I dok jedni čuvaju tradiciju njegujući stare zanate, a drugi čuvajući običaje, postoje i oni koji sve to rade - uzgajajući hren. Dvije poduzetnice iz Ludbrega proizvedu ga i do 70 tona na godinu.
I bez natpisa na staklenkama gotovo bi svatko znao da je unutra jedan od omiljenih blagdanskih priloga - hren. No kako on izgleda prije nego što se preradi i koliko je zahtjevno uzgojiti ga - znaju samo rijetki.
Najteža je berba
"Jednostvano zavoljele smo to zajednički. Ja sam prenijela tu svoju ljubav prema hrenu Brankici i ona se u tome jako dobro snašla, puno toga je naučila i ne bih ju mijenjala ni za što", govori nam Bojana Makar, vlasnica tvrtke za proizvodnju hrena.
Zajedno im, tvrde, nije teško voditi računa - o tonama hrena. Ipak, zna se tijekom kojih razdoblja se najviše radi.
"Gužva počinje sad uskoro, tijekom studenog kad se počinje vaditi hren pa sve do završetka Uskrsa, znači kad dođe taj drugi dio proizvodnje hrena", ističe Branka Greci, suradnica u tvrtki za proizvodnju hrena.
Od svega, najteža je berba.
Najvažniji dio hrena je korijen, a do njega se ne dolazi tek tako. Naime, korijen hrena nalazi se na dubini od 30 do 40 centimetara. Teško ga je izvući lopatom, no srećom tijekom berbe pomaže traktor s plugom.
Najveći su im problemi; nedostatak radnika, nedovoljno zemlje i manjak tvornica za preradu hrena. Unatoč tome i dalje rade na proizvodu kojeg se ne bi postidjeli ni njihovi stari.
"Mi to radimo po domaćoj proceduri od našega friškog hrena. To moramo slati u Češku na preradu, ali po našoj recepturi i onda se on vraća u staklenim bočicama", objašnjava Branka Greci, suradnica u tvrtki za proizvodnju hrena.
Ove dvije poduzetnice znaju da je ključ dobrog poslovanja - u organizaciji.
Prodaju sve što proizvedu
"Ako se dobro organiziraš i ako imaš uza sebe nekoga na koga možeš računati, može se sve. Ali poljoprivredu treba voljeti. Svakome kažem: uzgajajte voće i povrće ako to volite. Ako to ne volite, posao vam je osuđen na propast", ističe Bojana Makar, vlasnica tvrtke za proizvodnju hrena.
Uspjeh im je zajamčen. Prodaju sve što proizvedu, 80 posto u Hrvatskoj, a 20 posto u inozemstvu. Njihovima planovima i idejama za budućnost nema kraja. Planiraju i neke nove okuse, ovaj put možda i slađe.
