Novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu, donesen u ožujku 2018., ministar Tomislav Tolušić najavljivao je kao veliko sređivanje "nerada u poljoprivredi." Kao cilj je istaknuto i smanjivanje "administrativnih zapreka kako bi se olakšalo raspolaganje poljoprivrednim zemljištem, omogućio ostanak ljudi, posebice mladih u ruralnim područjima..."
Najveća konkretna novina bila je ukidanje Agencije za poljoprivredno zemljište i "spuštanje" raspisivanja natječaja za zakup zemljišta na jedinice lokalne samouprave, no danas, sedam mjeseci nakon donošenja zakona za "sređivanje nereda", još uvijek nema traga ni sređivanju nereda, nema niti natječaja za zakup zemljišta, a među poljoprivrednike kojima proizvodnja ovisi o zakupu "državne zemlje" uvukla se – uznemirenost.
Poljoprivrednici ne znaju na čemu su, općine se čudno ponašaju
"Ne bih zbog toga prozivao Ministarstvo poljoprivrede, ali činjenica jest da mnogi poljoprivrednici s ozbiljnom proizvodnjom sada zapravo ne znaju na što mogu računati. Neke općine će zakup ograničiti primjerice na 30-40 hektara, a netko već ima ozbiljnu proizvodnju i radi na 60 hektara. To je činjenica koja nekome može ugroziti posao", komentira stanje Matija Brlošić, poljoprivrednik, član Upravnog odbora Hrvatske poljoprivredne komore.
Mnoge općine se, kaže Brlošić, počinju ponašati "čudno" i ima indikatora da se pokušava pogodovati pojedinim zakupcima. "Ako vidite da će se raspisati natječaj za 2000 hektara a u toj općini imate već jednog zakupca na upravo tu količinu hektara, naravno da se morate pitati ima li tu dogovaranja..."
Ministar Tolušić je obećavao da će njegov Zakon riješiti kaos na selu. Mnogi misle kako u tome nije uspio
Gigantski problemi
I u samom Ministarstvu priznaju da je došlo do zastoja u provedbi zakona: "Nakon donošenja Zakona o poljoprivrednom zemljištu, u svega tri mjeseca, Ministarstvo poljoprivrede donijelo je osam podzakonskih akata koji detaljno razrađuju postupak raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem. To znači da se u ovom trenutku mogu raspisivati natječaji za zakup državnog zemljišta. Isto tako, Ministarstvo poljoprivrede dalo je detaljne upute jedinicama lokalne samouprave, te u svim hrvatskim županijama održalo radionice za predstavnike općina i gradova, kako bi se državnim zemljištem što prije počelo raspolagati."
No, očito, nije se počelo "raspolagati". Jedinice lokalne samouprave bile su dužne dostaviti Ministarstvu na suglasnost svoje programe raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem do 11. lipnja 2018. I tu očito dolazi do velikih problema. Od svih jedinica lokalne samouprave ukupno 323 je uspjelo dostaviti programe. Ministarstvu su trebala četiri mjeseca da ih analizira i nakon toga slijedi masakr.
"Ustanovilo se da u čak 263 programa nedostaje dokumentacije bez koje suglasnost nije moguće izdati", kažu u Ministarstvu poljoprivrede. "Programi su manjkavi, nekompetentni i nisu u skladu sa Zakonom o poljoprivrednom zemljištu. Ministarstvo je žurno zatražilo dopunu dokumentacije od svih jedinica lokalne samouprave koje su poslale nepotpune programe."
Natezanje između ministarstva i općina
Do sada, dakle, sedam mjeseci nakon startanja Zakona, Ministarstvo poljoprivrede je izdalo suglasnost za samo 39 programa jedinica lokalne samouprave i samo u tih 39 jedinica moguće je raspisati natječaje za dodjelu poljoprivrednog zemljišta. A s druge strane čekaju – uznemireni poljoprivrednici. U zemlji u kojoj je sve manje poljoprivrednika i kvalitetnih poljoprivrednih projekata, a mladi bježe glavom bez obzira.
Nije li činjenica da nakon sedam mjeseci mnoge hrvatske općine ne mogu svladati donošenje programa gospodarenja poljoprivrednim zemljištem pokazatelj da nešto nije u redu s cijelim konceptom? Iz Ministarstva odgovaraju da se svi nezadovoljni poljoprivrednici jave svojim općinama i gradovima. Da u tom grmu leži zec. Ministar Tomislav Tolušić, dakle, smatra da je on svoje odradio oko pitanja "sređivanja nereda oko zemljišta".
Jakša Lovrić: Odlučuju oni koji ne razumiju poljoprivredu
Kako to izgleda u praksi? Evo, primjerice, u općini Klakar, u Brodsko-posavskoj županiji. Jakša Lović, poznati poljoprivrednik, danas ima u zakupu 75 hektara zemlje i ponosan je na svoju proizvodnju. Kaže da je razvio cijeli "proizvodni ciklus", od zasijane vlastite pšenice, do brašna i kruha na policama vlastite pekarnice. Započeo je iz malog očevog obrta, a danas zapošljava 20 ljudi, ponosno naglašava da se ne radi nedjeljom, da je najzadovoljniji time da ima dobar odnos s radnicima, a da bi im volio isplaćivati i veće plaće "kada bi bili nameti manji". Nikada nisam bio u blokadi, kaže Lović.
On, koji zapošljava 20 ljudi i razmišlja kako im povećati plaće jer će tako zadržati najbolje, čiji sin završava srednju školu i bilo je u planu uključivanje u obiteljski posao, dakle, on koji praktično radi na tome da ljudi opstaju i ostaju u Slavoniji, danas izgovara rečenicu: "Možda ću sve morati zatvoriti!". Na općinskom vijeću općine Klakar upravo se našao prijedlog plana gospodarenja državnom zemljom prema kojem bi maksimum zemlje za zakup bio 30 hektara. Dakle, manje od pola od toga koliko ima sada. A on je 20 godina u zakupu te zemlje, ulagao je mnogo, kupio je svu potrebnu, skupu, mehanizaciju, izgradio mlin itd.
"Problem je u tome što nitko u općinskoj vlasti ne poznaje poljoprivrednu problematiku, a nisu mogli ili htjeli uključiti nekog tko razumije. Od sedmero ljudi u općinskom vijeću nitko ne živi od poljoprivrede, dvoje je umirovljenika, jedan student... načelnik općine je umirovljeni branitelj", objašnjava Lović. Općina Klakar će raspoređivati 265 hektara državnog zemljišta i 145 općinskog, a nitko od onih koji bi trebali odlučivati o tome zapravo ne razumije da je usitnjavanje za ozbiljne poljoprivrednike korak unatrag.
Poljoprivrednik Jakša Lovrić i njegov sin, koji bi se trebao uključiti u posao
'Nas koji smo nešto postigli se stalno kažnjava'
"U Klakaru ima maksimalno zainteresiranih 15 gospodarstava. Jedan od susjeda stočara koji uzgaja svinje sada ima u zakupu 165 hektara proći će još gore od mene. Naravno, i ovdje ima onih koji uzimaju zemlju u zakup samo radi poticaja, njima je ionako svejedno, ali nitko nije vodio računa o onima koji zaista žive od toga i žele i drugima omogućiti budućnost." Lovrić se prisjeća da je 2017. godine, na manifestaciji u organizaciji Ministarstva turizma, "Doručak s hrvatskih farmi", imao prilike razgovarati i s ministrom osobno i da mu je on osobno obećao da poljoprivrednici, dosadašnji posjednici, s ozbiljnim proizvodnjama neće imati problema. "A vidimo kakva je situacija sada", komentira Lovrić.
Jakša Lović se nada da ima šanse da se ovaj "prijedlog" u općini Klakar još popravi i apelira kroz udruge poljoprivrednika "da se problem osvijesti kod ministra i onih koji bi mogli spriječiti ovu kataklizmu za mnoge poljoprivredne proizvođače."
"Nas poljoprivrednike koji smo nešto postigli kao da se stalno kažnjava, drži nas se u neizvjesnosti, dobivamo ugovore na pet godina, a to je prekratak period za ozbiljan razvoj. Umjesto da idemo naprijed, da budemo konkurentni u EU-u, ovo nas sada baca 50 godina unatrag", komentira Lović.
Vukovac: I dalje traje veliki nered
Ružica Vukovac, vježbenica u odvjetničkom uredu, članica Mostova Savjeta za poljoprivredu koja je odrasla na obiteljskoj farmi u Velikoj Kopanici u Slavoniji kaže da oko raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem i dalje traje veliki nered, da novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu nije ništa riješio.
Obitelj Vukovac se dulje od 50 godina bavi poljoprivrednom proizvodnjom, i to stočarstvom. Ružica Vukovac za svoju općinu kaže da je "pravi primjer lošeg gospodarenja zemljom", što je nju svojedobno i potaknulo na bavljenje politikom (podsjećamo da je kratko bila državna tajnica u Ministarstvu poljoprivrede, no razriješena je s te dužnosti izbacivanjem Mosta NL iz Vlade RH).
"Naše obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo uvijek je pratilo savjete i preporuke Ministarstva poljoprivrede, uredno smo izvršavali sve svoje obveze, pratili sve programe koji su se nudili. Tako smo i 2008. ušli u Operativni program tadašnje Vlade za razvoj stočarstva i iz kredita HBOR-a izgradili farmu za muzne krave. U to vrijeme na raspolaganju smo imali 65 hektara državne zemlje u posjedu, 40 hektara u zakupu od drugih privatnih osoba, kao i nešto vlastite zemlje. HBOR nam je odobrio kredit temeljem Programa koji je bio sastavni dio dokumentacije nužne za odobrenje kredita, a koji se bazirao na vlastitoj proizvodnji hrane na spomenutim parcelama.
'Čeka nas nova neizvjesnost. Dokle tako?'
Odmah nakon izgradnje farme, u našoj općini raspisao se natječaj za dodjelu zemljišta. Na natječaju, međutim, spomenuto zemljište načelnik općine odlučuje oduzeti našem gospodarstvu i dodijeliti jedan dio profesoru koji radi u srednjoj školi, koji kasnije zemljište daje u podzakup, a drugi dio osobi koja već raspolaže s nekoliko stotina hektara u vlasništvu države, a bavi se isključivo ratarstvom", objašnjava Vukovac kako se njezina obitelj "opekla" na općinskoj raspodjeli zemljišta.
Obitelj Vukovac tada se opet okrenula zakupu zemlje od privatnih osoba i zahvaljujući njima uspijeva preživjeti do danas. "A sada nas čeka nova neizvjesnost. I pitamo se – dokle tako", kaže Ružica Vukovac.
Ona smatra da je dodjeljivanje ovlasti raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem jedinicama lokalne samouprave na način na koji se to čini u Hrvatskoj dubinski pogrešno. "Hrvatska je već iskusila taj model, i znamo kako su naše općine politički uvjetovane, te se politika koristila kao negativno selektirajući faktor kod odlučivanja o dodjeli. Naravno, nije bilo u svim općinama takvih problema, ali u mnogima jest. A poljoprivrednici nisu imali valjane mehanizme žalbe na provedbu natječaja, a nemaju ih ni danas."
Neki načelnici općina posjeduju stotine hektara
Mnoge općine nemaju stručne službe koje bi mogle pripremiti planove gospodarenja zemljištem i provedbom natječaja, upozorava Vukovac. Iz samog Zakona iščitava se da će biti potrebni dodatni stručni i administrativni kapaciteti koje veliki broj jedinica lokalne samouprave nema i ne može si ih priuštiti. Može li se očekivati da će zbog ovog Zakona "poskupjeti" troškovi rada općina? Unatoč svim hrvatskim teoretiziranjima kako treba smanjiti broj lokalnih jedinica i smanjiti njihove troškove ovaj Zakon poskupljuje njihov rad, ali – nije moguće utvrditi koliko.
"Da se radilo po Zakonu o procjeni učinaka propisa, onda bi se unaprijed znali ti troškovi, ali očito se nije radilo. Pojavljuje se trošak konzultanata, trošak geodeta, trošak dvaju povjerenstava u kojima trebaju biti stručnjaci s VSS spremom itd. A za rad povjerenstava su predviđene naknade", kaže Vukovac.
"Svakodnevno se susrećem s pitanjima poljoprivrednika što će biti u općinama u kojima su načelnici u posjedu stotina hektara zemljišta", upozorava Vukovac. "Neki od njih imaju ugovore koji se nisu mijenjali godinama, a niti cijene. Osobno znam da neki imaju u zakupu zemljište za cijenu od 100 kuna po hektaru, što je desetak puta niže od iznosa koji plaćaju zakupnici privatnim vlasnicima. Hoće li se ti načelnici angažirati oko kvalitetnih programa i propisati pravedan natječaj?"
Mostova Ružica Vukovac smatra kako će Tolušićev Zakon biti poguban za poljoprivrednike
Podzakup je zabranjen, ali se događa
Ovaj Zakon nigdje ne predviđa reviziju postojećih ugovora i Vukovac to smatra jednim od najkrupnijih problema. "Na terenu godinama zakupoprimci zemljište u vlasništvu RH daju u podzakup, iako je to zakonski zabranjeno. Vrlo često su ratari viškove zemlje koje su dobili u zakup davali dalje u podzakup stočarima kojima treba zemlja za proizvodnju hrane za stoku. No, Ministarstvo se oglušilo na te prijave i nije reguliralo taj problem."
U Ministarstvu poljoprivrede naglašavaju da je ovaj Zakon posebno poticajan za stočare, no Vukovac smatra da je on "posebno loš prema stočarima" te obrazlaže: "U članku 36., koji definira natječajne uvjete za dodjelu zemljišta, stavkom prvim, daje se prednost stočarima koji najmanje tri godine imaju stoku a – nemaju poljoprivredno zemljište. Radi se, naravno, o nemogućoj kombinaciji. Kakav je to stočar koji tri godine hrani stoku, a nema zemljišta na kojem bi uzgojio hranu za svoju stoku? Stočari su morali uzimati u zakup zemlju drugih fizičkih osoba da bi mogli imati hranu za svoju stoku. A to znači da ih je ministarstvo ovim člankom jednostavno eliminiralo."
Na pitanje je li tijekom donošenja zakona bilo diskusije u kojoj su poljoprivrednici pokušali upozoriti Ministarstvo na moguće probleme, Ružica Vukovac kaže da su brojne udruge protestirale, primjerice Udruga proizvođača mlijeka Brodsko-posavske županije. "Stočarstvo u Hrvatskoj je u izumiranju. U Hrvatskoj danas imamo svega 100 tisuća muznih krava, a prije 20 godina imali smo ih 600 tisuća. Sve zemlje u okruženju su nas porazile, a nema razloga za to.
Hrvatska ima uvjete za kvalitetno stočarstvo, ali izgleda da nikoga nije briga za to. Zašto zadovoljavamo iz vlastite proizvodnje samo 30 posto potrebe za mlijekom u Hrvatskoj? Kod nas se dominantno poticalo ratarstvo, a stočarstvo ima mnogo višu dodanu vrijednost u proizvodnji. Ministar je ovim zakonom samo zakucao još jedan čavao u lijes. Stočar ste, ali imate zemlje? Onda ništa. Idemo na drugi stavak članka 36. Zakona. Taj već daje prednost dosadašnjem zakupcu. Dakle, nema razvoja za vas."
Zemlja kao politički instrument
Da se Ministarstvo poljoprivrede držalo Zakona o procjeni učinaka propisa, smatra Vukovac, ne bi se dogodila ova situacija: "U svakoj fazi izrade Zakona trebalo je uključiti one na koje se zakon odnosi. A ministar Tolušić je to izbjegao. I sada pratimo to koprcanje na razini općina i gradova. A stočari su s pravom uvjereni da su opet izigrani." Na pitanje postoji li neki model u nekoj od drugih zemalja tranzicije koji bi možda bio primjenjiv na Hrvatsku, Ružica Vukovac odgovara da je najbizarnije to što je Hrvatska odlučila ostati unikatna:
"Hrvatska je jedina zemlja u EU-u koja je zadržala 'državno' poljoprivredno zemljište u ovom omjeru i davanje u zakup. Nekada poljoprivredni proizvođač nije smio imati više od 17 hektara i ostalo je otimala država. To nije državna zemlja, nego zapravo zemlja koja je oteta privatnim osobama i nikada nije vraćena. Na žalost, sve hrvatske vlasti nakon osamostaljenja i dalje su željele zadržavati to 'državno zemljište' i mi se zapravo vrtimo u začaranom krugu."
Ružica Vukovac smatra da je taj model zadržan iz političkih i politikantskih razloga: "Ta je zemlja proteklih desetljeća bila oružje za političko manipuliranje, trgovanje i nagrađivanje i mi još nismo imali niti jednog ministra ili Vladu koja bi bila spremna iskoračiti iz tog kruga." Za razrješenje sadašnje situacije apelira na hitni razgovor na liniji ministar- proizvođači. "Vjerujem da će Ministarstvo shvatiti da vodi politiku koja nas gura u nestanak i da će pozvati preživjele proizvođače i udruge za stol, na razgovor, da se zajedničkim snagama kreiraju propisi koji će spasiti ovo malo preostalih ozbiljnih ljudi koji žele živjeti od svog rada", naglašava Ružica Vukovac.
