U jednom trenu zid zgrade u Petrinjskoj ulici u Zagrebu držao je slike, plakate, uspomene, u drugom je postao ruševina, a u trećem - prašina. To je nekad bio dom gospođe Sanje, danas ga može samo gledati preko ograde. Na pitanje kada se može vratiti u svoj stan, Sanja Šarić odgovara:
"Nitko ništa nije rekao. Neizvjesnost iz dana u dan."
Susjedi gledaju i s prozora i s ceste. Svi su došli snimiti i fotografirati i iako su jedva dočekali kažu - ovo je toliko tužno. Gledati centar grada kako nestaje.
"Tu je kad sam ja bila mala i išla s mamom i tatom bila jedna čevabdžinica. Mislim, naravno da se to moralo srušiti ali zato sada stojim i malo vraćam uspomene. Razumijem da se moralo srušiti, opasno je", kaže zagrepčanka Marina Lujanac.
Nakon što bageri odu i na ovom mjestu ostane prazno zemljište daljnji tempo obnove u potpunosti ovisi o suvlasnicima zgrada. U slučaju Petrinjske 25 čak ni gabariti nisu bili do kraja iskorišteni što znači - izgled se može promijeniti.
"Grad je tu prije svega samo kao dionik u punjenju proračuna Fonda za obnovu sa 20 posto koliko je obavezan i za to smo alocirali 160 milijuna kuna. To je neka naša optimistična procjena koliko će biti potrebno za stambene zgrade", kaže dogradonačelnik Zagreba, Luka Korlaet.
Do sada je građevinska inspekcija uklonila 133 zgrade što znači da ih još 20-ak čeka rješenje Ministarstva o rušenju. A novi ministar za to vrijeme sam obilazi gradilište, zorom, kako ga ne bismo stigli snimiti i pitati - kad će obnova konačno biti gotova? A na pitanje bili obnova mogla biti gotova do kraja njihovog prvog mandata, Korlaet odgovara:
"Do kraja mandata, prvog mandata sumnjam da bi moglo. Pa obnova je skup i dugotrajan proces i svi se moramo oboružati strpljenjem."
Međutim, vidimo u susjedstvu da to baš nije sporo kao kod nas. Gospodin Jirži je Čeh i kaže, takvo što se tamo ne bi moglo odužiti.
"Gore se radi, pa vi kad danas dođete u Prag i vidite fasade kako su uređene. Ovo je strahota za Zagreb da se ništa nije poduzelo ni po pitanju zgrada ni po obnovi", smatra Jirži Roji koji živi u Zagrebu.
Sve ovo, na žalost, izgleda kao pokazna vježba koja je trebala biti odrađena davno, objašnjava Anka Mrak Taritaš.
"Mi imamo devastirane zgrade, devastirane stanove. Ti stanovi na tržišnoj vrijednosti ne vrijede puno. Imamo invenstitori ili mešetari ili kako ih god želite zvati koji će za male novce dobiti dobre lokacije u gradu", rekla je Mrak Taritaš.
Pa bi, budu li morali još dugo čekati u neizvjesnosti, ljudi mogli početi prodavati svoje razrušene domove samo da konačno budu u miru; to bi za grad bio - crni scenarij.
