Obično je to nevolja kad ljudi prodaju svoje zlato, bilo da je to lančić, privjesak ili prsten. Dobro je to što je cijena zlata posljednjih godina porasla, a Saša Ivanović iz Centra zlata tvrdi da je onaj, koji je prije pet godina možda kupio zlato, do danas zaradio 70 posto. Pa i kad netko danas prodaje, bolje će proći nego prije nekoliko godina.
U našem podcastu posvećenom gospodarstvu i poduzetništvu "Ideje na stolu" sa Sašom Ivanovićem razgovarali smo o tome koliko je razvijeno tržište investicijskim zlatom. Otkrio je da je ono još u povojima i da postoji golem prostor za rast, ali da ljudi još ne znaju mnogo o investiranju u zlato.
Investicijsko zlato različito je od onog u nakitu jer je njegova čistoća 99,99 posto, a u nakitu je u zlato umiješan bakar ili možda neki drugi metal pa se ono rangira kao 14-karatno, 16, 18 ili 24-karatno.
Radeći u ovom poslu godinama, Ivanović kaže da se svega nagledao. Od toga da je čovjek u svojim 60-im godinama prodavao "kljove" svog djeda jer je htio kupiti kartu za koncert Thompsona u Kninu, do tužnih priča kad je starica prodavala dukate svog djeda iz ljute potrebe jer je trebala novac za liječenje. Otplakala je, a Ivanović nam je rekao kako su joj morali objasniti da je zato dukate i dobila - da oni služe da se prodaju kad ljudima treba.
No ponekad se u njihov posao dokotrljaju zlatnici, kod nas je omiljen Franz Josef (ili Franjo Josip po naški), a neki novčići vrijede daleko više od zlata.
Dukati Franjo Josip (Franz Josef)
"Bila je smiješna priča da smo gospodinu prodali dva do tri komada Franz Josefa. Vratio se nakon dva dana i bjesnio, rekao je da smo mu prodali zlatnik u jako lošem stanju, da mu je boja drugačija i da ga hoće zamijeniti. Kolega je mene pozvao u ured, ja sam podigao novčić, pogledao ga i rekao gospodinu: 'Nema šanse da ste ga dobili od nas!'. Inzistirao je, pokazao račun da je kod nas kupio, a onda sam pristao da ga zamijenimo", prepričava Ivanović.
Gospodin se išetao sa sjajnim i novim Franz Josephom, a kod njih je ostao stari novčić numizmatičke vrijednosti. "Njegova vrijednost bila je četiri-pet puta veća od zlata", nasmijao se Ivanović.
Otkrio je detalje po čemu će zlatnik više vrijediti.
"Jedan od vrednijih dukata Franz Josef su iz razdoblja prije 1915. Inače se radi o re-strike dukatu jer se on kuje i danas. Posebne serije vrijede više. Kod numizmatike se ocjenjuje nekoliko stvari - godina, kovnica gdje je iskovan i količina - što je manja serija, to je vrednija", pojašnjava.
Pitali smo i postoje li kovnice čiji novac onda vrijedi više?
"Postoje, na primjer, Sovryni koje mnogi skupljaju. Oni su kovani po cijelome svijetu, od Londona pa do Pertha u Australiji. Onaj u Perthu je puno vredniji jer ima je te godine puno manje Sovryna iskovano u toj kovnici. Tada se po kovnici odakle on dolazi, može očekivati nešto veći iznosi", govori naš sugovornik.
Ako netko donese novčiće koji imaju kolekcionarsku vrijednost, obično ga ne uzimaju jer kaže da je to za njih nelikvidna zaliha jer nekad treba jako dugo da se kolekcionarski novčić proda, mjeseci su to pa i duže.
Kutijica za zlatnicima u dimnjaku
Ivanović prepričava da su imali i filmsku priču kad je obitelj kupila kuću i u renovaciji u dimnjaku na tavanu našli kutijicu sa zaista dragocjenim blagom.
"I u njoj puno zlatnika iz Čilea! U prvoj turi donijeli su zlato od oko 300 tisuća kuna. Nisu ni znali što imaju, nije bilo to klasično žuto zlato. Novčići su imali 90 posto čistoće i zato su imali patinu. Nisu mogli vjerovati koliko to vrijede. Kasnije su se vratili i s polugama", smije se.
Ivanović je nastavio da priča ide da su kuću kupili od pomorca koji je bio samac i sve što je zaradio spremao je u dimnjak. S kućom je sretna obitelj kupila i kutijicu punu čileanskog zlata.
No do njih se dokotrljaju i novčići sa svih strana svijeta i različitih starosti. Na pitanje, što ako netko naiđe na stari zlatnik, treba li ga ispolirati, reagirao instinktivno s grčem u licu: "Joooj, imali smo slučaj američkog novčića! Poslali smo ga na procjenu u dvije aukcijske kuće - rekli da bi njegova vrijednost bila višestruko veća da ga nisu očistili i ispolirali".
Od zabavnijih priča sjeća se i muškarca koji je pokupio novčiće kojih se sjeća još iz svog djetinjstva. Majka ih je čuvala u pepeljari koja se "šetala" po stanu. Nakon njezine smrti, odnio ih je na procjenu.
"Rekao nam je - ne znam što da radim s tim, provjerite da li imaš išta vrijedno ili da bacim. Rekli smo - ako bacate, bacite tu kod nas!", smije se Ivanović.
Bilo je to više od 20 novčića, svaki je vrijedio oko 400 eura. "To su bili novčići iz pepeljare koja je obično stajala na polici ispod telefona", rekao je.
No u svakom poslu, pa tako i sa zlatom postoje muljatori koji pokušavaju podvaliti krivotvorine. Zlatnici se obično podmeću oni u kojima je tek 85 do 87 posto zlata.
"Ni to nije za baciti, može se otkupiti koliko zlata ima. Ponekad misle da se olovo može zamotati u zlato i podvaliti, ali ono je prelagano i ne može se tako krivotvoriti. Zapravo, za krivotvorine se koristi volfram koji dobro glumi zlato", kaže naš sugovornik. Zanimljivo je koliko je zlato zapravo teško.
Kilogram zlata stane u polugu manju od mobitela. "Može se zato sakriti bilo gdje. Poluga od 250 grama, pak, manja je od Zippo upaljača, a trenutačno vrijedi 21.500 eura", otkriva Ivanović.
Postoje uređaji koji mogu dubinski "skenirati" svaki komad zlata i koji će lako otkriti ako je unutrašnjost neki drugi metal. Nakit se obično provjerava brzim testovima pomoću kiselina koje će otkriti lako o čemu se radi.
Hrvatski zlatnici popularni
Od kolekcionarskih zlatnika, posljednjih godina veliku popularnost u Hrvatskoj imaju oni iskovani u Hrvatskoj kovnici novca. Na njima su hrvatski motivi i redovito se rasprodaju odmah.
"Kovnica novca je počela izrađivati izvrsne zlatnike. Tako su napravili i najmanju kovanicu na svijetu. Mogla se kupiti jako velika kutija s jako malim novčićem", govori Ivanović smijući se. Ušla je i u Guinnessovu knjigu rekorda, ima promjer od 1,99 milimetara i svega 0,05 grama. To je doslovno mrvica zlata, ali ono što je ugravirano, naš sugovornik kaže da je ravno remekdjelu.
"To su Hum, kao najmanji grad na svijetu, i s druge strane je jedna kuna. Ne znam tko bi se usudio napraviti tako mali zlatnik, oni jesu. Uz najmanju kovanicu ide i povećalo.
U setu dolazi i zlatnik Višnjan od jedne unce.
"A na najmanjoj kovanici sve je napravljeno savršeno i svaki se detalj vidi. Teško mi je naći prave riječi koliko je taj zlatnik poseban. Više ih ne kuju i ako se pojavi, on se odmah i proda", govori nam.
Sve što izađe iz domaće Kovnice novca, gotovo se instant proda. Tako lako svog kupca nađe i zlatnik s motivom Dalmatinskog psa težine nešto manje od dva grama. "A svaka pjega na Dalmatincu predstavlja jedan od hrvatskih otoka", govori nam Ivanović i također kaže da je nevjerojatna ljepota tog novčića.
Zadnji serijal zlatnika koji je iskovala Hrvatska kovnica novca bio je s likom Dražena Petrovića.
Naš sugovornik kaže da jedan takav zlatnik u odnosu na obični kolekcionarski vrijedi 200-300 eura. Iako lijepi, postoji li zanimanje za naše zlatnike i izvan zemlje, kaže da će većina ovih zlatnika za desetak godina vjerojatno izaći iz Hrvatske.
Srebro kao industrijski metal pa ima porez
No tu je i tržište srebrnjaka koje je također živo. Razlika je što na srebro postoji PDV jer se na njega gleda više kao na industrijski metal, dok se na zlato deklarira kao investicijski. "Najčešće se kupuju srebrnjaci od jedne unce, koštaju oko 35 eura i ljudi ih kupuju u velikim količinama. Na primjer, za uncu zlata, može se dobiti oko 80 srebrnjaka", kaže Ivanović.
Numizmatičar Borna Barac ističe kako Hrvatska kroz svoju povijest nije imala značajnu tradiciju kovanja vlastitih zlatnika. "Kraljevi su držali druge daleko od novca, baš kao i danas. Zadržavali su svoje kraljevsko pravo na kovanje novca, a kod nas i nije bilo tog plemstva koje bi ga kovalo", objašnjava Barac. Prvi povijesni primjer potječe iz 15. stoljeća, kada je Nikola Iločki kovao vlastiti zlatnik s grbom. "To su bili službeni zlatnici s njegovim štitom, ali to je bilo tada dio Hrvatsko-mađarskog kraljevstva i tog novca je bilo u velikim količinama", dodaje.
U razdoblju NDH izrađeni su probni zlatnici od 500 kuna s motivom tzv. Žetelice, čiji je dizajn izradio poznati medaljer Ivo Kerdić. "Također su postojali probni primjerci od 25 banica i 51 krune, ali to je bilo isključivo probno izdanje, nisu bili za promet", napominje Barac.
U suvremeno doba Hrvatska je po prvi put započela s kovanjem vlastitih zlatnika, ali oni također nisu predviđeni za promet. Među njima su najpoznatiji zlatnici s motivima Huma, dalmatinskog psa i Dražena Petrovića. "Moderna numizmatika je vrlo diskutabilne vrijednosti. To su relativno velike naklade, doduše ne i kod nas, ali što očekivati od takvih zlatnika?", kaže Barac i dodaje: "Njihova vrijednost se ispostavila kao relativno dobra investicija. Ako ste ih kupili prije godinu dana, sada vrijede puno više zbog porasta cijene zlata, ali da će se dogoditi neka drastična razlika u cijeni, to ovisi o interesu tržišta."
Vrijednost hrvatskih zlatnika
Na pitanje hoće li hrvatski zlatnici u budućnosti značajno poskupjeti, Barac je skeptičan. "Ali nitko ne može to sa sigurnošću reći. Jedno je ipak sigurno - oni su jednom iskovani i neće se ponoviti njihovo kovanje, to bi bilo suludo kad bi napravili". Smatra da je Hrvatska premala država da bi generirala veliki interes kolekcionara. "Jedino ako se Hrvatska strahovito obogati i pojavi se tisuće bogataša koji bi bili skloni skupljanju, tada bi cijena mogla rasti", zaključuje.
Kao primjer uspješnijih kolekcionarskih tržišta, Barac navodi Češku i Poljsku. "Ako usporedite te zemlje s Hrvatskom, vidjet ćete ogromne razlike u cijeni. Njihovi stari zlatnici sada vrijede mnogo više nego prije zbog gospodarskog rasta, bogatije društvo pobudilo je kolekcionarski interes pa i njihovi zlatnici više vrijede", pojašnjava.
Dao je primjer čeških dukata, edicije iz razdoblja od 1920. do 1930. "Vrijednost 10 dukata, a to je 35 grama zlata, u vrijeme kovanja bila je oko 5000 maraka ili današnjih 20.000 eura. Danas, pak, ti dukati vrijede možda i 100.000 eura. Ima puno takvih primjera", kaže.
Tu je i primjer Poljske - srebrnjaci od 10 eura do prije 15 godina vrijedili su koliko i samo srebro u njima. "Danas takav komad košta 100 eura. To su ogromne razlike u cijeni", govori naš sugovornik
Najvredniji dukati i kolekcionarski trendovi
Kada je riječ o najpopularnijim zlatnicima na našim prostorima, Barac izdvaja dukate Franza Josefa. "To je taj takozvani dukat s godinom 1915., ali on se zapravo kuje od 1921. do danas. Austrijska banka ga redovito proizvodi i tako se rješava zlata ", kaže. Iako se standardni primjerci iz 1915. godine i danas kuju, pojedine rijetke edicije su iz drugih godina.
"Najskuplji poznati primjerak Franza Josefa bio je jubilarni pribramski dukat izrađen u zlatu, prodan za oko 400.000 eura", otkriva Barac. Zapravo je to bio srebrnjak koji se za jubilarnu prigodu iskovao u nekoliko primjeraka zlatnika i zato mu je vrijednost tolika. "To je specijalni zlatnik, i njega ne može danas nitko naći", rekao je.
No postoje primjerci koji i dalje imaju, kako kaže naš sugovornik "senzacionalističku" vrijednost. Postoje primjerci vrijedni 2.000, ali i 150.000 eura.
Tržište kolekcionara zlatnika u Hrvatskoj nije snažno razvijeno. "Nema puno onih koji ciljano skupljaju samo hrvatske zlatnike, jer ih nema mnogo." Ipak, kako zaključuje, cijene zlatnika prvenstveno ovise o ekonomskom rastu i interesu kolekcionara. "Ako Hrvatska u budućnosti znatno ojača svoje gospodarstvo i poveća broj bogatih kolekcionara, vrijednost domaćih zlatnika mogla bi rasti", zaključuje Barac.
