"Osim toga, traži se liberalizacija gradskog i međugradskog prijevoza, brodskih linija, zbrinjavanja otpada, opskrba vodom, odvodnja...", rekao je Damir Novotny. Objasnio je za Večernji listda će Vlada, ali i lokalne vlasti, morati raspisivati natječaje i dodjeljivati koncesije za te djelatnosti, uključujući i opskrbu plinom.
Time će se, tvrdi, ostvariti i niža cijena i bolja kvaliteta usluge. No, proturječi mu Jadranka Kolarević iz udruge Potrošač, koja tvrdi da liberalizacija u konačnici ide na štetu potrošača, a na ruku velikim proizvođačima.
Brojni primjeri iz inozemstva govore da je to loš potez, ali imamo i mi svog konja za utrku
To su pokazali i brojni primjeri iz inozemstva. Međutim, kao protuargument se povlači upravo najosjetljivija komunalna usluga – vodoopskrba. Naime, iako je u Hrvatskoj spominjanje ulaska privatnog kapitala u lokalne vodoopskrbe tabu-tema upravo zbog loših iskustava u Francuskoj, Velikoj Britaniji i pobune civilnog društva u Njemačkoj, u Hrvatskoj se često spominje povećanje cijena vode lani.
Zagrebački je holding na odluku Vlade da PDV za usluge opskrbe vodom smanji s 25 na 10 posto umjesto smanjenja cijena, šokirao potrošače povećanjem za jednu kunu po isporučenom kubiku. Osim toga, cijena osnovne usluge - opskrbe pitkom vodom - samo je jedna od čak sedam stavki varijabilnog dijela računa.
Tome se dodaje i fiksna mjesečna naknada od 18,41 kunu, za koju Kolarević kaže da u udruzi nisu uspjeli saznati koja joj je svrha.
Stižu nam još gora vremena?
Hrvatska iznimno visoko kotira u svijetu po cijenama režija. No, kristalno je jasno da je privatnom kapitalu osnovni cilj i politika uzimanje profita, dok državne i lokalne vlasti polažu račune građanima za svoje (socijalne) poteze.
Zato osnovno pitanje na koje zasad kvalificiranog odgovora nema glasi: Koliko to može ublažiti ulazak privatnog kapitala u usluge koje se smatraju pravom građana?
