na Cresu su kampovi, pansioni i obiteljski smeštaj'', napisao je dodavši da je iznajmio stan po cijeni od 45 funti za noć.
Sladoled od mastike, orao, divlje svinje...
U Valunu, malenoj luci na južnom djelu otoka, vidio je malene ribarske brodice kako tegle ogromnu tunu za četiri restorana na obali. U jednom od njih platio je porciju morskih plodova 9,35 eura, uključujući carpaccio od hobotnice i obraze grdobine. Pio je i domaće vino. Iznad Valuna naišao je na, kako piše, najjednostavniji kamp na svijetu - Zdovica, gdje mjesto za šator u sjeni stoljetnih maslina košta 11,68 eura.
''Tu su tuševi, boćalište i dugačka plaža. Jedina sjena na morskom dnu dolazi od iznajmljenih kajaka koji se ljuljaju u zaljevu'', napisao je.
Putujući na sjever otoka, kaže da je otkrio Hrvatsku izgubljenu u vremenu.
''U Zbičini sam svratio na sladoled od mastike čiji je okus cijeđen od borove smole. Na štandovima uz c estu prodavalo se domaće maslinovo ulje i džem. Orao me presreo na jednom raskrižju. Divlja svinja mi je zapriječila prolaz jedinom creskom magistralom. Najveći hrvatski otok, Krk, ima 20.000 stanovnika. Cres ih, za usporedbu, ima tek 3000'', oduševljeno je pisao dalje Rutherford.
'Poput Walesa, ali sa suncem i 77 vrsta leptira'
Svi naseljeni hrvatski otoci, kaže, utjelovljuju vlastiti duh. Hvar je poput Ibize, sa zabavama i rundama pića od 100 funti. Brač je poput Tenerifa s vinogradima, prekrasnim plažama i izvrsnim terenima za brdski biciklizam.
''A Cres? Cres je poput Walesa, ali sa suncem i 77 vrsta leptira; mjesto gdje je više ovaca nego ljudi, u omjeru 10 prema jedan.'
Sljedeća postaja novinara Telegrapha bio je Beli, maleno naselje u koje je struja stigla tek osamdesetih godina prošlog stoljeća.
''Seljani vode politiku "napravi i popravi", s umivaonicima koji služe kao kade s cvijećem, a kreveti postaju vrtna vrata. Potpuno je šarmantan. Jedini hotel u Belom nalazi se u policijskoj postaji iz talijanskog doba. Pansion Tramontana ima samo 12 soba (od 35 eura po osobi s uključenim doručkom), a ipak se može pohvaliti mnoštvom drevnih atrakcija: lovom na lignje, branjem kadulje, traženjem gljiva, pravljenjem džema i izletima brodom do plaža u robinzonskom stilu'', napisao je.
Puno jeftinije od Dubrovnika, Hvara ili Brača
Vrativši se u grad Cres, britanski je novinar smještaj u apartmanu zamijenio onim u kampu Kovačine, koji se prostire na 66 hektara borove šume. Tamo je bio u vrhunskoj mobilnoj kućici za šest osoba tik uz more po ijneio od 97 eura.
''Za taj iznos ne biste mogli dobiti večeru za dvoje u Dubrovniku. Moja pizza u kampu stajala je pet, a sljubio sam je s Komovicom, gorkom rakijom destiliranom od komine grožđa. Probudio sam se uz pjev ptica i gegao se 20 stopa od kreveta do plaže poput mamurnog morža. To je poput kampiranja u Francuskoj 1990-ih. Dani okupani suncem mogu se umanjiti sendvičima od pekara i kutijom vina od tri litre po ccijeni od 11,50 eura, kupljenom u trgovini kampa'', pisao je dalje.
'Otok koji sažima najbolje od Hrvatske'
Zadnje jutro boravka na otoku, posjetio je pčelinjak obitelji Dragoslavić.
''Med dolazi s dodatkom lipe (intenzivnog okusa kao Baileys) i crnog trna (dimljen poput viskija). Kako bi došli do određenih okusa, pčele se ponekad brodom voze na susjedne otoke. Moji domaćini i ja smo kušali med od kadulje, bagrema i bora, a zatim prešli na obiteljska maslinova ulja. Nakon mojih predjela od meda, bilo je mjesta za još jedan posljednji ispuh. Možete osjetiti miris seoske janjetine u restoranu Bukaleta prije nego što ga ugledate. Na skromnoj terasi guštao sam u paštetama od janjetine, consomméu od janjetine, janjećim jetricama na žaru i pečenoj janjetini, sve za desetak eura. Odspavao sam ručak na nedalekoj plaži Mali Bok. Bili smo tamo samo pijesak, more i ja. To je ljepota Cresa. Destilira najbolje od Hrvatske – plaže i planine, grad i selo, surfanje i travnjak – sve na jednom mirnom otoku', zaključio je svoju reportažu novinar Telegrapha.
POGLEDAJTE VIDEO: Lubenice na Cresu imaju točno tri stanovnika
