Prošloga tjedna prašinu je digao film redatelja Pave Marinkovića 'Ministarstvo ljubavi' čiju su zabranu emitiranja zatražile udovice hrvatskih branitelja tvrdeći da ih ta komedija ponižava i blati. Riječ je, za one koji još ne znaju, o igranom filmu koji na duhovit način govori o pokušaju države da stane na kraj udovicama branitelja koje žive u izvanbračnim zajednicama, a primaju mirovine pokojnih muževa.
No, ono što je u filmu tek fikcija zbog koje su se uzburkale strasti, u slučaju Ruže Soldo o kojemu piše Večernji list, gruba je stvarnost.
Teško bolesni ženik na vjenčani list dopisao 'Neću ja to'
Dotična se 64-godišnjakinja u prosincu 2000. godine udala za imućnog njemačkog liječnika hrvatskog podrijetla, tada 72-godišnjeg i teško bolesnog Ivana Šupova kojemu je to bio prvi brak. Soldo je, inače, udovica hrvatskog branitelja poginulog 1991. godine čiju je mirovinu primala od 1995. godine. No, i njezin novi muž ubrzo je preminuo čime je započeo zaplet koji je završio čak na Europskom sudu za ljudska prava (ESLJP).
Naime, nećaci pokojnog Šupova, prema kojima se odnosio kao da su njegova djeca, čuvši za njegovu 'fantomsku' suprugu pokrenuli su u Zagrebu sudski spor radi poništenja tog braka. Razlog je bio, piše Večernji list, što ni oni, a ni pokojnikovi prijatelji, za nju i njihov brak nisu znali, a ona mu čak nije došla ni na sprovod.
Obitelj je angažirala privatnog detektiva koji je otkrio da je na vjenčanom listu, sastavljenom u Tordincima, Šupov iznad svoga potpisa dopisao "Neću ja to", što je u sudskom postupku koji je uslijedio potvrdio i sudski grafolog.
Trebala je naslijediti imovinu vrijednu milijun eura
ESLJP u svome obrazloženju ističe da je taj bračni ugovor sklopljen i potpisan pred službenikom koji je bio dugogodišnji poznanik Ruže Soldo te da su dvije svjedokinje vjenčanja pridržavale Šupova koji je zbog Parkinsonove bolesti otežano komunicirao. No, suđenje radi poništenja braka koje je zatražila obitelj pokojnika, oteglo se toliko da je Soldo 2011. godine dobila odštetu od države u iznosu od 5000 kuna zbog nerazumno dugog trajanja postupka.
Stvar je u tome da je Soldo trebala od pokojnog liječnika naslijediti imovinu vrijednu oko milijun eura, ali i mirovinu u iznosu od najmanje 2500 eura te oko 300.000 eura zaostataka. Soldo se sudu u Strasbourgu požalila da je zbog predugog suđenja trpio njezin privatni život jer od 29. studenoga 2011. više nije primala mirovinu, piše Večernji list.
Nije prijavila HZMO-u svoj drugi brak
Tek tada je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) saznao za njezin drugi brak koji ona nije prijavila u zakonom propisanom roku od 15 dana. Drugim riječima, jedanaest godina je nezakonito primala mirovinu svoga prvog muža, poginulog branitelja, zbog čega je protiv nje pokrenut postupak radi povrata 246.931 kune (od ukupno 880.000 kuna), koliko joj je isplaćeno za posljednje tri godine budući da su ostala potraživanja otišla u zastaru.
U dva navrata, 2013. i 2014. godine, od HZMO-a je zatražila da joj odobri mirovinu bilo od prvog ili drugog muža, no njezin je zahtjev odbijen do završetka bračnog spora.
U ožujku 2014. godine Općinski sud u Zagrebu presudio je ne povjerovavši joj da je u brak sa starim i bolesnim čovjekom stupila iz čistog altruizma. Tim više što se on nije želio ženiti ni u svojim najboljim godinama. Sudu je također bilo nelogično što se Soldo, kao njegova supruga, nije upoznala niti s jednim njegovim rođakom ili prijateljem. A u bolnici ga je, navodno po njegovoj želji, posjećivala tako da za to nitko nije znao.
Pokojnik nije nedvosmisleno pristao na brak
Potkraj 2014. Županijski sud u Zagrebu pravomoćno je potvrdio da pokojni Šupov nije dao svoj nedvojbeni pristanak na brak, pa se na temelju toga odustalo od traženja povrata isplaćene mirovine jer je to značilo da je Ruža Soldo sve vrijeme imala pravo na mirovinu temeljem prvog braka s braniteljem. Štoviše, tada joj je trebalo isplatiti zaostatke sve od studenoga 2011. te nastaviti isplaćivati 'braniteljsku' mirovinu.
ESLJP je, pak, zaključio da njezin zahtjev treba odbaciti jer sporost sudova nije ozbiljno utjecala na njezin privatni život imajući na umu i da nije postupala u dobroj vjeri nakon što je sklopila drugi brak, a poslije su joj isplaćeni zaostaci.