Kripte zagrebačke katedrale otvaraju se samo zbog izvanrednih
okolnosti, sada je to zbog potresa. Nikada niti jedna novinarska
ekipa nije ušla unutra. Najveća i najnovija kripta nalazi se
odmah iza glavnog oltara. Tu se vide i stari temelji
katedrale.
Posljednji je put otvorena 2002. kada je u nju pokopan kardinal
Franjo Kuharić. Inače, u kriptama se pokapaju
isključivo nadbiskupi. Prazna mjesta su za iduće nadbiskupe
koji će tu biti pokopani.
''Tad je bila otvorena i ona je bila plitka. Bila je samo 1,30
metara. I jedva su unutra išli i polagali lijesove. Onda je bivši
kustos Klarić kad je Kuharić umro to išao malo produbiti i
urediti'', kaže monsinjor Ivan
Hren voditelj Odbora za obnovu Katedrale.
Nekad su se u kriptu pokapali i velikani, poput Zrinskih i
Frankopana, Eugena Kvaternika i ostalih. Pronađene kosti
nepoznatih pokojnika za vrijeme uređenja 97. također su ovdje
sahranjene.
S druge strane zida nalazi se manja i starija kripta. Tu su
sarkofazi kardinala Mihalovića, Posilovića i Bauera. Na nekim
ciglama olovkom su ispisani potpisi radnika koji su imali prilike
ući u kriptu.
S druge strane je otvorena kripta s metalnim nosačima za
lijes.
Izlazimo iz kripti i odlazimo u najsigurniju i najbolje čuvanu
prostoriju u prizemlju katedrale. Nekad se ovdje ispovijedalo, a
sada je ona dom kipovima koji su skinuti iz apside.
''Ja sam se šalio pa sam rekao za vrijeme korone njima ništa
ne smeta.Oni ne moraju držati nikakav razmak'', kaže Hren.
Ulazimo u lift i odlazimo u drveno potkrovlje. Rijetki su ondje
ušli, a danas alpinisti i radnici čiste i provjeravaju što je sve
oštećeno.
''Znači sad smo iznad svodova, u potkrovlju katedrale. Ono
oštećenje od ispod, to su pukotine. Na drugoj strani ima nešto
čak i veće. Ovdje smo izvršili inspekciju i drvene staze su
sigurne za hodati, malo se ljulja, drvo radi, ali nema brige",
umiruje nas Zoran Malnar, alpinist.
Obišli smo cijelo potkrovlje, zbog jakog vjetra čulo se kako
drvena konstrukcija škripi.
Pronašli i stvaranje nekog novog života, pregledali rupe na
svodovima koje su vidljive s obje strane. A onda su nam otvorili
okno - izašli smo na krov.
Nalazimo se na mjestu gdje je pao dio križa s južnog tornja
zagrebačke katedrale i polomio lim. Inače ovaj posao se ne smije
obavljati bez alpinističke opreme. I svakako je ovo jedan od
najstrašnijih zadataka koje sam do sad u karijeri morao
raditi.
S druge strane krova, u kuli, potres je razdvojio kamene blokove
i do desetak centimetara, a vrijeme je ostavilo traga i na
drvenim gredama. Neki dijelovi dotrajali su i truli.
Lift nas zatim diže do samih tornjeva. Ušli smo u skelu južnog
tornja, u kojoj se još nalaze kamene gromade nakon pada
križa.
''Sad smo na 55 metara. Taj dio je stubište, jugoistočno stubište
u sjevernom tornju i taj dio nam je izbilo za tri centimetra
prema istoku'', govori Damir Foretić, glavni
projektant obnove Katderale.
Pogled na Zagreb oduzima dah, ujedno i zastrašujuće iskustvo zbog
jakog vjetra.
Nalazimo se u skeli južnog tornja gdje se nalazi dio kamena koji
je otpao s križem.
Postoje ljudi kojima je sve to mačji kašalj. Svakodnevno se penju
po tornjevima, nerijetko za to koriste užad i bez njih bi cijeli
posao bio nemoguć.
''Najopasnija stvar u svemu tome je da dok radimo radove
da se ne dogodi neki novi potres. To vam mogu reći da je
najopasnija situacija u svemu tome", kaže Malnar.
A treslo ih je 3,5 po Richteru baš kad su bili u tornju. Južni
toranj još uvijek čeka postavljanje križa, jak vjetar nikako ne
dozvoljava tu operaciju. Teško je zato znati koliko bi radovi na
katedrali mogli trajati.
''Za prošlog potresa iz 1880. znamo da je Bolle 10 godina nakon
potresa počeo graditi zvonike koje imamo danas. Tako da
teško je prognozirati bilo što", kaže Foretić.
Kako šteta još nije sva ni otkrivena tako se ne zna koliko bi
obnova mogla trajati i koštati.
Ušli smo i u skelu južnog tornja, u kojoj se još nalaze kamene gromade nakon pada križa
